Pripovijest iz prapovijesti

U ranom ljetu prošle godine pojavio se nakon duga vremena u hrvatskoj publicistici roman o životu iz drevnih vremena – o životu stanovnika jednog prijapodskog sela u Lici u kasnom brončanom dobu, 13–12. stoljeću pr. Krista.

Autorica je arheologinja i bavila se stručno upravo arheološkim nalazištem, koje ju je nadahnulo na pisanje romana. Nalazište su otkrili speleolozi 1960. i ono je odmah neobičnošću i važnošću pobudilo širu pozornost u stručnim krugovima. To je špilja Bezdanjača u koju se silazi na obronku brda Vatinovca kod Vrhovina u Lici; prostrana i mistična špilja s nepristupačnim ulazom, stoljećima neposjećivana, sačuvala je do u naše vrijeme svoj arheološki sadržaj, poremećen jedino geološkim procesima tijekom tisućljeća. U arheološkim i spleološkim krugovima Bezdanjača je dobro poznata već četiri decenija, obrađivana je interdisciplinarno, a stručno i znanstveno ostavlja još mnogo pitanja. U suradnji sa speleolozima i paleontolozima špilja je u većoj mjeri arheološki istražena polovinom 60-ih godina, a istraživanje je objavljeno 1980. u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu, gdje se i danas čuvaju ti arheološki nalazi. Objava je obuhvatila iscrpnu arheološku studiju, paleontološku i antropološku analizu tamo otkrivenih skeleta u grobovima te radiokarbonske (14C) analize materijala. Time je određeno vrijeme kada je špilja služila kao groblje obližnjih stanovnika, u 13. i 12. stoljeću pr. Kr.

Špilja Bezdanjača

Mirna Malinar je upravo to nalazište izabrala za svoj diplomski rad, dodajući dio novih nalaza koje su speleolozi, a jedan od njih bio je autoričin otac Hrvoje Malinar, skupili na nepristupačnim mjestima špilje nakon arheoloških radova. Autorica je, kako sama navodi u pogovoru knjizi, od djetinjstva slušala očeve priče o mističnoj špilji u kojoj su tijekom tri tisućljeća ležali na tlo položeni kosturi pradavnih stanovnika, opremljeni grobnom popudbinom – keramičkim posudama, dijelovima nošnje, oružjem i ritualnim predmetima. Tijekom studija te je nalaze sagledavala i stručno te se sažjevila s njima.

Već kod prve objave groblja iz Bezdanjače 1980. upadale su u oči skupine nabacanih skeleta, bez dodanih priloga i bez vidljiva rituala sahranjivanja. Objavljena arheološka interpretacija obazrela se samo na postojanje grobova, a ove ostale slučajeve tumačila je kao rezultat kasnijih poremećaja. No u nekih arheologa pojavila se već tada sumnja nisu li to ipak svjedočanstva o nasilnom svršetku tih ljudi, sklonjenih u nekom opasnom času u sigurnost špilje.

Svi ti momenti potaknuli su Mirnu Malinar na pisanje ovog opširnog romana. U njemu se opisuje život u prapovijesnom naselju ispod Bezdanjače, stvoren je niz slikovitih i dobro okarakteriziranih, vrlo uvjerljivih likova u njihovim međusobnim odnosima. Život čitavoga sela pratimo u likovima Vjehora, Etara, Anaje, Pletora, Aplo, Velsone... Mnoga od tih imena doista su poznata iz kasnijih natpisa iz rimskoga doba, pa dodaju autentičnosti lica. Nijema imena s kamenih natpisa pretočena su u romanu u žive likove, predstavljene u njihovu svakodnevnom radu, brigama, čežnjama. Pojedinosti iz arheoloških otkrića prevedene su u romanu u živopisne životne događaje, primjerice slikovit opis izrade brončanoga mača u radionici seoskog metalurga ili postupanje seoskog vrača prigodom trepanacije koja je otkrivena na jednoj lubanji. Mnogi su arheološki detalji tu našli svoje mjesto. Sve u vrijeme kada se nad taj cijeli kraj nadvijala opasnost od ratnika konjanika, nadmoćno naoružanih i pristiglih sa sjevera. Tijek pripovijesti iz prapovijesti prekidaju poglavlja s događajima iz našeg vremena, iz života mladoga speleologa Hrvoja, osobito u odnosu na njegovo sudjelovanje u otkrivanju i proučavanju Bezdanjače. Tako je vrlo vješto premošćeno golemo razdoblje, a predstavljena je i nova arheološka teorija koja govori da ti drevni arheološki ostaci, iako dokumenti vremena, pripadaju i u naše doba, te se vrlo izmijenjeni tijekom tisućljeća povezuju s vremenom u kojem su otkriveni i predaju se generaciji svojih otkrivača da ih shvate i interpretiraju.

Prigodom jednog boravka u špilji, gdje je i noćio, Hrvoje je u snu doživio viziju događaja koji se na tom mjestu zbio prije otprilike tri tisuće godina.

Čitajući ovaj roman ne možemo se ne prisjetiti divnoga Nazorova Dedeka Kajbumščaka: novo pričanje o drevnom krapinskom čovjeku iz 1939. Taj kratki roman, nadahnut Nazorovim pjesničkim darom, nastao je također iz jedne vizije; nakon vesela razgovora u zagorskom društvu o novim otkrićima u Krapini. Nazor je u snu ugledao dedeka Kajbumščaka kako pognut, s toljagom u dugoj ruci, stoji na ulazu u svoju špilju; Gledaju se tako njih dvojica okom u oko. Pisac ga opisuje točno, ta imao je stručnoznanstvenu podlogu iz Gorjanović-Krambergerova djela i suvremene literature o neandertalcima, no sve ostalo u tom sjajnom romanu dugujemo autorovu vizionarstvu i empatiji prema pradavnom svijetu u Hrvatskom zagorju; neke Nazorove postavke gotovo da prejudiciraju znanstvene zaključke: piše tako o suvremenom životu neandertalaca i kromanjonaca i o genetskom pamćenju. Relativno novo znanstveno dostignuće javlja se u poetskim sjećanjima posljednjega zagorskog mamuta Drmuše.

Arheologija se kao znanost neprestano usavršava tehnološki i interdisciplinarno težeći egzaktnosti, ipak u konačnoj interpretaciji dobro dokumentiranih i proučenih otkrića zahvaća u subjektivno viđenje. Odatle i toliko raznih mišljenja, neslaganja, ali i novih viđenja u znanstvenoj literaturi. Arheološke analitičke studije, koliko god bile nužne i dragocjene struci, čita vrlo ograničen broj čitatelja. Nasuprot tome, zanimljiv roman zasnovan na stvarnim arheološkim dokumentima i zaključcima struke, maštovito razrađen, približava širem čitateljstvu vremenski udaljene epohe i različite svjetove.

Naša se čitalačka publika uostalom pokazala vrlo zainteresiranom za romane iz paleolitičkoga vremena američke spisateljice Jean Auel; u Hrvatskoj su prevedena najmanje četiri njezina romana. Njezini su likovi postali bliski čitateljima diljem svijeta pa vjerujem da će i ovaj roman iz života kasnoga brončanog doba u Lici biti dobro prihvaćen i čitan.