Porođajne muke hrvatskog višestranačja

8. – (nastavak) Nakon toga Ivkošić je počeo govor u kojem je tražio nepovjerenje Goldsteinu, argumentirajući to njegovim nepridržavanjem Statuta i načinom na koji vodi sastanke. Zatim je Mak pročitao ostavku u svoje i Brlečićevo ime, a onda su uslijedile Ivkošićeva i Milišićeva ostavka. Zenko je pokušao parirati glavni napad na Goldsteina tvrdnjom da se on nije ni morao pridržavati Statuta jer je statut nevažeći sve dok stranka nije registrirana. Umjesto da smiri, to je „dolilo ulje na vatru“. Govoreći u svoju obranu, Slavko je rekao da je neprihvaćanjem Lukićeve profesionalizacije stranka već izgubila pet milijardi. Na to je ostavku dala Alida. U međuvremenu neki su počeli odlaziti. Škrabalo tijekom cijelog sastanka nije progovorio ni riječi, a Babaja je u jednom trenutku, više za sebe, rekao kako ubuduće vjerojatno neće dolaziti na sastanke. Ne znam koji je bio neposredan povod Ivkošićevu odlasku, kojom prigodom se okrenuo i otprilike rekao: „Vi ste, gospodine Gotovac, stradali jer se kršio zakon, a sada sami kršite zakon, tj. Statut.“ Uslijedio je tajac. Gotovac je najprije dosta mirno odgovorio da to nije istina, a zatim je skočio sa stolca i počeo vikati (otprilike): „…to je bezobrazno… to mi ni u zatvoru nisu govorili…“. Pritom je ponavljao uvredljivu riječ koje se ne mogu točno sjetiti, a koja je mogla biti „lažove“ ili „svinjo“. Ivkošić, koji je u to vrijeme oblačeći jaknu odlazio, doviknuo je s kraja hodnika: „Istina je, istina…“ Gotovac se uputio za njim da ga napadne i dok su ga u tome sprečavali Jukić, Papić, Budiša i još neki, vikao je „ja ću njega…“. Na to je Papić počeo histerično vikati (otprilike): „…Ovo je sramota… zar to reći jednom mučeniku Gotovcu…“. Pritom je spomenuo i šest godina zatvora. Budući da je od „ostavkaša“ u tom trenutku bila ostala još samo Alida, Papićeve riječi bile su upućene njoj. Naime kad se uskoro stanje smirilo, Papić je izrazio žaljenje što je vikao „na onu žensku“ koja možda „nije ni toliko kriva“. Maja F. cijelo je vrijeme mirno sjedila i odsjedila do kraja sastanka.

Nabacujem još neka zapažanja. Batušić je otišao prije „raspleta“. Vjerujem da on ne bi bio podnio ostavku, premda je u posljednje vrijeme „promijenio kurs“, osobito prema Goldsteinu, prema kojem je dugo vremena bio krajnje nekritičan. Božo je govorio samo jednom. Ne sjećam se sadržaja, no Bogdanić (koji je doslovno plakao kad je izbila gužva) ocijenio ga je „odličnim“. Sam je pak pokušao kritički govoriti o Slavku, a napao je „disidente“. Braneći Maju, Ivkošić je rekao kako me je u pola noći nazvao Goldstein, napadajući njezin članak iz posljednjeg broja glasila, te da će ona i glavni urednik zbog toga snositi posljedice. Tako se i njoj događaju stradanja koja su prošla njezina majka /Neda Krmpotić/ i otac, rekao je Ivkošić. Kad smo se vraćali kući Budiša mi je rekao da je Maji u tom trenutku bilo neugodno.

Nakon incidenta u prvi se mah činilo da nema smisla nastavljati sastanak. Budiša je pozvao prisutne da pomognu Slavku pospremiti prostorije pa da odemo kući. Sam je otvorio prozor da se ured provjetri. Ipak, ostalo se još neko vrijeme uglavnom raspravljajući: kako dalje? Pokušavale su se naći forme rada u potpuno novim okolnostima. Netko je predložio da ustanovimo tijelo koje će voditi stranku do Skupštine bez obzira na statutarne odredbe. Predložio sam da prekinemo raspravu, a da zaključke donesemo nakon što „prespavamo“. Dok smo odlazili, Slavko je kao i nakon „slučaja Lerotić“ rekao da ćemo sada lakše raditi.

Bogdanić je vozio Budišu, Papića i mene. U automobilu sam rekao da sada prijeti opasnost da se pretvorimo u klub. U tom slučaju ja bih izašao jer znam iz naše povijesti da takve male grupe nisu značile ništa niti su ostavile kakav trag. Trebamo pokušati ojačati stranku, a ako ne uspijemo, trebamo se razići. Mislim da se Budiša složio. On ostavlja dojam zainteresiranosti za stranku. U jednom je trenutku čak rekao da će nas ovo što smo večeras doživjeli zbližiti. Papić je pak rekao da sada sve ovisi o Budiši.

Kući sam došao oko jedan sat poslije pola noći. Razmišljao sam: u osnovi sukoba nisu proceduralne stvari kao /ne/pridržavanje Statuta i sl. Problem je dublji. Ljudi (a osobito mladi) lako bi podnijeli „žrtvu“ Slavkova „direktorovanja“ kad bi bili uvjereni da ona u nekoj konačnici ima smisla. Kako u to ne vjeruju, oni jednostavno nemaju motiva za žrtvovanje. Liberalizam u ovom trenutku sigurno nije ideja zbog koje bi se vrijedilo žrtvovati. U Hrvatskoj danas on se doživljava kao „luksuz“ kojega se nije teško odreći, za razliku od nacionalizma /u pozitivnom smislu/ prema kojem je sve okrenuto.

9. – Iz Instituta nazvao Gotovca (da mu javim da su ga u Puli prihvatili za predavača), a dobio Goldsteina. Zamijenio brojeve. „Sada se lakše diše“, bio je Slavkov komentar za sinoćnji „rasplet“. Nazvao Gotovca. S druge strane javio se ženski glas pitajući se u čudu kako to ne znam da“«Vlado u ovo doba nikad nije kod kuće“. „Sigurno ste neki rastreseni profesor“, dometnuo je bez želje za nekim objašnjenjem.

Poslijepodne Budiša se zanimao tko je sinoć dao ostavke samo na funkcije, a tko je izašao iz stranke. Potrebna mu je točna informacija jer zajedno s Goldsteinom priprema priopćenje za javnost. Nisam mu mogao odgovoriti pa smo zajedno rekonstruirali prethodnu večer u Cankarjevoj. /…/ U nastavku razgovora rekao sam Budiši: Mnogo toga sada ovisi o tebi. To ti daje dobru poziciju – stranka ne može dalje bez tebe, a ti bez nje možeš kamo hoćeš. Tvoj dosadašnji javni angažman u stranci gotovo je nezamjetljiv pa se možeš povući bez „ogrebotina“. Položaj u kojem si se našao daje ti odriješene ruke u odnosu na sve dosadašnje lidere stranke. Složio se. Na pitanje kako dalje, odgovorio je da treba sačuvati Izvršni odbor kakav jest. Po njegovu mišljenju treba sačuvati i Maju.

Čini se da se priča sa sinoćnjeg sastanka već širi gradom. Susjed Jurčević mi kaže da je čuo kako ćemo smijeniti Goldsteina i postaviti Budišu.

Kasno navečer zove Goldstein. /…/ Predlaže da se povežem s Ivom /Goldsteinom/ radi vođenja lista. On i Gotovac pomoći će pisanjem. Kaže da je potpisan ugovor za prostorije u Martićevoj – samo sto maraka mjesečno.

Raspremali bor i jaslice. Djeca uglavnom nezainteresirana.