Kraljica instrumenata u punom sjaju

Četvrti koncert sedmog ciklusa Mladih glazbenika ugostio je u ponedjeljak, 1. veljače 2010, violinisticu Katarinu Kutnar. Ona od četvrte godine uči violinu kod uspješne pedagoginje Helene Žubrinić na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Treba istaknuti kako od 2007. Katarina Kutnar pohađa razred posebno nadarene djece Marine Sorokow na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču. Već od 2003, nakon osvojene 1. nagrade na Međunarodnom natjecanju Mladi virtuozi, Etide i skale u Zagrebu i Nagrade Alfredo Marcosig za najboljega najmlađeg natjecatelja u talijanskoj Goriziji, Katarina Kutnar dobitnica je niza visokih nagrada. Vrijednošću se posebno ističu prve nagrade na regionalnom i državnom natjecanju 2008. i četiri prve nagrade na državnim natjecanjima u duu, triju i kvartetu od 2005–2008. godine.

Snimio Mirko Cvjetko

Program koncerta započeo je s popularnim Largom iz Šeste sonate, op. 2 Francesca Marija Veracinija. Slijedila je četverostavačna Sonata u g-molu, op. posth. 137 br. 3 D408 Franza Schuberta, u stilu pisanja bliska Mozartovim sonatama, a zatim je prije stanke još izveden početni stavak vrlo poznate peterostavačne Symphonie espagnole, op. 21 Éduarda Laloa. Drugi je dio nastupa obuhvatio Romanzu andaluzu violinskoga virtuoza Pabla de Sarasatea i dva djela hrvatskih autora – Uspavanku za Katharinu ljubitelja glazbe Stanka Žepića te tehnički vrlo zakučast Bolero violinskoga virtuoza svjetskoga glasa, Osječanina Franje Krežme. Kraj rasporeda obilježila je Meditacija iz opere Thaďs Julesa Masseneta, vrlo zahtjevan i često sviran violinski solo svekolike guslačke literature.

Recital violinistice Katarine Kutnar bio je rezultat obiteljske radionice zahvaljujući glasovirskom sudjelovanu njezine majke Vesne Šepat Kutnar, svojedobne magistrantice na Sveučilištu u Grazu, sada djelatnice Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu. Nastup glazbene obitelji Kutnar bila je i ugodna posebnost i izvedbeno zadovoljstvo izraženo velikom sviračkom usklađenošću. Nakon uvodnog Veracinija, posebice je to bilo vidljivo u Schubertovoj sonati.

Guslačica Kutnar vrlo je temperamentno i nadasve sigurno u daljem slijedu programa izvela djela Laloa i Sarasatea, izvlačeći tonove širokim i punokrvnim potezima, usprkos instrumentu. Djela hrvatskih autora bila su suprotnost u njihovim zahtjevnostima, tako da je Žepićeva Uspavanka za mladu violinisticu bila neznatna guslačka prepreka, za razliku od poznato zahtjevna Bolera Franje Krežme. Solo iz opere Thaďs, čija izvedba traži povezanost linije od prvog do posljednjeg tona, kao i dodatak koncertu kratkoga Dvořákova djela, nakon oduševljena odobravanja brojne publike, pokazali su nam kako ćemo vrlo brzo, kod guslačice Kutnar, sigurne, u izvedbi sjajno usredotočene i odlično glazbeno guslački usmjeravane, bez zadrške uživati u ljepoti njezina donosa na kraljici instrumenata, violini.