Izgubljeni prorok

Gotovo istovremenim objavljivanjem romana Svetac u liftu Petrua Cimpoesua i rane zbirke kraćih eseja Brevijar poraženih kultnoga karpatskog Parižanina E. M. Ciorana, prošle su godine u Hrvatsku stigla dva naslova iz područja u nas nažalost dugo zanemarene rumunjske književnosti.

Petru Cimpoeşu (1952), po obrazovanju inženjer, predstavnik je takozvanih optzecistija, naime generacije književnika koja se tijekom najgorega razdoblja Ceauşescuova režima, osamdesetih godina prošloga stoljeća, buntovničkim zalaganjem za postmodernistička načela u književnosti otvoreno suprotstavljala komunističkoj diktaturi. Među njima su bila i neka glasovita imena poput Mircee Cartarescua i pjesnika revolucije Mircee Dinescua.

Svetac u liftu, s podnaslovom Roman s anđelima i Moldavcima, Cimpoeşuovo je peto djelo. Bilo je objavljeno 2001. u Bukureštu i odmah je privuklo pozornost kritike, dok su rumunjski čitaoci uglavnom suzdržano reagirali. Osim brojnih domaćih nagrada (među ostalima i Prva nagrada za prozno djelo rumunjskoga književnog društva), valja spomenuti i njegov sjajan uspjeh među češkim čitateljstvom, koje ga je čak proglasilo knjigom godine 2006. Radnja romana smještena je u 1997. godinu, usred takozvanoga izgubljenog desetljeća – post-revolucijskoga razdoblja obilježena stagnacijom, siromaštvom i društvenom paralizom tijekom vladavine bivšeg Ceauşescuova ortaka Iona Iliescua. U središtu događanja nalazi se stambena zgrada u moldavskom provincijskom gradu Bacau, čiji su stanovnici svojevrstan odraz rumunjskog društva in nuce. Svojevrsna metafizička reportaža, roman u altmanovskom stilu prati zgusnute sudbine svojih likova, redom gubitnika tranzicijskog vremena u potrazi za vrijednostima i uporištima usred rasula. Nakon kratkotrajnih kvazireligijskih nadomjestaka poput lutrije, poker-automata, tečaja kamasutre, joge i izbora za Miss, Cimpoeşuovim se junacima (menažerija sastavljena od mlade preljubnice, samozvanoga gurua, propalih lokalnih političara, bivših pripadnika Securitatea itd.) ponudi novi spas u liku suvremenoga pustinjaka Simiona, bivšega postolara, koji pustinju ili spilju zamjenjuje dizalom unutar zgrade, a kojemu se pak stanari obraćaju za savjet i utjehu. Među njegovim parabolama i vizijama stanare posebno zaintrigira nagovještaj Kristova drugog dolaska među Rumunje, nakon onoga propaloga prilikom krvave revolucije 1989. Naime, sada bi on mogao nastupiti kao protukandidat omraženom Iliescuu, nudeći zamaman politički program ljubavi prema bližnjemu. Usprkos toj divnoj ideji, i taj će se pokušaj izbavljenja pokazati promašenim, jer Rumunji, navikli na tiraniju i materijalizam, u Isusovu utopijskom altruizmu neće prepoznati mogućnost promjene i koraka k boljemu.

Tijekom čitanja Cimpoeşuova romana nameću se paralele s njegovim velikim pretečom s kraja 19. stoljeća, rumunjskim klasikom Ionom Lucom Caragialeom, britkim dramatičarom i virtuozom književnih crtica, koji je svojedobno duhovitim satirama osudio licemjerje tranzicijskoga razdoblja mladoga Rumunjskog Kraljevstva nakon osmanlijske vladavine.

Sa Svecem u liftu samozvani „postmodernist koji se bori protiv postmodernizma“ Petru Cimpoeşu duhovito prikazuje univerzalnu sliku sjaja i bijede postkomunističkih zemalja uronjenu u ozračje nagle privatizacije, korupcije, brza bogaćenja i tobožnje demokratizacije.

S obzirom da ovaj roman, tipično hit-izdanje, obiluje referencijama na rumunjske političko-kulturne fenomene (polemiku s istaknutim filozofom Horia-Romanom Patapievicijem i pseudopovijesna otkrića takozvanih protocronista…), u hrvatskoj mu verziji nedostaje jedino glosar.