Hvala na mirisu naranči, gosparu Luko!

„S dragocjenim nasljeđem u svijesti i ukorak sa suvremenošću djeluje Matica hrvatska već 168. godinu“, započeo je pozdravni govor predsjednik Matice Igor Zidić otvarajući svečanost Dana Matice hrvatske. Davne 1842, 10. veljače, na prijedlog grofa Janka Draškovića osnovana je Matica, tada s pridjevkom ilirska, i otada, iako s prekidima, ustraje u kulturnom razvijanju i ukorjenjavanju.

Igor Zidić, Luko Paljetak, Ivana Burđelez i Tonko Maroević - Snimio Mirko Cvjetko

Ovogodišnji je Dan Matice bio posvećen akademiku Luku Paljetku, pjesniku, prozaistu, dramatičaru, teoretičaru, prevoditelju... riječju, geniusu, nesvodivom duhu, (ne)odraslom djetetu, nesebičnom djelitelju svoga „nepostojećeg posjeda“, ili tek: čudu, izrazio se Tonko Maroević „izbjegavajući superlative“. Luko Paljetak član je Matice hrvatske od 1968, godine za njega važne i po izlaženju prve mu pjesničke zbirke Nečastivi iz ruže. Upravo je iz te zbirke sâm započeo recitiranje Paljetak. Stihove su, osim njega, govorili glumci Dubravko Sidor i Jelena Perčin, a šansonijer Darko Matičević dodao im je i novu, glazbenu dimenziju. Prigodne su riječi o Paljetku izrekli Ivana Burđelez, predsjednica OMH Dubrovnik, te akademik Tonko Maroević, potpredsjednik Matice hrvatske. Paljetak se, ritmom otkrivajući smisao, igrom ga nadilazeći, potvrđuje vrhunskim pjesnikom, pjesnikom ljubavi, Grada, mora... života, sročila je Ivana Burđulez. Odmjereno je i skladno ispjevao vrijeme: od iskona do punoglavca, od vlati trave do Chopina.

Njegovo je pjesnikovanje „sloboda koja oslobađa“, ističe Maroević. Atomizirajući sve što (mislimo da) znamo i sklapajući opet nova bića razračunava se Paljetak s vjekovnim teretom Dubrovnika, koji nosi i nadmudruje ga p(r)okazujući se i mangupom, i plebejcem, i otmjenim i dekadentnim. Paljetku i paljetkovanju valja zahvaliti na doista velikoj priredbi, doista svečanoj svečanosti. Šteta što obljetnica nije okrugla.