Dvjestogodišnje kazalište u Valpovu

Prandauovo kazalište u Valpovu najstarija je kazališna zgrada u kontinentalnoj Hrvatskoj

U organizaciji HAZU, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku i Ogranka Matice hrvatske u Valpovu, a pod pokroviteljstvom Grada Valpova, 7. siječnja 2010. održan je znanstveno-stručni skup pod naslovom Kazališna baština Valpova (1809–2009). Skup je plod višegodišnjeg istraživanja arhiva valpovačkoga vlastelinstva Ljerke Perči i njezina pronalaska gradnje i postojanja kazališne zgrade koju je podigao Josef Ignaz Sigismund barun Hilleprand von Prandau 1809. na majuru u neposrednoj blizini dvorca. Prandauovo kazalište u Valpovu tako je najstarija kazališna zgrada u kontinentalnoj Hrvatskoj. U povodu navršavanja dva stoljeća od njegova podizanja održan je znanstveno-stručni skup.

Obitelj Prandau u hrvatskoj kulturi nije nepoznata, osobito poznaje li se njihovo mecenatstvo, koje se protezalo od Valpova, Osijeka, Zagreba sve do Pečuha i Beča. U Beču je Gustav Prandau 1869. darovao tisuću florina za gradnju orgulja u čuvenoj Zlatnoj dvorani Musikvereina, a po osnutku Hrvatskoga glazbenog zavoda postao njegov prvi ravnatelj. Brat mu Karlo cijeli je život posvetio glazbi; bavio se skladanjem i sudjelovao u izradi glazbala fisharmonika. U Prandauovu kazalištu nastupali su brojni dramski i glazbeni umjetnici tog vremena, a mnoge predstave i koncerte uvježbali su i izvodili članovi vlastelinske obitelji koji su svi bili glazbeno obrazovani. O tome govore sačuvani računi raznih obrtnika koji su izrađivali kostime, kao i računi od kupnje žica za razna glazbala i notni materijal, među kojima je i partitura opere Fidelio (račun iz studenoga 1816).

Skup je u ime organizatora otvorio Ivan Tonković, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Valpovu, potom i Julijo Martinčić, upravitelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku. U ime pokrovitelja pozdrave je uputio zamjenik gradonačelnika Dragan Skelac. „Teško je i nezahvalno rangirati sva događanja po vrijednosti, no ovaj skup zasigurno je najznačajniji kulturni događaj Valpovštine dosad. Dvjesto godina postojanja kazališne zgrade povlači pitanje koliko je tada u Hrvatskoj bilo sličnih kazališnih zgrada“, istaknuo je Tonković. „Ovaj skup bacio je novo svjetlo na Valpovo, grad u kojem sam proveo djetinjstvo u okruženju dvorca, grad koji je uvijek imao neki poseban štih grada u kojem je stolovalo vlastelinstvo“, naglasio je, između ostalog, Julijo Martinčić, ravnatelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku.

Za skup je prijavljeno devet radova, koje je napisalo deset autora. Radni dio otvorila je Ljerka Perči temom Kazalište na majuru: valpovačka kazališna baština u prvoj polovini 19. stoljeća. Dvojac Katarina Žeravica i Alen Biskupović predstavio je temu Kazališni život Valpova kroz zbirku kazališnih djela obitelji Prandau. Zbirka svjedoči o bogatu kazališnom životu Valpova toga doba i, iako nije istražena u cijelosti, bjelodano je da su u kazalištu obitelji Prandau izvođena djela tada aktualnih i popularnih autora njemačkoga govornog područja.

Drugi autorski dvojac, Stephanie Jug i Sonja Novak, iznijeli su teme: Kazališni repertoar u valpovačkom dvorcu u prvoj polovini 19. stoljeća i August von Kötzbue u valpovačkoj rukopisnoj zbirci kazališnih uloga. Nakon toga Ljerka Perči predstavila je graditelja kazališta temom Graditelj kazališta na Majuru Antun (Anton) Hartmann (1749–1830). Josip Babić i Ksenija Firšt iznijeli su rad Književnost i kazalište na njemačkom govornom području u vrijeme djelovanja teatra u valpovačkom dvorcu Prandau (od 1790. do 1848). Jedini domaći sudionik znanstveno-stručnog skupa Stjepan Najman izložio je temu Valpovački dramski amaterizam od 1894. do 1995. godine. Na kraju je Marina Vinaj govorila o svom radu Obiteljska knjižnica Prandau-Normann, rukopisno i tiskopisno blago.

Time istraživanja valpovačkoga kazališnog života nisu završena. Dapače, još podosta rukopisne građe u osječkom Državnom arhivu čeka obradu i prezentaciju. Unatoč tomu znanstveno-stručni skup ponovno je potvrdio da je Valpovo grad bogate povijesne i kulturne baštine. Dosad potpuno nepoznato u tom segmentu, Valpovo je zasluženo dospjelo na hrvatski teatarski zemljovid.