Satira potrošačkog društva

Redateljski prvenac Radua Judea Najsretnija djevojka na svijetu mali je film koji je oduševio mnoge kritičare. Rumunjska kinematografija trenutno je u trendu, stoga odobravanje ne čudi. Riječ je o dobro režiranu djelu gotovo opipljive atmosfere sa sjajnim glumcima i dijalozima koji zorno dočaravaju roditeljsko dociranje i buntovnost osamnaestogodišnje kćeri. Nažalost, Jude gledatelju nudi nerazrađenu, siromašnu fabulu, a onda ga zatečena ostavlja s nedorečenim ishodom.

Kadar iz filma

Film započinje scenom putovanja radničke obitelji u trošnu automobilu – koja nas podsjeća na neka naša ne tako davna vremena prije pojave luksuza i obveznih statusnih simbola, iako je smješten u suvremeno doba. Djevojka Delia osvojila je novu Daciu Logan na nagradnoj igri pa sada s roditeljima putuje u Bukurešt kako bi snimila reklamu za sok čiji je proizvođač sponzor nagradne igre. Njezina je zadaća da u osvojenu automobilu ispije dugi gutljaj napitka te se predstavi kao „Delia Fratila, najsretnija djevojka na svijetu“, što je, dakako, ironično, jer njezini roditelji već su pronašli kupca novog automobila i učinili je najtužnijom djevojkom u njezinu malom svijetu.

Radu Jude snimio je film prema vlastitom iskustvu na početku karijere, dok je snimao reklamne spotove. Stoga ga možemo prepoznati u liku redatelja koji se nateže sa sponzorom jer sponzor želi prenaglasiti osjećaj koji bi takav sok trebao izazvati u svakome od nas, ali i koji strpljivo daje upute Deliji kako se glumački unijeti u taj osjećaj. Iako nam putem prikrivene satire te uporne repetitivnosti snimanja reklame prezentira paradoksalnu situaciju u koju nas kapitalizam može dovesti – posebice u posttranzicijskoj zemlji – problem nažalost ostaje tek na površini. Filmu nedostaje humora Ramisova Beskrajnog dana, ali i propitivanja postojećeg svjetonazora koji smo imali prilike vidjeti u Beckerovu Zbogom, Lenjine. Neiskorišten je potencijal gledateljskoga prijezira prema reklamnoj industriji, koju su pak u nas uz pomoć parodije izvrsno prikazali skeč-majstori Gitak TV.

Dječja razmaženost i nezahvalnost u ovom djelu odrazi su naše pohlepe i žudnje za neizostavnim proizvodima potrošačkoga društva. Tako nas barem reklame uče. A kad ih steknemo, zadovoljstvo je kratka daha, no o tome ne valja razbijati glavu. Delia nepopustljivo želi zadržati novi automobil koji je osvojila „poslavši samo tri nagradna kupona“, iako ga ne umije voziti niti posjeduje vozačku dozvolu. Budući da njezini imaju skromna primanja, namjeravaju ga prodati kako bi novac uložili u izgradnju apartmana, a tek onda svojoj jedinici kupili automobil od stečena prihoda. Ona se na njih duri tijekom cijelog filma, tvrdoglavo ustrajavajući da automobil pripada njoj te da ne pristaje na njegovu prodaju, što počinje iscrpljivati roditelje, ali i gledatelje nakon nekog vremena. Otac, uvidjevši da više nema smisla nagovarati je, pretvara u jednom trenutku njihov odnos u emocionalnu ucjenu. No tijekom nadmudrivanja oko udjela koji bi ona zaradila od prodaje pohvali je kako razmišlja poput pravoga biznismena i kaže joj da bi trebala upisati ekonomski fakultet. Razmišljati poput biznismena postao je, čini se, novi smisao života.

Očito je kako je automobil simbol sazrijevanja za djevojku. Poslužio bi joj kao sredstvo za bijeg od roditelja, na more s prijateljicom ili u Bukurešt, podalje od roditeljske kuće i provincije. I čvrsta je stajališta dok im odgovara kako nema namjeru vratiti im se nakon završetka studija. No ona je za njih, ali i za gledatelja, još djevojčica, a cjelodnevno snimanje ne odveć maštovite reklame kao da je kazna za njezino izvolijevanje, zbog čega će naposljetku i sazrijeti.

Na početku filma čini vam se da je to jedan od onih uradaka koji ustrajavaju na predugim kadrovima kako bi se naglasila art-atmosfera, no sadržajno tu formu film ne uspijeva opravdati. Početna pak pretencioznost uskoro nestaje pa sve više postajete svjesni autentičnosti sličica iz života. Zanimljivo je promatrati dihotomiju između radničke obitelji koja namjerava uspjeti i bukureštanskoga načina života koji je usvojio zapadnjački mentalitet te Delije kao njihove poveznice. Njezina obitelj smatra kako Bukureštanci žive stresnim životom te da će im apartmanima koje će izgraditi na selu omogućiti zasluženi odmor, dok će oni, njihovi domaćini, živjeti od turizma. Delia, pripadnica nove generacije, okreće se sve više društvenim promjenama te želi napustiti selo. Film ne nudi razrješenje složenih odnosa između današnje pozicije roditelja i djece, sela i grada, komunizma i kapitalizma, no nažalost ne postavlja ni neka važna pitanja. Ipak, želi poručiti kako je materijalizam besmislen kad stane na put obiteljskim vrijednostima. Čini se kako će protagonistkinja morati još neko vrijeme pričekati da krene vlastitim putem, jer najsretnijom djevojkom na svijetu ona tek treba postati.