Novo ime bluesa - Khalid Walter Wailin

Autentični su crnački blues kao arhaičnu glazbenu formu i izričaj neki već otpisali kao nešto što je vrijeme pregazilo, i da u tom fahu danas nalazimo samo rudimente kojima se bave još samo najstarije generacije američkih interpreta. Takvi dakako nisu u pravu jer se još, premda u manjem broju nego nekad, pojavljuju novi gitaristi i vokalisti nastavljajući tradiciju tog po svemu karakteristična i omiljena glazbenog fenomena, čije korijene bilježimo još potkraj 19. stoljeća. Blues je uz to i neobično važan segment jazza, pa poznata uzrečica, da jazza bez bluesa nema, ima puno opravdanje. No kad je riječ o autentičnim interpretima origi-nalne američke blues-scene, osobito onima mlađima koji se odlučuju za takav stil i tip izvođenja, valja reći da ih je sve manje. Primjerice profiliranih crnačkih izvođača country bluesa gotovo i nema više, ali se u sferi urbanog bluesa pojavljuju srećom i neka nova imena, od kojih se poneka s obzirom na generacijsku pripadnost ne mogu oduprijeti utjecajima modernih elektroničkih pomagala pa i utjecaja rocka. Blues izvođen na rock-način prema mišljenjima nekih najutjecajnijih izvođača i stručnjaka za blues najprofanija je i najgora moguća verzija interpretacije bluesa, kojoj su, i to valja naglasiti, kumovale suradnje nekih najistaknutijih američkih majstora bluesa s pojedinim afirmiranim europskim rock-sastavima, u čemu su obje strane na-lazile zajedničke interese. Tu je sa svojim utjecajima veliku ulo-gu odigrala čikaška blues-škola. I naša je publika svjedočila raznim pristupima pa i modernizacijama interpreta koji su u raznim prilikama poho-dili Hrvatsku. Valja se prisjetiti primjerice gitarista i vokalista Guya Davisa iz New Yorka, koji je u zagrebačkoj Tvornici nastupio 2005. izvodeći tipični urbani blues nadahnut crnačkim korijenima obitelji, koja je potjecala s američkog Juga. No on programski u tom žanru nije izdržao pa se u drugom dijelu koncerta latio bendža, svirajući neke western & country pjesme. Mnogo je profiliraniji bio u Varaždinu prošloga svibnja Keith Dunn, usni harmonikaš i vokalist koji programski orijentiran prema originalnom blues-repertoaru nije odstupao od zacrtane tradicije.

Khalid Walter Wailin

Sad se upoznajemo s još jednim novim mladim blues-gitaristom i pjevačem koji potječe iz spomenute čikaške škole bluesa, Khalidom Walterom Wailinom, nastup kojeg očekujemo sredinom svibnja u programu 16. međunarodnog festivala tradi-cionalnoga jazza u Varaždinu. Wailin Walter, stilski sljednik proslavljenog Alberta Kinga, posjeduje već zavidnu međunarodnu afirmaciju, nastupivši na brojnim festivalima bluesa, podijelivši pozornicu s istaknutim legendama kao što su: Taj Mahal, Buddy Guy, Junior Wells, Pinetop Perkins, Sugar Blue, Louisiana Red i brojni drugi. Njegovo je poimanje bluesa duboko vezano uz tradiciju te glazbe, ali nije imun ni prema modernijim shvaćanjima njegova izvođenja. Stoga bismo ga mogli smatrati nekom vrstom poveznice tih sad već dosta udaljenih razdoblja. Walter to pokazuje ne samo mijenjajući zvuk nego i repertoarom koji uključuje niz izvornih tekstova, rabeći moder-nije tipove instrumenta s elektronikom i vlastitom vanjštinom s afrofrizurom. Dokazuje to dijelom i njegov najnoviji disk Let Me Say That Again, ostvaren s formacijom kvinteta i pod znakovitim naslovom Modern City Blues, koji već dosta govori sam za se. Tako uvodna rila Keep On Lovin’ Me Baby najavljuje ono moderno u bluesu, da bi u izvedbama originala poput My Baby Calls Me Coffee, It’s My Own Fault, ili u shuffle-instrumentalu Hideaway, pokazao svu svoju privrženost fenomenu staroga bluesa. U Walterovu je muziciranju pohvalno što on ustraje na profiliranim pratećim blues-sastavima, a to mnogo znači u interpretacijama glazbenika takva profila. Poznato je naime da ima bluesera koji iz komercijalnih ili nekih drugih razloga redovito nastupaju sami.

Nastupi profiliranih interpreta bluesa nisu u nas baš česti, za razliku od nekih slabih interpretativnih kopija. Stoga ne bez razloga sa zanimanjem oče-kujemo nastup Khalifa Waltera Wailina, koji je dio predstojeće europske turneje ustupio varaždinskom festivalu jazza, na kojem će nastupiti s triom.