New York zove Zagreb zvukom opere

Elina Garanča kao Carmen

Prenošenje predstava opere Metropolitan subotama, u njujorškim ranim popodnevnim satima, koje se u Zagrebu (pa tako i u Europi) prate navečer u sedam sati na velikom platnu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, jedna je od najvažnijih i najprivlačnijih pa i najvrednijih novina naše kulturne ponude, što smo u Vijencu već naglašavali.

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog počela je s prijenosima prošle godine. U prvom polugodištu 2009. izravno je prenošeno šest predstava koje najuglednija svjetska operna kuća priređuje za ljubitelje širom svijeta u 35 zemalja. Metropolitanove popodnevne operne produkcije uspješno se prikazuju već četvrtu sezonu. Europskim slušateljima, zbog vremenske razlike, nude se u uobičajeno večernje vrijeme. Te Metove produkcije poznate su u nas i prije su izravno radijski prenošene pa su ih mogli pratiti i slušatelji u Hrvatskoj (na Trećem programu HR-a).

No svakako je atraktivnije vrhunske operne predstave istodobno gledati. Oni koji ih gledaju na velikom platnu, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, u nizu pojedinosti čak su u prednosti od publike u opernom gledalištu. Vrhunska videorealizacija odgovara najvišim standardima holivudske filmske produkcije, a do mogućega savršenstva dotjerana tonska slika koja se stvara u tonskoj režiji Meta, satelitskim prijenosom, uz posjedovanje opreme koja je prima i predaje u gledalištu prijama donosi vrhunski doživljaj, ponekad na granici idealno mogućeg.

Suradnja s ferovcima

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog pridružila se tako kao jedino hrvatsko odredište u tu seriju audio-vizualne prezentacije Metropolitanovih opernih predstava. Dvorana ima primjereni projektor, veliko platno i razglasne uređaje, a u tijeku ciklusa ostvaruje se i dopunska stalna suradnja sa znanstvenicima i stručnjacima zagrebačkoga FER-a kako bi se iz predstave u predstavu poboljšavale pojedinosti u prijamu slike i tona ugovorenih izravnih prijenosa u HD (high definition), tehnologiji Dolby surround sound, koja omogućuje primanje slike i zvuka najviše tehnološke vrijednosti i dotjeranosti. Pregovore i realizaciju projekta vodili su tijekom 2008. umjetnički rukovoditelj Lisinskog Tonči Bilić i naša vodeća operna stručnjakinja Marija Barbieri.

Program je započeo 10. siječnja 2009. i sa svakom novom predstavom bilo je sve više publike i zanimanja, a zahvaljujući ugledu Meta dakako i uspjeha. Tako se neposredno dokazuje osnovanost programske ponude koja hrvatskoj publici u Zagrebu omogućuje gotovo idealan uvid u opernu produkciju vodeće svjetske kuće. Metropolitan pak vodeći računa o svom glasu što ga je godinama stvarao dokazuje da ga održava i u ovom, globalno financijski nesklonu, vremenu.

Za našu publiku, koja nema prilike u Zagrebu neposredno na sceni gledati i slušati vodeće svjetske pjevače, prava je prilika izravna upoznavanja s umjetnicima koji su danas na vrhuncu uspješnosti ili uspona karijere i pripadaju tzv. prvoj ligi svjetskih pjevača. Doda li se tomu i vrstan orkestar i zbor Metropolitana te pomno birani dirigenti, kao i realizatori i producenti predstava, postaje itekako jasno da nam je otvoren prozor u operni svijet.

Ciklus je lani počeo izvedbom nove Metove produkcije opere Lastavica (La Rondine) Giacoma Puccinija. Slijedili su – Gluckov Orfej i Euridika te Donizettijeva Lucia di Lammermoor u režiji Mary Zimmerman, koja je svjedočila o još jednom visokom dometu ruske sopranistice Ane Netrebko, kao i uspješnim nastupima dvojice Poljaka, Piotra Beczala i Mariusza Kwieciena.

Popularna Puccinijeva Madama Butterfly privukla je početkom lanjskog ožujka najbrojniju publiku (po slobodnim procjenama predstavu je vidjelo više od 1500 posjetitelja). Gledane su potom nova produkcija Bellinijeve Mjesečarke (La Sonnambula) s uspješnom francuskom sopranisticom Natalie Dessay i mladim, ali već opravdano razvikanim, moćnim tenorom Juana Diega Floreza. U svibnju je prikazana i Rossinijeva Pepeljuga (La Cenerentola), u kojoj su operni ljubitelji pratili nastup mezzosopranistice Eline Garanča.

Prijenosi uključuju i razgovore sa solistima i realizatorima produkcije u stankama, što daje i uvid u detalje iza pozornice, u tehniku i druge prateće dijelove velike operne kuće, pa su zanimljivi i kazališnim poslenicima, koji najneposrednije mogu vidjeti niz detalja iz rada na odvijanju predstava.

Nagrađivana serija prijenosa opernih izvedbi dosad je prodala više od milijun ulaznica u SAD-u, a prijenosi u 35 zemalja širom svijeta seriju Met Live in HD pokazuju kao izvanredno uspješan projekt.

U ovoj sezoni Live in HD zagrebačka koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog prikazala je Aidu Giuseppea Verdija, Puccinijeve Toscu i Turandot, Hoffmanove priče Jacquesa Offenbacha i Kavalira s ružom Richarda Straussa, a nakon Carmen Georga Bizeta predstoje još Simon Boccanegra Giuseppea Verdija s Placidom Domingom u naslovnoj ulozi te Hamlet Ambroisea Thomasa i Armida Gioacchina Rossinija.

Prepuna dvorana

Izvanredno veliko zanimanje koje je prepunilo Lisinski u subotu 16. siječnja vrhunac je uspjeha tog pothvata i dokaz da smo programom Metropolitan u Lisinskom dobili vrhunsku vrijednost. U dvorani se sjedilo na svim mogućim pa i dodatnim mjestima, a dosta je posjetilaca koji nisu mogli nabaviti ulaznicu (a ipak su uspjeli ući) predstavu gledalo sjedeći na stubama gornje tribine. Pokazalo je to da vrhunska kulturna glazbenoscenska, operna, priredba postaje okupljalište stotina poklonika i da opera opet doživljava slavne dane. Carmen Georgesa Bizeta pratilo je oko 1800 posjetilaca, među kojima je bilo i mnoštvo mladih, koje ne susrećete na redovitim koncertnim priredbama. Bilo je tamo i onih koji su u Lisinskom rijetko, neki možda i prvi put, jer su došli baš radi Carmen.

Carmen je nedvojbeno jedna od najpopularnijih opera, koja može privući najširi krug gledatelja. Uz bezbrojne operne produkcije, od praizvedbe 1875, djelo je doživjelo i nekoliko filmskih verzija.

Carmen je pripovijetka Prospera Meriméea koju su u operni libreto preradili Henri Meilhac i Ludovic Halevy. Meriméeova pripovijetka istinska je životna priča koja nikoga ne ostavlja hladnim.

Iako ova produkcija radnju premješta u 30-te godine 20. stoljeća, slijedeći tendenciju promjena vremena radnje naglašenu u mnogim suvremenim realizacijama opere, baš zahvaljujući literarnoj vrijednosti djela ne mijenja se dramska uvjerljivost ni primanje scenskih zbivanja.

Najnovija Metropolitanova produkcija, premijera je bila na Staru godinu, 31. prosinca 2009, svakom iskrenom pokloniku operne umjetnosti vraća vjeru u operu i pokazuje da autentično operno stvaralaštvo, i nakon mnoštva eksperimenata u raznim realizacijama (posebno u nekim europskim kazalištima) može komunicirati sa suvremenim senzibilitetom, da može okupiti brojne poklonike te da je i u nas vrhunska umjetnost u izvornoj vjernosti izazov kojem se odazivlju mnogi hrleći na vrijedan umjetnički događaj.

Ovu produkciju Metove Carmen redateljski je ostvario veteran Sir Richard Eyre, glasoviti britanski filmski, kazališni i televizijski redatelj, dobitnik nagrade Laurence Olivier, autor ponajboljih realizacija Shakespeareovih djela, ali i djela suvremenih autora. Operu režira već šesnaest godina. Do tančina razrađenom i ostvarenom režijom mnoge pojedinosti scenske igre mogu se možda čak i prvi put zapaziti.

Robert Alagna i Elina Garanča u operi Carmen

Carmen je više od uloge

Carmen je letonska mezzosopranistica Elina Garanča, jedna od vodećih opernih pjevačica današnjice. Njezin je pjev savršen, pa i u prilikama kada redatelj od nje traži muziciranje u gotovo nezamislivim položajima (kada je primjerice kao balerinu nose na rukama u ležećem pololožaju), a gluma uvjerljiva, spontana i iskrena. Ona je strastvena, istinska, južnjačka Carmen, jer Carmen je uloga koju ne može ostvariti tek vrsna pjevačica.

Don Josea igrao je Roberto Alagna, francuski tenor sicilijanskoga podrijetla. Escamilla je pak tumačio novozelandski bariton Teddy Tahu Rhodes, koji je zamijenio iznenadno oboljela poljskog kolegu Mariusza Kwieciena (što je saznao ujutro na dan predstave) te je dokazao kako se Met brine o svemu, pa uvijek ima spremnu izvrsnu alternaciju. Takve su okolnosti mnogima u prošlosti donijele priliku da iznenada zabljesnu i započnu veliku karijeru. Micaëlu je pjevala (ali i uvjerljivo igrala), po mnogima, vodeća talijanska sopranistica Barbara Frittoli, dok je izvedbom ravnao 35-godišnji kanadski dirigent Yannick Nézet-Séguin ostvarivši savršenu glazbenu izvedbu s odličnim Metovim orkestrom. Séguin je novi glavni gost dirigent Londonskoga filharmonijskog orkestra. I ostali solisti bili su na visokoj razini u skladu s Metovim nastojanjem da okupi najbolje, bez obzira odakle su. Napokon u svim opernim produkcijama Metropolitan angažira najbolje, pa ima zaista zavidnu međunarodnu postavu solista koji samo proširuju pozitivnu odliku današnje globalizacije!

Prijenosi Met Live in HD jedan su od pozitivnih prinosa suvremene globalizacijske tehnologije i komunikacije. To su trenuci zajedništva tisuća poklonika umjetnosti diljem svijeta koji su istovremeno, na raznim stranama, neposredni i posredni sudionici zajedničkoga događaja. Zagreb i Lisinski Carmen je te večeri povezala s popodnevnim New Yorkom istim umjetničkim činom.