Nedjeljom u Bajsiću

Ciklus emisija Trećeg programa Hrvatskoga radija Nedjeljom u podne u Bajsiću poznavatelju povijesti radiofonije evocira svojevrsne uspomene na početke radiofonije, vrijeme u kojemu se glazba na radioprijemnicima nije slušala reproduciranjem s nosača zvuka (tada gramofonskih ploča), nego se slušalo ono što su glazbenici u studiju svirali. U današnje vrijeme riječ je dakako o velikom tonskom studiju u koji je moguće smjestiti cijeli orkestar i još ponešto slušalaca pa takva emisija ima odlike i izravnoga prijenosa koncerta, ne iz koncertne dvorane, nego iz radijskog studija.

U trećoj, prosinačkoj emisiji ciklusa, početkom mjeseca u tonskom studiju Zvonimira Bajsića (nazvanu po poznatom radiodramskom redatelju) pred desecima slušalaca muzicirao je Simfonijski orkestar HRT-a, jasno u smanjenom sastavu, jer na rasporedu su bila djela Josepha Haydna i Wolfganga Amadeusa Mozarta. Orkestrom je ravnao Mladen Tarbuk, a uz orkestar su svirala i dvojica mladih umjetnika, 22-godišnjih vršnjaka, laureta međunarodnih natjecanja, Dubrovčanin podrijetlom violončelist Luka Šulić i mladi ruski violinist Lev Solodovnikov, pobjednik ovogodišnjega natjecanja Vaclava Humla.

Gudači Simfonijskog orkestra pod predanim Tarbukovim vodstvom počeli su emisiju, koju je vrlo uspješno vodila urednica Gordana Krpan, izvedbom prvoga hrvatskog simfoničara, Dubrovčanina Luka Sorkočevića. Nakon te izvedbe, koja je podsjetila na početke simfonizma u Hrvatskoj, orkestar i Tarbuk nadahnuto su pratili izvrsnoga Luku Šulića u angažiranoj i muzikalnoj izvedbi poznatog Koncerta za violončelo i orkestar br.1 u C-duru HOB VIIb/1 Josepha Haydna. Zadivila je interpretatorska vještina mladog učenika Valtera Dešpalja, koja je zaokupila pozornost slušatelja i u studiju i onih pored radijskih prijemnika. Slijedila je vrlo dojmljiva i poticajna svirka violinista Leva Solodovnikova u tumačenju jednog od najpopularnijih Amadeusovih koncerata, 4. violinskom u D-duru, KV 218. U orkestru i Mladenu Tarbuku imao je provjerene partnere u tumačenju Mozartove glazbe.

Suvremena studijska tehnika omogućuje voditeljici koncerta ne samo da najavljuje izvedbe nego i da slušateljima prenese ponešto od onoga što su joj prije sviranja rekli svirači, pa smo čuli Luku Šulića i njegovu kraću priču o glazbalu kojim svira. Lev Solodovnikov pak govorio je o afinitetima i o pristupu Mozartu, a prije posljednje izvedbe dirigent Tarbuk govorio je i o natjecanjima, jer je pratio dvojicu slavodobnika na danas neizbježnim nadmetanjima mladih glazbenika, da bi potom s orkestrom dojmljivo izveo jednu od posljednjih Mozartovih simfonija, br. 38. u D-duru, KV 504, koja je, jer je praizvedena u Pragu, nazvana i Praška.