Kultura je "in"

Ususret Danu sv. Tripuna, kotorskoga zaštitnika koji se slavi 3. veljače – istoga dana kada i dubrovački sv. Vlaho, - u čemu se također ogleda stoljetni rivalitet dvaju gradova – Vijenac donosi temu o velikoj izložbi u Klovićevim dvorima, u kojima su izložena blaga Kotorske biskupije.

Posebnost ove izložbe nije samo u kulturnom povezivanju Kotora i Zagreba, rubnoga prostora koji nastanjuju Hrvati i njegova središta, već i u samoj prirodi artefakata koji se pokazuju. Liturgijska je i pobožna umjetnost jedinstvena. Umjetničke tvorevine te vrste zapravo stoje na samu pragu onoga što danas definiramo kao umjetnost jer za njihovu prvotnu recepciju i nije bila toliko važna sama estetska vrijednost predmeta, koliko njihovo religiozno značenje. Zbog toga ih se, budući da su imali nešto božanskog u sebi, češće skrivalo, no otvoreno pokazivalo.

Sakralne predmete, i kad imaju neospornu umjetničku vrijednost, u konačnici teško možemo u potpunosti doživjeti izvan njihova izvornoga konteksta. Vezanost uz ritual ne može dokraja izbrisati njihovu uporabnu dimenziju, a upravo ta usidrenost u određeni prostor i vrijeme daje im posebnu auru.

U jednom drugom zagrebačkom kulturnom središtu na djelu je pak umjetnička komunikacija koja je dijametralno suprotna promatranju jedinstvenih liturgijskih predmeta i relikvija. U programu Metropolitan u Lisinskome, u kojemu se tehnički gotovo savršeno reproduciraju opere izvorno igrane u znamenitoj njujorškoj opernoj kući, svjedoci smo kako je doba tehničke reproduktivnosti omogućilo drukčiju recepciju umjetnosti, pa i poništilo jedinstvenost izvedbenoga čina. Svojevrstan je paradoks činjenica da su uvjeti recepcije zahvaljujući tehnološkom razvitku zapravo bolji u Zagrebu no u New Yorku, a on otvara neka temeljna pitanja o biti glazbenog umjetničkog djela.

Fenomen Met u Lisinskom, o kojemu piše Miljenko Jelača, nije ipak samo tehnološke naravi. Riječ je i o društvenome događaju koji je uspio razbiti uvriježene stereotipe o popularnosti visoke kulture danas. Nerijetko se mogu čuti žalopojke o nedovoljnu zanimanju šire javnosti za kulturu, o ravnodušnosti mladih, koje bi trebalo bolje educirati i slično. Ali projekcije u Lisinskom prepune su, a velik broj posjetitelja čine upravo mladi, što još jednom pokazuje da kvalitetna događanja i od kulture mogu učiniti poprište općeg zanimanja. U nas je to nedavno pokazalo i otvorenje MSU-a.

Izložba blaga Kotorske biskupije i Metropolitan u Lisinskome dva su različita kulturna događaja, no njihova im je prvorazrednost osigurala visoku posjećenost. Je li u doba krize kultura postala in? Teško je zasada reći, no u svakom slučaju pokazuje se da kvalitetni proizvodi i u manje povoljnim okolnostima pronalaze svoju publiku.