Kratko i jasno? Ne, hvala

Umijeće spretnih govornika, vještih političara, uspješnih diplomata i dobrih književnika ogleda se i u sposobnosti da kažu malo s mnogo riječi, a da pritom zadrže ili čak steknu naklonost publike. Ta sposobnost uključuje poznavanje i kreativnu upotrebu brojnih postupaka razvijanja i širenja diskurza poput nedoslovnog udvajanja, emfatičnog isticanja i sl. Ovom ću se prigodom usredotočiti na dvije stilske figure koje pripomažu stvaranju iluzije diskurzivne dubine. To su perifraza i cirkumlokucija.

Pariz - Grad svjetlosti

Okolišanje

Perifraza je makrostrukturalna figura (misli), podvrsta amplifikacije u kojoj višečlani izraz stoji umjesto jedne riječi ili pojma. Suočavamo se s okolišnim izrazom, neizravnim imenovanjem ili opisom karakterističnih obilježja bića, pojave, predmeta, emocije i sl. Npr.:

– čovjekov najbolji prijatelj (pas)

– kralj životinja (lav)

– ogledala duše (oči)

– zelena novčanica (dolar)

– najstariji zanat na svijetu (prostitucija)

– Sveta Stolica (Vatikan)

– Lijepa Naša (Hrvatska)

– Zemlja Izlazećeg Sunca (Japan)

Perifraza i izraz koji se njome zamjenjuje u odnosu su relativne sinonimije. Perifraza je pritom dulja, kompleksnija, značenjski bogatija i evokativnija. Ukratko, perifrastična je ekspanzija dvostruka – diskurz se i formalno i sadržajno širi. Primjerice, rečenica Ive Andrića „On je i dalje pleo neke riječi bez naročitog smisla.“ iz djela Jelena, žena koje nema sadrži puno više konotacija i izravnije upućuje na govornikovu afektivnost od njezine potencijalne neperifrastične inačice: „On je i dalje govorio besmislice.“

U jeziku perifraza se, među inim, ostvaruje višečlanim priložnim oznakama (na svakom mjestu = svugdje) i dekomponiranim predikatima (vršim popravke = popravljam). Perifrastična konjugacija pretpostavlja razvijanje glagolske paradigme uz upotrebu pomoćnih i drugih glagola i osobnih zamjenica. Glasovita je Cezarova izreka Veni, vidi, vici! u pojedinim jezicima – kao i u latinskome – neperifrastična:

– hrvatski: Dođoh, vidjeh, pobijedih!

– poljski: Przybyłem, zobaczyłem, zwyciężyłem!

U pojedinima je pak perifrastična:

– francuski : Je suis venu, j’ai vu, j’ai vaincu !

– nizozemski: Ik ben gekomen, ik heb gekeken, ik heb overwonnen!

Obilje perifrastičnih konstrukcija pojavljuje se u frazeologiji. Osobito su česte u folkloru i usmenoj poeziji, razgovornome stilu i političkoj retorici. Riječ je o značenjski okamenjenim izrazima, npr.:

– držati jezik za zubima (šutjeti)

– mlatiti praznu slamu (brbljati)

– staviti glavu u torbu (riskirati).

Uvriježene perifraze

Perifraza se pojavljuje posvuda. Nerijetko obilježava strukturu jednostavnih oblika poput zagonetke (Lovi noću i uvijek je mudra u bajkama ← sova), poslovice ili izreke (La×e i kad se bogu moli ← uvijek). Njezini su stilistički učinci: naglašavanje detalja, eufemiziranje izraza, osnaživanje ideje, poetizacija, izbjegavanje ponavljanja, naznačivanje ironije, živopisnost govora.

Budući da se govori u različitim situacijama – s različitim nakanama i iz različitih perspektiva – bića, stvari ili pojave o kojima se govori mogu biti označivani i različitim perifrazama. Tako će poznavatelji hrvatske književnosti u izrazima najveći pjesnik hrvatske moderne, najpoznatiji pravaš među književnicima, otac hrvatske polemike i pjesnik Majke Marije nedvojbeno prepoznati Antuna Gustava Matoša, dok će pratitelji svjetske politike lako odgonetnuti da se iza izraza nasljednik Georgea Busha, američki predsjednik i stanovnik Bijele kuće krije Barack Obama. Jednako tako, Pariz će – ovisno o prigodi – biti označen kao Grad svjetlosti, Grad ljubavi, Svjetska prijestolnica mode i sl.

Perifrastična je ornamentalnost možda najčešća u karakterizaciji zemalja i gradova, uopće geografskih naziva. Perifraza se pritom obično temelji na metafori, poredbi i sinegdohi:

a) metaforične perifraze

Meki trbuh Europe (Balkan)

Dragulj Mediterana (Aleksandrija)

Krov svijeta (Himalaja)

b) poredbene perifraze

Pariz Latinske Amerike (Buenos Aires)

Venecija Sjevera (Amsterdam)

Jadranska Nica (Opatija)

c) sinegdoške perifraze

Zemlja sira (Francuska)

Kraljevski grad (Madrid)

Grad Beatlesa (Liverpool)

Nezaobilazna su tema perifrastičnih konstrukcija nacionalni jezici. Njihovi se opisi najčešće oslanjaju na iznimne književne dosege pojedine kulture te na kolektivne stereotipe o tome kakve emocije izaziva npr. zvuk pojedinoga jezika. Kada je u temelju perifraze književno (i kulturno) pamćenje, njemački je Goetheov jezik, engleski Shakespeareov jezik, aramejski Isusov jezik, španjolski Cervantesov, francuski Moličreov, grčki Homerov, latinski Ciceronov, ruski Puškinov, poljski Mickiewiczev, a slovenski Prešernov jezik. Kada je pak riječ o emocionalnim stereotipima, jezicima se pripisuju poslovnost, grubost, milozvučnost i sl. Najmoćniji čovjek 16. stoljeća car Karlo V (1500–1558) jednom je zgodom kazao: „Engleski govorim s trgovcima, talijanski s damama, francuski s gospodom, na španjolskom se obraćam Bogu, a na njemačkom svome konju.“

Čelična lady (Margaret Thatcher)

Kićeni stil i iluzija dubine

Onaj koji poseže za perifrazom kani se izraziti drukčije od drugih, pokazati profinjenost, imaginaciju i inteligenciju. Perifraza je svojevrsna vježba duha, obilježje kićenoga stila, važan sastojak situacijske patetike koji – nastojeći na ukrašavanju izraza – uzrokuje njegovo usložnjavanje. Omiljena je u baroknoj i klasicističkoj književnosti. Njezinom se porabom demonstrirala kultura i bogatstvo govornikova jezika. Međutim, iza prekomjerne sklonosti perifrazi krije se opasnost da se jezičnoj kreaciji nadrede banalni izrazi, klišeji i opća mjesta, te tako osiromaši komunikacija. Retoričar H. Morier (1998) ironično primjećuje da kada se već ne mogu jednostavno izraziti kompleksne stvari barem se jednostavne mogu kazati na kompleksan način, što govoru pribavlja iluziju dubine. Ta je iluzija česta u novinarskome stilu u kojemu se perifraze nerijetko žargoniziraju, npr.:

– čuvari javnog morala (svećenici)

– zadarska žila kucavica (Kalelarga)

– najtrofejniji hrvatski tenisač (Goran Ivanišević)

– najizazovnija filmska plavuša svih vremena (Marilyn Monroe)

– sedma umjetnost (film)

– Čelična dama (Margaret Thatcher)

– plemenita vještina (boks)

– majstor s mora (Hajduk).

Podvrstom perifraze mogu se smatrati i adinatonske konstrukcije tj. opisna prikazivanja priloga „nikad“: kad na vrbi rodi grožđe, kad se majmuni šišaju, na Sveto Nigdarjevo, 30. veljače, kad Sava poteče uzvodno, u tjednu koji ima tri četvrtka i sl.

Enigmati se u sastavljanju križaljki počesto služe perifrazom kao načinom sugeriranja tražene riječi, imena ili pojma – Tantalova kći (Nioba), zemlja tekile i sijeste (Meksiko), nebranjiv teniski servis (as), vatrogasno crijevo (šmrk), autor Proljeća Ivana Galeba (Vladan Desnica), sjeverni jelen (sob), dugonoga ptica selica (roda) i sl.

Perifraza je prisutna u svim važnijim hrvatskim leksikografskim, retoričkim i stilističkim priručnicima. Stulli (1806), Šulek (1860) i Tomić (1875) prevode je kao opis. Pechan (1874) tvrdi da taj opis „mjesto samog pojma, nabroji njegove znatne biljege“; Filipović (1876) određenjem i primjerom povezuje perifrazu sa zagonetkom: „perifraza postaje, kada predmet, mjesto da ga jednostavno imenujemo, s njekoje strane shvaćena naslikamo; n. p. Dom bez prozora i bez vrata (lies)“. Zima (1880) u brojnim poslovicama nailazi na perifrastično izražavanje, npr. Vidi onaj, koji vedri i oblači (Bog). Davno prije spomenutih, Belostenec (1740) kajkavizira Kvintilijanovu definiciju: „okolu spisavanje govorenja ali z rečmi ophajanje, kaj bi se na kratkom opraviti moglo“.

Ublažavanje niske retorike

Druga na početku spomenuta figura – cirkumlokucija – podvrsta je perifraze. Riječ je o višečlanom izrazu, rečenici ili gdjekad o više rečenica kojima se zamjenjuje sintagma ili kratka rečenica. Npr.:

Obavještavamo Vas da Vaša molba, koju smo pažljivo proučili, nije među onima kojima ćemo ove godine dati prednost. (← Vaša je molba odbijena.)

Žao mi je što Vam moram kazati da niste dobro obavili povjerenu vam zadaću, te da ćete zbog toga morati snositi odgovarajuće posljedice. (← Pogriješili ste – otpušteni ste.)

U početku je cirkumlokucija latinski sinonim perifraze. Međutim, poslije stoljeća upotrebe, naziv se osamostaljuje. Dok se perifrastična deskripcija događa na leksičkoj razini, cirkumlokucija se ostvaruje na sintaktičkoj razini. „Cirkumlokucija je za rečenicu ono što je perifraza za riječ: zaodijeva je, razvija, ne izriče izravno svoj predmet.“ (Quesmand 2005). K tome, za perifrazom se uglavnom poseže da bi se uljepšalo diskurz, da bi se sugovornika ili čitatelja fasciniralo stilom, dok se cirkumlokucija pojavljuje tamo gdje treba što popraviti, prikriti misao ili ublažiti „nisku“ retoriku. Riječ je o figuri koja je bliska logici eufemizma. Cirkumlokucija zamjenjuje tabuizirane, lascivne i neprikladne izraze. Pojavljuje se u folkloru, razgovornom jeziku i književnim tekstovima koji stiliziraju takve idiome. Npr.:

Rana zora nać će mnogog,

Kud za vazda gre se.

(I. Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)

Neki dan sam htio susjedima skinuti sve svece s neba kada su u 2 ujutro pomicali pokućstvo.

Sada, pješke idem samo tamo gdje i car ide pješke.

Ogledala duše (oči)

Zamjenjivanje izravnoga izraza više ili manje frazeologiziranim opisom potvrđuje jezične tabue, te konotira neugodu onoga koji govori, za razliku od perifraze kod koje je u prvom planu uposebljeno naglašavanje i ukrašavanje predmeta iskazivanja. Upotrijebljena s predumišljajem, cirkumlokucija može biti kontekstualno uporište humora ili ambivalentnoga poigravanja lascivnim sadržajem:

Nekada davno, dok je još bila cura, takve su joj se stvari sviđale, veselo se kikotala i na mrkvice, i na krastavce, i na tikvice, i banane, i kobasice i kiflice, urnebesno su ju zabavljale te dosjetke prehrambene naravi... (A. Tomić, Što je muškarac bez brkova)

Kiša pada i pomalo štrca,

Moja Anka hoće da se sanjka. (bećarac)

Cirkumlokuciju kao zasebnu figuru najčešće navode i opisuju francuski retoričari i stilističari, uz ostale: Morier (1961), Dupriez (1984), Molinié (1992), Suhamy (2000), Ricalens Pourchot (2003) i Quesmand (2005). U hrvatskoj stilistici pojam cirkumlokucija rijetko se spominje. Kada se pojavi (Zima 1880), rabi se kao sinonim za perifrazu. Gdjekad ga pojedini autori lijepo oprimjeruju, govoreći dakako o perifrazi. Tako Janko Tomić (1875) navodi perifrastične eufemizme koje bi se moglo smatrati cirkumlokucijama: ljeskova mast (batine), lozova juha (vino), ubraditi koga bez igala (opiti).