I strip je umjetnost

Bednjančev dizajn ambalaže za hulahopke

Šezdesetih godina prošloga stoljeća pojavila se teorija kulture nazvana kulturalni studiji, koja je svoje interese usmjeravala proučavanju kulturnog života običnog, dapače i ispodprosječno obrazovana čovjeka. Zahvaljujući tomu područje interesa za likovnu umjetnost prošireno je na ilustraciju, strip i karikaturu. Klovićevi dvori već dugi niz godina pokušavaju afirmirati te oblike vizualne komunikacije kao vrijedne sastavnice likovne umjetnosti. Od izložbi ilustratora u bivšoj galeriji Gradec iz kojih se razvio Bijenale ilustracije, pa do nedavnih retrospektiva velikih hrvatskih crtača stripa i karikaturista: Maurovića, Reisingera i sad najnovije retrospektive Ivice Bednjanca, koju je organizirala Koraljka Jurčić Kos, Klovićevi dvori uz velika imena hrvatske i svjetske kulture predstavljaju kao jednako važne protagoniste u našoj literaturi o likovnosti često zanemarene izričaje: strip i ilustraciju.

Retrospektiva Ivice Bednjanca donosi nam raznovrsne likove tog strip-crtača, koji su široj publici najpoznatiji iz dječjeg časopisa Modra lasta. Osim što je niz godina (od 1968) surađivao baš na tom časopisu, Bednjanec je djelovao i kao dizajner i ilustrator.

Od dječjih do lascivnih stripova

Postav je izložbe tematski: prva izložbena prostorija posvećena je dječjim stripovima (odnosno pasicama, stripovima u tri sličice) Iverka i Durica, koje su od sedamdesetih do danas uveseljavale djecu. Nevinost i neposrednost humora tih stripova crtački su izraz pronašle u pojednostavnjenim zdepastim likovima, a postav je obogaćen projekcijama stripa s glasovnom sinkronizacijom i ružičastim dječjim balonima. Sljedeća soba pokazuje stripove s temom hrvatske povijesti: od uvijek popularnih historijskih stripova sa stvarnim događajima poput bitke za Sisak ili hvarske bune tu su i pustolovine osebujnih ličnosti iz naše povijesti i pučke kulture poput baruna Franje Trenka ili Petrice Kerempuha, prema kojima Bednjanec kao satiričar ima posebno prisan odnos. Zatim prelazimo u akcijske stripove s temama vesterna, meksičke revolucije (koju su popularizirali stripovi i filmovi o Zorou) te Narodnooslobodilačkoga rata, čiji je akcijski potencijal prepoznat i upotrebljavan u nizu jugoslavenskih partizanskih filmova. Dok razgledamo te uzbudljive table, prati nas zvučna kulisa epske zborske glazbe, koja sugerira kako napetost tako i srodnost stripa s filmom kao s još jednom masovnom pojavom, u kojoj je moguće pobuditi velike emocije ili prikazati uzbudljive akcijske prizore. Potom slijedi dvorana sa školskim klupama u kojoj je predstavljen Bednjančev ciklus stripova s tematikom života mladih (poput suvremenih teen serija i filmova). Stripove zaključuje Bednjančev možda najzanimljiviji ciklus: avanture Nježnoga, robijaša, a poslije i sportaša koji razotkriva i komentira društvo na ciničan i zabavan način. U hodniku možemo pratiti pasice „antierotskog“, ali svakako lascivnog stripa Gospodična Hausmajster iz sedamdesetih.

Bednjanec kao dizajner

Dio u podrumu bivšeg isusovačkog samostana posvećen je Bednjančevu dizajnu i ilustraciji, a građu za njega sakupila je Branka Hlevnjak želeći istaknuti i taj vrlo zanimljiv dio njegova opusa. Prvo što možemo reći u dosad slabo istraženu području njegova dizajna jest afinitet crtežu i ustrajavanje na njemu u većini svojih grafičko-dizajnerskih ostvarenja. Primjerice u ediciji stručnih tehničkih knjiga u izdanju Chromosa i Katrana gotovo će se uvijek pojaviti crtež. Slike ljudi i životinja česte su, pa iako ponekad simplificirane i plošne kako to traže pravila oglašavanja i atraktivnog dizajna, uvijek teže realističnom prikazu. U tom kontekstu zanimljivo je pogledati njegove etikete za likere Segestice, koji su odbacili stilizaciju i estetizaciju često svojstvenu ambalaži alkoholnih pića u korist minucioznoga crteža (primjerice jedrenjaka). S druge strane, već od pedesetih Bednjanec pokušava uvesti minimalizam, plohu i čiste boje u svoje dizajnerske zadatke, bilo da je riječ o kombinacijama čistih boja ili poslije o siluetama koje se preklapaju, ali još zadržavajući prepoznatljiv lik (primjerice fascikl za udruženi zavod za osiguranje i reosiguranje ili plakat za XXX. balkanske atletske igre 1971). Jedna od najzanimljivijih invencija Bednjanca dizajnera jest ambalaža za hulahopke BHP, u kojoj su se njegov crtački stil i težnja za preciznom fizionomijom lika transformirali gotovo u ornament, u plošan prikaz, koji jamči neposrednost izraza, žene s obrisnim linijama u službi realizma. Ona djeluje i stilizirano i realno, pa se tako doima poput pin-upa transformirana u čiste linije iskustvom stripa. Rad na stripu pomogao mu je u zadacima koje je želio osmisliti realističnim, odnosno stilizirano realističnim crtežom, ali ni apstrakcija mu nije bila strana u kompoziciji plakata i omota za tehničke knjige, odnosno kataloge proizvoda njegova najvećeg naručitelja Chromosa (cjenici, katalozi boja …). U dizajnu se koristio i fotomontažama, u čemu se najviše ističe njegov dosjetljivi plakat za sunčane naočale Ghetaldus, na kojemu nizovi slova sugeriraju nasmijano lice s dodatkom naočala u kojima su, u dva stakla, prikazi nevolja osobe koja ih ne nosi i užitak osobe koja se odlučila za taj proizvod.

Najzanimljiviji izlošci nalaze se na kraju podruma – to su Bednjančevi planovi za štandove Chromosa, Štamparskog zavoda Ognjen Prica i Ferimporta na različitim sajmovima. Nažalost, u postavu je učinjen propust pa su tako skice koje otkrivaju autorovu izvornu arhitektonsku misao te njegovu svestranost ostale bez legendi.

Sažimajući retrospektivu možemo zapaziti autorovu sklonost crtežu, koja prelazi i u njegova dizajnerska djela, te duhovitost i čak društvenu satiru njegovih stripova. Najzanimljiviji su strip u tom smislu avanture Nježnoga (izlazile su od kraja sedamdesetih u Kerempuhu, SN reviji i Modroj lasti), društveno-politički komentar aktualnih događanja i fenomena koji autorica teksta u katalogu Branka Hlevnjak uspoređuje s američkom satiričnom animiranom serijom Simpsoni, a tu svakako treba dodati i South Park, pogotovo jer je u doba objavljivanja u Kerempuhu Bednjanec pisao i satiričnu kolumnu u kojoj odaje sklonost zahodskom humoru. Stripovi o Nježnom imali su velik uspjeh i objavljivani su u Njemačkoj u časopisu Pardon.

Bednjanec možda nije najveći hrvatski crtač stripa, ali ova retrospektiva svakako je zaslužena zbog njegova velikog prinosa popularnoj kulturi hrvatske: od Durice, koju vole i prate najmlađi osnovnoškolci, preko likova iz Modre laste za one malo starije, pa sve do cinizma Nježnoga ili akcijskih pustolovina iz starije i novije hrvatske povijesti. Popularna kultura oblikuje svakodnevicu i razmišljanje velikoga broja ljudi, a karikaturisti, ilustratori i strip-crtači njezini su nositelji te je stoga upoznavanje s njima svakako važno za razumijevanje društva. Klovićevi dvori ovakvim izložbama potiču svijest o važnosti popularnih likovnih izričaja, koji su u nas nerijetko podcijenjeni.

Feđa Gavrilović