Frigijska kapa

U nekoliko prethodnih tekstova spominjala sam frigijsku kapu, sa željom da je čitatelji zapamte jer ću joj se kad-tad vratiti. Sada je došao taj trenutak, pa odgonetnimo povijest te kape i kako je od pokrivala za glavu kod starih Perzijanaca postala – ni manje ni više – nego i simbol Francuske, a uvukla se i u grbove nekih srednjoameričkih i južnoameričkih država. Kad se već bavim gonetanjem, neće biti zgorega najprije objasniti glagole gonetati, gatati, ganati, jer je u starim civilizacijama najviša mudrost dolazila iz proricanja po zvijezdama („ganati na planide“), što nas i opet vraća već spomenutim drevnim zvjezdoznancima – magima.

Dakle, gatati je još u praslavensko i sveslavensko vrijeme bio glagol s područja mitologije. Osobe koje su se bavile gatanjem – proricanjem – zvale su se (po ovoj osnovi) gatalac, gatalica, gatar, gatara. Za gatanje su ljudi, kao i za svaku drugu uslužnu djelatnost, plaćali, a ta se plaća zvala gatarina. U slavenskim jezicima dva su tvorbena korijena od kojega se izvode srodne riječi ove jezične porodice: gad- i gat-. Tako u slovenskom jeziku nalazimo gadati, u češkom hádati – domišljati se, pogađati, gatati, proricati, odgonetati; hadač = gatar, vrač; hádanka = zagonetka; pohádka = priča, bajka; pohadkový = bajan, fantastičan – u poljskom gadać znači govoriti, u ruskom gadatü = proricati, a gatatü znači tamno, zagonetno govoriti. Sve potječe iz sanskr. gadati, on govori. Glagol ganati / gonetati nastao je od gad-nati (dn / tn prešlo je u n, kao i u primjeru padnem / panem) i znači proricati po zvijezdama. Kako je već u prethodnim tekstovima izneseno, magi su bili povezani s mitraizmom, mazdaizmom i zoroastrizmom, a Avesta, zbirka staroiranskih svetih tekstova, sadrži između ostaloga i Gathe, propovijedi i hvalospjeve iz Zaratustrina kruga. Ako znamo da gâthâ na sanskrtu znači pjesma, razumjet ćemo da je i Marulićevo gatanje zapravo pjevanje (kantanje). Kao gatnja u značenju pjevanja riječ je ušla i u stariji hrvatski jezik, pa nam, evo, puca pred očima i zašto se jedna žaba zove gatalinka (u ljepotu njezina pjevanja ne ulazim).

Grb Kube

Grb Haitija

Grb Kolumbije

Grb Argentine

I popularni štrumfovi nose kape nalik frigijskima, samo bijele bolje

Sve je ovo trebalo reći prije nego što se upustim u rješavanje zagonetke zvane frigijska kapa. Jer koliko god iz opisa i likovnih priloga nije sporno da je ta kapa bila na glavi božanstva Mitre, da su je nosili magi koji su išli u pohode novorođenom Isusu – jer će i prema mazdaizmu spasitelja roditi djevica, ali od Zaratustrina sjemena – teško ćemo to pokrivalo za glavu drevnih Perzijanaca povezati s tako različitim zemljama kakve su Francuska, Kuba, Nikaragva, Salvador, nedavno razornim potresom pogođen Haiti, Bolivija, Argentina i Kolumbija. A sve njih povezuje upravo ta kapa. Kako? Mali izlet u povijest otkrit će nam i tu zagonetku.

U Francuskoj se dogodila prva građanska revolucija na svijetu – 14. srpnja 1789. pariški puk zauzima zloglasnu tamnicu Bastillu, ukida se feudalni poredak i donosi Deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Ustavom iz 1791. proglašena je građanska jednakost svih pred zakonom. Pa premda je u Francuskoj revoluciji bila svrgnuta jedna od najjačih apsolutističkih monarhija u Europi, put do pune demokracije, preko novih diktatora i careva, bit će još dug i trnovit. No za nas su važni upravo gorljivi revolucionari iz te prve građanske revolucije. Oni najborbeniji bili su upravo oni najsiromašniji, koji su živjeli isključivo od svojega fizičkog rada. Zvali su ih, pogrdno, sankiloti. Tako su ih prozvali zato što su, za razliku od plemstva, nosili duge hlače, a plemstvo se još kokošilo u polukratkim hlačama do koljena. Sankilot doslovno znači: fr. sans, bez + culotte, kratke plemićke hlače (od pojasa do koljena). Francuski culotte znači i volovska butina, čime nipošto ne tvrdim da su baš svi francuski aristokrati bili volovi. No svojim su hlačama pokrivali stegno dokle seže i volovska butina. Revolucionari su se i odjećom željeli što više razlikovati od aristokracije, pa je njihovu imenu sankilot – kako vidimo – kumovala i moda. Da razlikovnih modnih detalja bude što više, najžešći republikanci, ali i pobunjeni proletarijat, stavili su na glavu tzv. jakobinsku kapu, a to je oblikom bila upravo frigijska kapa. Jednakost među ljudima očitovala se i u jeziku načinom oslovljavanja. Izbačena je riječ gospodin, a njegovo je mjesto zauzeo građanin.

Frigijska kapa mekana je kapa koja se suzuje u stožac, vrh kojega se preklapa prema naprijed. Mlađim generacijama najlakše ću je dočarati ako im spomenem štrumfove, poznate crtane likove. I oni su nosili slične kape. Frigijska je kapa bila najčešće crvene boje, a ime je dobila po maloazijskoj pokrajini Frigiji, koja je pod vodstvom Kira II. postala dio Perzijskoga Carstva, a poslije i dio velike države Aleksandra Velikog i njegovih nasljednika. Danas Frigija zauzima središnji dio Turske. Tu su kapu nosili ljudi iz antičke Azije (Parti, Parsi), a preko Grka i ostalih naroda koji su bili u doticaju s helenizmom proširila se i na druge zemlje i narode. Može se vidjeti npr. na Atisovu kipu iz 2. st. pr. Kr. te na slavoluku Septimija Severa u Rimu (rimski vojnik vodi zarobljenoga Parta s frigijskom kapom na glavi). Od Francuske revolucije frigijska kapa simbolizira slobodu, pa i na poznatoj slici Eugčnea Delacroixa Sloboda na barikadi glavna ženska figura ima na glavi tu kapu, koja je postala i simbol Francuske. A kako su svi revolucionari na kugli zemaljskoj uvjereni da se bore za pravednu stvar i slobodu, tako su mnogi, osvojivši vlast, stavili slobodarsku frigijsku kapu i u državni grb (v. naprijed), kao da će već sama njezina prisutnost zajamčiti svima i punu slobodu. Znamo vrlo dobro da su se mnogi revolucionari prometnuli u slične ili jednake diktatore i satrape kakvi su bili i oni koje su svrgnuli s vlasti. Jer kao što ni pridjev demokratski u imenu države ne znači još i punu demokraciju, tako ni ta kapica ne znači punu slobodu. No kako bi rekao naš humoru sklon književnik Slavko Kolar, glavno da je kapa na glavi. Dodala bih: frigijska, naravno.