Temelj hrvatske etnomuzikologije

Akademik Jerko Bezić, istaknuti hrvatski etnomuzikolog, dugogodišnji sveučilišni profesor, zaslužni član Hrvatskoga muzikološkoga društva i neizostavno ime Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a povrh svega veliki profesionalac i drag čovjek, preminuo je u subotu, 9. siječnja, u osamdeset prvoj godini u Zagrebu.

Izvanredno plodnim znanstvenoistraživačkim te predanim pedagoškim radom uvelike je pridonio stvaranju identiteta i ugleda etnomuzikologije kao znanstvene discipline u Hrvatskoj, ali i prepoznatljivosti hrvatske etnomuzikologije u međunarodnim okvirima.

Jerko Bezić

Jerko Bezić rođen je 1929. u Kranju u Sloveniji. Školovao se u Zagrebu i Zadru, a u Ljubljani je 1956. diplomirao etnologiju i muzikologiju. Već 1964. pozvan je da nakon umirovljenoga Vinka Žganeca preuzme mjesto etnomuzikologa na Institutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku), gdje je ostao do umirovljenja 1993. Zahvaljujući intenzivnoj nastavnoj djelatnosti na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, odgojio je brojne etnomuzikologe, među kojima i dio tima danas zaposlena u Institutu.

Godine 1981. izabran je za člana suradnika, 1988. za izvanrednog člana, a 1991. za redovitog člana HAZU. Godine 1992. pripadao je skupini muzikologa koja je osnovala Hrvatsko muzikološko društvo. Ono mu se poslije na neki način odužilo svečanim zbornikom uz 70. rođendan (ur. Naila Ceribašić i Grozdana Marošević, 1999) te nagradom Dragan Plamenac za životno djelo (2008).

„Do zadnjih trenutaka aktivan, bio je uvijek spreman preuzeti obaveze i pomoć, katkada i iznad svojih snaga. Kao takav, profesor Bezić bit će trajno sačuvan u sjećanjima studenata i kolega“, navodi se u priopćenju Hrvatskoga muzikološkoga društva.