Posebno uspio recital

Treći koncert ovosezonskoga ciklusa u velikoj dvorani Matice hrvatske ispunio je violončelist Fabio Jurić, uz glasovirsku pratnju Nine Kovačić, u ponedjeljak, 14. prosinca 2009. Rođen u Puli, učenik zaključne godine Srednje glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova u razredu uspješnoga profesora Maura Šestana u Rijeci, osamnaestogodišnji Fabio Jurić već 2002. osvaja prvu nagradu na županijskom natjecanju. Taj uspjeh u vremenskom nizu slijede visoko stupnjevane nagrade na regionalnom i na državnim natjecanjima te prošle godine diploma Posebno zapažen na Međunarodnom gudačkom natjecanju Rudolf Matz u Dubrovniku i druga nagrada na Lions Grand Prixu u Rijeci. Fabio Jurić uspješno se bavi i komornom glazbom, pa u disciplinama dua i glasovirskog trija niže nagrade.

FABIO JURIĆ – Snimio Mirko Cvjetko

Glasoviračica Nina Kovačić postigla je diplomu, primila vrijednu Prešernovu nagradu i završila poslijediplomski studij na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1973. djeluje na Glazbenoj školi I. M. Ronjgova i na područnom odsjeku zagrebačke Muzičke akademije u Rijeci kao korepetitorica. Uz pedagošku razvila je vrijednu koncertantnu djelatnost u zemlji i inozemstvu. Članica je nekoliko riječkih komornih sastava i suradnica brojnih glazbenih umjetnika. Od 2000. dobitnica je triju nagrada za pedagoški rad.

Recital Fabija Jurića bio je stankom podijeljen od prvoga virtuozno koncertantnoga dijela, koji je uključio Sonatu u A-duru br. 6, G4 Luigija Boccherinija, Koncertnu polonezu, op. 14 Davida Poppera, skladatelja poznata po virtuoznim skladbama, Intermezzo iz opernog djela Enriquea Granadosa, u obradbi znamenitoga violončelista Gaspara Cassadoa i na kraju polovice nastupa Rapsodiju Concertante Borisa Papandopula.

Fabio Jurić ima razvijen smisao za donos široka i topla tona, kao rezultat izražene tehnike desne ruke, a uz točnu intonaciju, koja pobuđuje alikvotne tonove i tako širi zvučnost glazbala. To se moglo čuti od početka pri vrlo zahtjevnoj dionici violončela u kratkoj Boccherinijevoj Sonati. Virtuozna zahtjevnost nastavila se vrlo snažnom izvedbom Popperove Koncertne poloneze. Intermezzo E. Granadosa / G. Cassadoa vjerojatno nije slučajno izabrana u program zbog Jurićeve velike topline tona i tehničke primjerenosti svirke, što je zbog istih odlika slijedilo u omiljenom djelu raskošnoga trostavačnog Papandopulova opusa. Suvremeni hrvatski skladatelj nazive stavaka djela uzeo je iz staroga doba, ali s mnoštvom novovjekovnih zahtjevnosti što prezentiraju izvođača. Pri svemu rečenom odličnu glasovirsku pratnju ostvarila je iskusna glasoviračica Nina Kovačić, što je posebice došlo do izražaja u drugom dijelu programa, ispunjenu duo disciplinom i vrlo poznatom Sonatom za violončelo i glasovir u e-molu, br. 1, op. 38 Johannesa Brahmsa. Čvrsto u početnom stavku i proćućeno u menuetu u nastavku te s uobličenom prvom temom iz fugata Contrapunctusa br. 13 iz Bachove Umjetnosti fuge kao djelotvornom čvrstom završnicom djela, a još uz Elegiju Rudolfa Matza, kao dodatak zadovoljnoj publici, završen je posebno uspio recital Fabija Jurića.