Porođajne muke hrvatskog višestranačja

2. – Ujutro nazvao Jozo Radoš. To mi je prva stranačka „aktivnost“ u 1990. Prvi razgovor pa s dobrim čovjekom – neka je sretna politička 1990! Vezu sa strankom danas sam „održavao“ listajući naš Bilten. Maja F. je odlučna i uvijek joj je sve jasno.

3. – /…/ Goldstein me moli da sutra u 12 sati dočekam u Cankarjevoj predstavnika Istarskog demokratskog sabora. Nastojat će da dođu Gotovac i Zenko. Ivkošić saznao za sastanak u Cankarjevoj (o izbornom programu) pa je opet uzrujan: ilegalna grupa… sve najgore o Goldsteinu.

4. – Iako sam došao na vrijeme, Pletikos iz IDS-a već je bio u Cankarjevoj. Uskoro došli Bogdanić, Zenko i Gotovac. Pletikos: pravnik, četrdesetak godina, staložen, intelektualac. Donio Programsku deklaraciji (nacrt) i Proglas. Osnivačku skupštinu imat će 4. veljače u Puli. Zasad imaju tridesetak članova. Glavni koordinator je Ivan Pauletta. Prema Pletikosu (koji je Paulettin zamjenik) profesionalna i nacionalna struktura im je slična našoj. Dokumenti, kao i ono što su rekli na nedavnoj konf. za tisak, doživjelo velik publicitet u La vocce del popolo i Primorskim novicama. Dakle, zanimljivi su Talijanima i Slovencima. U Italiji se čak kopiralo i širilo! Talijana zasad nemaju – očekuju grupu disidenata iz Talijanske unije za Istru i Rijeku. Istarska situacija: u zadnje doba razvijaju se negativni osjećaji prema Jugoslaviji i Hrvatskoj. Istarska samodovoljnost. Talijana je u Istri znatno više nego što iskazuje popis. To će se vidjeti kod sljedećeg popisa. Postoji opasnost da se hrvatstvo izjednači s boljševizmom. Svako insistiranje na hrvatstvu moglo bi isprovocirati autonomaštvo s nesagledivim posljedicama. IDS treba biti srednja linija i spriječiti da do toga ne dođe. Istra je zapostavljena. To se može ispraviti ako Hrvatski sabor postane parlament pokrajinskih sabora, a Istra kao regija uđe u Europu.

Opći je dojam da su dokumenti IDS-a autonomaški. U njima nema Hrvatske – jedino implicite kao labava federacija. Odlučno smo odbacili suradnju na takvoj osnovici. Osobito je žestok bio Gotovac. Ne samo da nećemo surađivati nego ćemo ih napasti. Ne bi smjeli biti politička stranka bez hrvatskog predznaka. (Gotovac iznio svoju tezu o Hrvatskoj kao zemlji pokrajina, ali ne teritorijalno-političkih.) To što rade je izdaja hrvatstva ma što oni mislili. Uostalom nema te političke taktike s kojom bi mogli pridobiti istarske Srbe. Samo izdajom hrvatstva. Cijela je Hrvatska bila zapostavljena, a ne samo Istra. Svi smo u istoj situaciji. Nastojao sam „hladiti“. Treba poći od činjenica, da bi se došlo do relevantnog rezultata. A one su između ostalog: nitko od HSLS-a još nije zakoračio u Istru i gotovo nitko iz Istre dosad nam se nije priključio. A za nas postoji interes od Tovarnika do Dubrovnika. Zašto? Po mentalitetu i političkoj kulturi Istra je najbliža našoj stranci. To treba imati u vidu. Osim toga IDS će se teško moći sam probijati kroz politički život Republike. Mi smo im potrebni. Treba dakle nastaviti kontakte. Pletikos neka svojima prenese razgovor u Zagrebu, neka pokušaju kroatizirati program pa možemo naći susretišta. Do 4. veljače dosta je vremena. Predložio sam Gotovcu da umjesto mene ide u Pulu te se sastane s vodećim ljudima IDS-a i kontaktira s našim simpatizerima. Prihvatio. Rastali smo se, a da nisam siguran da smo pokolebali Pletikosa. No vidjet ćemo.

Nakon što je otišao Pletikos, Zenko dramatično zatražio da ide u Pariz jer HDZ za dva tjedna tamno osniva ogranak. On je tamo boravio tri dana i uspio uvjeriti jedan krug ljudi da je HSLS „ono pravo“. Gotovac ga odmah podržao. Bogdanić treba pripremiti tehničke stvari. Ja sam šutio.

Poslijepodne zvao Budiša pa sam ga obavijestio o razgovoru u Cankarjevoj. On misli da IDS-u ne treba pridavati veliku pažnju jer tko zna koga uopće predstavljaju i tko će tamo doći u prvi plan.

Izvršni odbor u Martićevoj ulici u Mjesnoj zajednici Josip Lengel. Suteren moderne Inine zgrade za 21. stoljeće. U izlogu „socijalističke jaslice“: komunistička zastava, Titova slika, a ispod nje šiške posprejane „snijegom“. I unutra komunistička scenografija. Tako je vjerojatno u svim mjesnim zajednicama. A kakve li su tek glave koje se oko njih motaju?

Posvađali se. Puklo je na Slavkovu prijedlogu, koji je prihvatio Odbor za financije, da se Zorislav Lukić (predsjednik Ogranka Maksimir, povjesničar, radio u karlovačkom Arhivu, gdje je dao otkaz) profesionalizira i radi na osnivanju ogranaka sa stalnom plaćom. Argument: prema Statutu samo IO odlučuje o financijskim pitanjima. U tjeranju inata čak se potegnulo pitanje legitimnosti Izvršnog odbora, jer je u aferi Lerotić bio ostao u manjini. Budući da je i na ovom sastanku bilo više ljudi sa strane nego članova Izvršnog odbora, zatražio sam da se on sastane na zatvorenoj sjednici i u miru raspravi o odnosima u stranci. Jednodušno prihvaćeno. Nakon toga olakšanje i mirna atmosfera.

Držim da Maja i Ivkošić objektivno ruše stranku. Njihovom pretjeranom kritikom ona zaostaje i u stalnoj je krizi identiteta – osim ako joj sukobi nisu postali dio identiteta.

Sve se oteglo do poslije pola noći. Čekao tramvaj više od jednog sata misleći na „toplinu doma“.

5. – Navečer zajednički sastanak IO i Savjeta u Martićevoj. I opet mnogo nečlanova pa i nepoznatih faca. Kako samo saznaju za sastanak? Zima. Toplinski uređaji rade na hladno, a mi ih ne znamo ni isključiti, a kamoli uključiti na toplo. U kaputima. Slavko od početka nastoji držati stvari u rukama te odmah najavljuje zatvoreni sastanak za ponedjeljak u Cankarjevoj. Neki su se prepoznali kao nepoželjni pa se ćute nelagodno. Lučić, predsjednik Ogranka u Velikoj Gorici, demonstrativno odlazi. Slavko je jutros bio na nekakvu sastanku pa nas informira o tome što je čuo. Donesena je politička odluka da se promijeni tek doneseni Izborni zakon. /…/ Legalizirat će se političke stranke, odnosno „politička djelatnost“. Gotovac, očito nepripremljeno, predlaže da se od predstavnika političkih stranaka koje uspiju ući u Sabor formira tijelo koje bi imalo ulogu senata. Nakon stanke Slavko nagovorio nazočne da prekinemo sastanak „jer ćemo se svi razboljeti“. Sjajan izgovor jer su se za raspravu bili javili Žderić i nezaobilazni Milišić. Posljednji je trebao pročitati izjavu u vezi s nacrtom saveznog ustava. Krolo je tražio da se za vrijeme sastanka sa zida skine slika „Ceausescua – pardon Tita“. Neki egzibicionist donio plakate s pozivom „jugoslavenskim Hrvatima“ da se založe za „Zapadnu Jugoslaviju“. Ivin se ne pojavljuje na sastancima. Nezapaženo.