Vijenac 414

Kazalište, Naslovnica

GOSTOVANJE: Martin McDonagh, Ljepotica iz Leenanea, SNP Novi Sad u DK Gavella

Okrutni sentimentalizam

piše Lidija Zozoli

Drama Martina McDonagha Ljepotica iz Leenanea najuspješnije je i psihološki najdublje dramsko djelo tog irskog pisca, koji je i u Hrvatskoj jedan od omiljenijih pisaca tzv. novodramskog kazališta. Ne tako brutalan kao Ravenhill ni psihotičan kao Sarah Kane, jedan je od rijetkih europskih novodramatičara čije su drame češće postavljane na hrvatskim scenama. Od prošlogodišnje Kerempuhove premijere Svrtanove prerade drame The Cripple of Inishmaan (Šepavi Jura od Kravarskoga), preko velikogoričkog The Pillowmana (2003) u režiji Saše Broz, požeške predstave Krivi Billy iz Inishmaana, zatim suradnje Exita i Volcano Theatre Company iz koje je nastao Usamljeni Zapad (The Lonesome West, 1997), sve do hrvatske praizvedbe Ljepotice iz Leenanea u kazalištu Mala scena 2001.

Gostovanje Srpskoga narodnog pozorišta iz Novog Sada u Gavelli 29. prosinca s predstavom Ljepotica iz Leenanea, premijerno izvedenom u ožujku 2009, podsjetilo je da je McDonaghov dramski opus i dalje zanimljiv te da je njegov kišni i depresivni Leenane itekako blizak našim gledateljima. Režije predstave prihvatio se glumac Boris Isaković, inače član ansambla SNP-a u Novom Sadu, predavač na Akademiji umjetnosti, ali i čest gost u drugim srpskim kazalištima i na filmu. Isaković u predstavi i glumi Patoa Dooleyja.

Režija je logičan korak u karijeri većine glumaca, a najčešće je to režija tzv. glumačkih komada. Sintagma označava dramu u kojoj svaka rečenica sadrži koncentrirane emocije, mnoštvo značenja i podtekst koji je svakom glumcu i glumici izniman izazov. Jer jedino potpunim ulaženjem u psihologiju lika sva značenja mogu postati jasna i publici. Upravo je takav McDonaghov tekst, koji, putem samo četiri lika, razotkriva mračnu stranu provincijskoga beznađa, tematizirajući pritom odnos između tlačitelja i žrtve koji se neprestano mijenja, ostavljajući gledatelja u napetosti sve do sumorna kraja. McDonagh likovima ne nudi izlaz. Njegove su junakinje istovremeno sadistički ubojice, a prinčevi na bijelom konju životom iscrpljeni muškarci koji ne traže bolju, nego prvu sljedeću priliku.

Isaković redateljski poštuje piščevu nakanu da svi likovi u drami budu jednako neuravnoteženi, iako je, vješto, ne razotkriva odmah. Tomu pridonosi i ukošena perspektiva scene (scenograf Geroslav Zarić), na kojoj se soba Folanovih doima kao da će se srušiti svakoga trena. U takvu svijetu, Maureen Folan, Ljepotica iz Leenanea, Jasne Đuričić ponekad je jača i odlučnija od svoje mučiteljice, majke Mag Folan, kako ju je odglumila Ksenija Martinov-Pavlović. Njihov međusobni odnos o kojem obje ovise s vremenom postaje sve morbidniji i zloća se u njemu umnaža. Ipak, koliko god se trudila, Ksenija Martinov-Pavlović nije svoj lik ogolila do sebične staračke samoživosti koja bi opravdala njezine postupke. Odlučnost Maureen na početku drame Jasna Đuričić dobro je upotrijebila u drugom dijelu, gdje se njezin naoko stabilan lik lomi i pretvara u okrutnu ubojicu vlastite majke kako bi uklonila jedinu prepreku koja – po njezinu mišljenju – stoji između nje i ponude Patoa Dooleyja. Njega je pak Isaković odigrao kao rezignirana, ali s vlastitom sudbinom vječnoga gastarbajtera pomirena čovjeka koji u Maureen, potaknut pićem i dobrim raspoloženjem, isprva uistinu vidi priliku da ne ostari sam. Njegova brata Raya Dooleyja, kao ograničena i agresivna mladića kojeg biste radije vidjeli u zatvoru nego na ulici, vrlo je energično odigrao Marko Savić.

Zbog prekomjerne doslovnosti nekih scena i hiperrealističkog ugođaja koji nastaje tijekom predstave, poneka se scena može učiniti pretjeranom, no kako ni pisac – bez obzira na iznimnu otvorenost kojim oblikuje likove – ne zazire od sentimentalnosti, ali ni okrutnosti, tako to ne čini ni redatelj. Ganutljiva u scenama između Maureen i Patoa, ili kada Pato nastoji osjećaje izraziti u pismu, ali i iznimno potresna na samu kraju, predstava Ljepotica iz Leenanea gledatelja ne ostavlja ravnodušnim te je ovogodišnje gostovanje SNP iz Novog Sada vrijedilo vidjeti.


Vijenac 414

414 - 14. siječnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak