Od razigranosti do ozbiljnosti

Una-toč ozbiljnoj pojavn-osti i dokumentarnom naslovu, knjiga Molitve, običaji i priče moga zavičaja nudi pitku i prozračnu sabranost hercegovačkih tr-adicijskih običaja, gledanih očima djece, i to krizmanika iz čitlučke župe Sv. St-jepana Prvomučenika na Čerinu. Zamisao je rođena na vjeronaučnim susretima, a ovogodišnji je naraštaj krizmanika, njih 133, preuzeo na sebe zadaću prikupljanja molitava, obič-aja i priča od starijih župljana, kako bi od toga stvorili knjigu, izdanje koje će osta-viti pa i svojim potomcima, na sjećanje, na pamćenje, na otimanje zaboravu ba-štine starih vremena. Molitve su prikupljene i u više inačica, a slijede opisi običaja potvrde, krštenja, velike ispov-ijedi, prošnje, ženidbe, pokopa, blagoslo-va kuća i polja te običaji priprave i prosla-ve velikih blagdana. Izdanje završava pričama iz bogate prošlosti broćanske, koje mame osobu većega nadahnuća i iskustva na obradu pročitanoga do razi-ne pripovijetke. Baš kako i autorica uvodnika Mirna Brkić zapisa, usmena je književnost najdugot-rajniji oblik umjetničkoga stvaranja, a katolička ju je mladež na papiru sačuvala za novo doba.

Sljedeća knjiga također ne odmiče od mladenačkoga ni sadržajno ni samim imenom Crvenkapac, koji odmah otkriva nakane autorice Božene Volić. Knjiga je to koja sadrži pri-če i igrokaze o zgodama i nezgodama dječaka i djevojčica koji žive tu negdje pored i uz vas. Osim isprepletanja tematski sličnih priča i igrokaza, knjiga čini i iskorak od ustaljenih djela jer se približava mladi-ma koji odrastaju na internetu i pod utjecajem informacijskoga i informatič-koga doba. Tako i pisac pogovora, Krešimir Šego, zaključuje kako na-slov knjige podsjeća na davna vrem-ena, dok je sam sadržaj posve iz naše-ga vremena, zapažajući osobito dobro snalaženje autoričino u svijetu djeteta i bogatstvu neiskvarenih malih lju-di. Napisano umom i rukom uči-teljice, ovo je štivo kako zabavnoga, tako i poučnoga karaktera, preporučljivo sva-kom domu sa školarcem u njemu.

Nadalje, Matica nam nudi i nešto ozbiljni-je izdanje Jakova Jurića Klišanina, Klišanski psalmi. Tematski je to teška i upozoravajuća poezija, protkana mukom uzništva, progonstva, iseljeniš-tva, neslobode i čežnje spram zatočene Domovine. Podijeljene u pet odjeljaka, pjesme su nastajale u dugu rasponu od piščevih uzničkih dana iz 1959. sve do 1996, kada i nadahnuće autorovo biva zaokruženo krajem Domovins-koga rata i potpunim oslobađanjem Hrvatske. Premda Klišanin nagoviješta možda i nove, jednako britke, poruke i nova izdanja jer upozorava na plač svoj i svojega naroda nad oduzetom Herceg-Bosnom, ipak nas upozorava naslovom i stihovima svoje pjesme Povijest se ponavlja.

U četvrtoj knjizi, fra Robert Jolić progovara o Stanovništvu Brotnja u tursko doba. Središnji dio čine poglavlja o broćanskim rodovima i migracijama, gdje autor rekonstruira plemena i rodove broćanskoga područja od prijeturskoga doba do naših dana. Zanimljivo je to što fra Robert, podijelivši migracije u tri se-lidbena vala, ustvrđuje kako se posljednji ne zaustavlja do danas. On je, u okolju turske okupacije, pokušao odgonetnuti zagonetku podrijetla Vlaha i s tim povezana pitanja o Bunjevcima, za koje piše kako su podrijetlom iz zapadne Bosne i zapadne Hercegovine te kako su po socijalnome statusu bili vlasi, premda mu je teže utvrditi njihovo etničko podrijetlo. Fra Robert je iz matica krštenih, vjenčanih i umrlih rekonstruirao vitalne događa-je i svakodnevicu pučana Brotnja. Ocjenjivač djela Nenad Moačanin zaključuje kako je Jolićev rad, zapravo njegova disertacija, u cjelini originalan jer pruža cjelovit uvid u život ljudi u jednoj mikrosredini na rubu Osmanskoga Carstva te je, kao takav, vrijedan doprinos povijesnoj i demografskoj znanosti.

Emil Raspudić piše nam Planinske priče, a ocjenjujući ga Miljenko Stojić cinično zaključuje kako najedanput unuci ne trebaju više slušati baku i djeda kako bi saznali što se nekada zbivalo, već im to govore neki drugi preko novopronađenih tehničkih sredsta-va. Ipak, domeće kako je, unatoč svemu, ostala u ljudima potreba slušati isku-stva onih koji su nam blizu i prethodili nam u našemu odrasta-nju na istomu ozemlju – u Hercegovini, a Raspudić gasi upravo tu čovjekovu žeđ. Ide u nedavnu prošlost s pomoću koje odgovara i na neke svježe upite. Djeci će danas biti nejasno pisanje primjerice o krijumčarima duhana, vukovima, lugarima, borbama s državnim službenicima, pa će upitati starije, a Raspudićeve će Planinske priče jamačno privući i druge književnike, ali i etnologe, jer je ova knjiga svojevrsni zajednički spomenar izgubljenih naraštaja.

Posljednje dvije knjige stižu iz razigranoga svijeta sporta. Dok Tanja Vučić piše kako Bubamare lete visoko, podrobno i nadasve zanimljivo, s mnogo svjetlopisnih zasvjedočenja, obradivši povijest Ženskoga košarkaškog kluba Brotnjo, već spominjani Emil Raspudić iznenađuje još jednom knjigom, nazivlja Božo Miletić – od Lipna do svjetskih sportskih arena. Potonji je, dakle, obradio život, privatni i sportski, vrhunskoga atletičara i intelektualca, čovjeka koji se nevjerojatnom upornošću, u siromašnoj deseteročlanoj obitelji, uspio školovati do razine inženjera šumarstva i graditeljstva, a potom i postati reprezentativac u bacanju koplja bivše SFRJ, prvak Balkana i jedanaest godina vlasnik jugoslavenskoga rekorda.

Sve u svemu, nova izdanja Ogranka Matice hrvatske Čitluk donose obilje zanimljivih tema, među kojima svaki čitatelj može pronaći nešto za sebe.