Knjižica sa zlatnim potpisom

Vojnovićevi Lapadski soneti remek su djelo hrvatske književnosti. Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik tiskala ih je u posebnoj, maloj knjižici crvenih korica sa zlatnim Vojnovićevim potpisom na naslovnici „u spomen na 80-godišnjicu smrti Iva Vojnovića“, u Dubrovniku, Konteovu rodnom gradu, 2009, kao prvu knjigu u Biblioteci Psyche. Urednik je te biblioteke nazvane prema Vojnovićevoj višečinki Luko Paljetak. Paljetak je i priredio knjigu koja započinje fotografijom Iva Vojnovića iz Splita 1907. U skladu s minimalističkom koncepcijom u knjizi su još samo dvije fotografije. Jedna je od njih: Groblje na Mihajlu, početkom 20. stoljeća. Nakon opsežnoga Paljetkova pogovora slijede Citirana djela Iva Vojnovića, Literatura i Napomena o prozodijskoj problematici. U Akordima iz 1917. Vojnović je, naime, u Opasci pisca, zapisao: „U vezanoj italskoj formi soneta brojim i srokove po uzoru svih prozodija t. j. po talijansku, vežući naime često dva vokala u jedan prema živome ritmu stiha u čitanju.“ Paljetak je Lapadske sonete priredio prema Čalinu tekstu Talijanska metrika i hrvatska poezija (Iskustva s Vojnovićevim Lapadskim sonetima iz 1991. (Usporedbe i tumačenja).

Lapadski soneti u knjizi su tiskani ovim redom: Na Mihajlu, Januar, Carmen, Oni, Miholjice, Utjeha, Prélude. Taj slijed odgovara Vojnovićevu u knjizi Akordi. U pogovornoj bilješci Paljetak navodi: „Redoslijed Lapadskih soneta kronološki je, tj. drukčiji od njihova kasnijeg redoslijeda (onako kako su objavljeni u Akordima), prati zapravo godišnji ciklus, od zime do jeseni i važan je za shvaćanje i praćenje Vojnovićeva stvaralačkog i emocionalnog razvoja u vremenu od 1891. do 1901. godine.“

U pogovoru Luko Paljetak polazi od tvrdnje da su Vojnovićevi soneti „višeznačna jezična slikovnica“, nastala u duhu „impresionističke osjetljivosti prema izvanjskom svijetu“, i da umjesto za impresionizam karakteristične crtice za obilježavanje trenutka i prolaznosti formu soneta Vojnović odabire kako bi prevladao „impresionizmu imanentan diskontinuitet“. U skladu s tim, Paljetak sonet Januar, iz pogleda na francusko slikarstvo u doticaju s japanskim, interpretira kao „Vojnovićev haiku“. Za sonet Na Mihajlu, koji u slici groblja metaforizira pjesnikovo ja, navodi: „Posvećeni pravokutnik groblja na Mihajlu savršeno se oblikom izjednačio s pravokutnikom ovoga soneta, s grobnim parcelama njegovih katrena i tercina.“ U sonetu Carmen, prema Paljetkovu mišljenju, tema i fabula Mériméeove i Bizetove Carmen Vojnoviću su poslužile „kao dvostruka krinka pod koju je sakrio dvostruku projekciju svoga erotski emocionalno rascijepljenog bića“ (u knjizi je objavljen i portret Marie Rubricius, oko 1884-1888, iz zbirke gđe Ksante Nakarada).

Za Prélude Paljetak piše: „Tako ta velebna slika svevremenog trajanja prirode samo povećava osjećaj djevičanske (mjesec je Dijanin rekvizit)

ravnodušnosti prirode prema tragičnoj prolaznosti svega [...].“ Utjehu, kao i druge za Dubrovačku trilogiju ključne sonete, povezuje s Vojnovićevim dramskim, ali i proznim opusom, u spoju Konteove preokupacije Dubrovačkom Republikom i Edipovim kompleksom: „U sklop obrambene argumentacije pro domo ulazi čitav karakterističan dubrovačko-lapadski krajolik i herbarij.“ Sonet Oni interpretira kao dijalog lirskoga subjekta-pjesnika i ruža i čempresa kao nositelja odgovora. U antologijskim Miholjicama prevladava sjeta, tišina i samoća; „sam (...) u praznom gledalištu“ (Akordi), autor je na „ključnoj pozornici“ „identifikacijskog ja-prostora“ i „nerazrješivog donosa s Onom koja ode“.

Paljetak opsežan, argumentiran, znalački i lucidan pogovor zaključuje nadahnuto: „Sedam sonetnih platna Lapadskih soneta na štafelaju završnog desetljeća 19. stoljeća [...] novom 20. stoljeću, rečeno metaforički, [donijelo je] laste za novo, sveto proljeće hrvatske moderne.“ Remek-djelu hrvatske književnosti u znanstveno-umjetničkom odgovoru pridružio se ingeniozan Paljetkov pogovor, koji obuhvaća i lucidnu analizu i interpretaciju gotovo cijeloga konteksta Vojnovićeva života i djela, ali i vrhunskih interpretatora Konteova opusa Knjižica za pjesničke sladokusce i esejoljupce! Pitanje je, međutim, koliko mladih ljudi uopće zna za Lapadske sonete i što se može napraviti da ih napokon počnu čitati!