Vedrine i tuge djetinjstva

U biblioteci Cvrčak nakladničke kuće Katarina Zrinski objavljena je zbirka vrsnih priča o djetinjstvu autorice Ljubice Balog, koja je proteklih godina vrijedno surađivala u poznatim dječjim novinama i časopisima (Radost, Smib, Zvrk, Cvitak), a njezine su priče i pjesme uvrštene u čitanke i antologije (Joža Skok, Lijet Ikara i dr.). Objavila je knjigu Vrijeme igre (1987) i slikovnice Složi priču i Završi slikovnicu (1988).

Gotovo antologijski izbor duhovita naslova Pero ima curu otkriva dragocjene trenutke djetinjstva ispisane sigurnom i odmjerenom rukom koja zna osmisliti nestašan dječji svijet i obiteljsku ljubav, ali i tugu teška života siromašne, nezbrinute djece. Podijeljena u šest poglavlja (Igra, Martin ispod stola, Eva je sanjala guštera, Bakina kecelja, Šuma i ja smo prijatelji i Priče iz zavičaja), knjiga Pero ima curu sugerira radost i ljepotu djetetova bivstvovanja, da bi se sva ta vedrina i bezbrižnost dječjega svijeta nenametljivo kontrapostirala posljednjem poglavlju pod naslovom Priče iz zavičaja. Autoričin senzibilitet koji budno promatra i odabire nadahnut je doživljajima dječaka i djevojčica predškolske dobi (Pa da znaš, Opasna škrtica, Pero ima curu, Hoću – neću), a u pričama koje slijede ispisuje zanimljive i svježe stranice, obogaćene duhovitim poantama tipičnim za dječji način reagiranja: “Vidjet će oni već tko ima curu, kad dođe moj brat“, ili: „Da znaš, meni će tata kupiti i brdo, i stube, i vrtić.“ Spisateljica Ljubica Balog ima posebno osjetilo za bogatstvo promjena u prirodi, za prožimanje i uzajamnost dječjih vizura (Šuma, Čekam proljeće, Zašto pada kiša, I to je ljubav): „Zaljubilo se žuto Sunce u Travu i rodila se plava Potočnica. Zaljubio se crveni Mak u plavi Lan i rodio se Leptir. Zaljubila se noć u Mjesec i rodio se Dan. Zaljubio se Oblak u Oblačicu i rodila se Kiša. Potoci zažuboriše, rijeke nabujaše, more se uznemiri. Ljubav je ušla u njih.“ Poetski nadahnute kratke proze, gotovo pjesme u prozi, obogaćuju djetetovu percepciju, ali su i dobrodošla pedagoška promišljanja, jer i pouke u svakodnevici mogu biti itekako korisne. Kao što sam već spomenula, posebnost ove plemenite i osjećajne knjige koja i nenametljivo odgaja čine Priče iz zavičaja. To su crtice, sjećanja iz djetinjstva same spisateljice (Majka, Velika nepravda, Baka, Crvena škrinja, U tuđem domu, Čokolada). One govore o autoričinoj nadarenosti koja je, nadahnuta tužnom stvarnošću, u potrazi za obiteljskom ljubavlju uvjerljivo znala ispisati najljepše stranice ove knjige. Štoviše, držim da je poetski intonirana priča Majka uzorna pripovijest o majčinoj ljubavi i skrbi: “Vječno pognuta, sad na kolijevkom mlađeg brata, sad nad naćvama mijeseći kruh. Sad nad koritom s prljavim rubljem. Rijetko sam vidio majku uspravnu. Ako je hodala uspravno, onda je nosila korito na glavi s pletivom u rukama idući na rijeku ispirati rublje. Volio sam ići s majkom na rijeku. Lupajući prakljačom po komadima rublja, nije me spuštala iz vida. Znajući za njezinu strepnju nisam se udaljavao, već bi bacajući kamenčiće nastojao susresti se s majčinim pogledom.

– Rublje je oprano, rekla bi majka svečano, red je da se i mi umijemo. Hladna bistra voda štipala je za obraze, koji su na povratku kući pocrvenjeli.

– Sad smo rumeni ko jabuke – rekao sam.

– O, jabuko mamina – izustila bi mama stežući mi ruku još snažnije.“

Knjiga Ljubice Balog dragocjen je prinos hrvatskoj književnosti za djecu. Tomu pridonose i osebujne ilustracije Ane Kadoić te poticajan pogovor urednice Ranke Javor.