Vijenac 412

Kazalište

OBLJETNICA: 20 GODINA KAZALIŠTA MALA SCENA U ZAGREBU

Torta puna svjećica

Lidija Zozoli

slika

Pred punim gledalištem na Medveščaku 2, u prostorijama nekadašnje Mjesne zajednice Đuro Đaković u koje su prije dvadeset godina uselili, Vitomira Lončar i Ivica Šimić ispričali su gotovo tri sata dugu priču o svojem kazališnom putovanju. Zapanjujuća je činjenica da je dvoje tada mladih umjetnika svoju kazališnu dvoranu otvorilo 6. prosinca 1989, a gledalište je bilo potpuno prazno. U svjetlu te činjenice današnje mnogobrojne i vrlo posjećene izvedbe teatra za koje zna svako vrtićko i osnovnoškolsko dijete u Zagrebu, a i šire, govore koliko je bilo potrebno ljubavi, energije te volje i upornosti da bi kazalište zaživjelo, preživjelo i proslavilo dvadeseti rođendan.

Točno u podne trebao bi glasiti i naslov opsežne monografije kazališta Mala scena, jer su se na to sudbonosno Nikolinje u praznom gledalištu nalazili Ivica Šimić, Roman Šušković-Stipanović i Zvjezdana Ladika, a publike i gostiju nije bilo. Četvoro nekadašnjih pikovaca (članova Pionirskog kazališta) koji su se otisnuli u vlastito kazališno putovanje na proslavi dvadesetoga rođendana predstavili su i opsežnu monografiju Mala scena – dvadesetogodišnje putovanje autorice Katarine Kolega, koja, osim što kompetentno piše o kazalištu, s njima dijeli još jedan zajednički interes, a taj je ljubav prema pedagoškom kazališnom radu i poznavanje suosnivačice Kazališta Mala scena i njezina načina rada, pokojne dramske pedagoginje Zvjezdane Ladika. Osim nje, za postojanje Male scene zaslužan je i veliki hrvatski redatelj Vlado Habunek, koji je dvije svoje posljednje predstave postavio upravo u tom malom-velikom kazalištu na Medveščaku. Mala scena profilirala se u vrsno kazalište za djecu i mlade prošavši u dvadeset godina razne faze, postavljajući uspješno (estetski, ako ne i financijski) intrigantne dramske tekstove za odraslu publiku i ustrajavajući na postojanju večernje scene, kojom će ucrtati svoje kazalište na kulturnu mapu grada.

Ipak, dugo vremena mediji su obilazili Malu scenu. U samim počecima bilo je iznimno teško privući novinare i kazališne kritičare te su se Ivica Šimić i Vitomira Lončar prisjetili i zgode kada je na njihovu tiskovnu konferenciju u povodu postavljanja Stoppardove drame, na kojoj je bio i sam autor (što vjerojatno nitko nije vjerovao da će se dogoditi), od cijele svite zagrebačkih novinara u kulturi, koja je tada još postojala kao zasebna rubrika u svim dnevnim novinama, došao samo Boris B. Hrovat. Pozdravljajući prijatelje i suradnike koji su došli na proslavu obljetnice, Vitomira i Ivica prisjetili su se i onih kojih su život i djelo ugrađeni u dvadeset godina postojanja Male scene, a više nisu s nama te, za kraj, primili čestitke od zamjenice gradonačelnika Jelene Pavičić Vukičević, pročelnika za kulturu grada Zagreba Duška Ljuštine, zahvaljujući kojem je realizirana i monografija kazališta, te državnoga tajnika za kulturu Zorana Šikića kao posebnog izaslanika ministra Bože Biškupića.


Vijenac 412

412 - 17. prosinca 2009. | Arhiva

Klikni za povratak