Podvlačenje crte

Obično novine diljem zemlje i svijeta u ovo doba godine donose preglede najvažnijih zbivanja. Biraju se osobe godine, knjige godine, izdvajaju kulturni događaji, radi se inventura kako bi se cijeloj godini dala prolazna ili neprolazna ocjena. Kakva god ona bila, međutim, ponavljanja nema, i podvlačenje crte ima samo opisni značaj, koji tek može poslužiti kao temelj budućih iščekivanja.

Neki bi mogli primijetiti kako su takve inventure postale već pomalo otrcana praksa. Uvijek isti ljudi pišu na isti način, vrednuju zbivanja istim kriterijima, i govore o stvarima o kojima smo već čitali kada su se prvi put pojavile. No iako je godina dana relativno kratko razdoblje, ipak stvara određeni kontekst. U tom smislu vrijedi se osvrnuti na nedavnu prošlost i s nešto veće vremenske distance ponovno sagledati ono najvažnije što se zbilo. Uostalom, takvi osvrti budućim naraštajima mogu poslužiti kao svjedočanstvo zanimljivih zabluda. Zamislite čitatelja današnjih novina za pedeset ili sto godina, hoće li smatrati vrijednim ono što se nama činilo od neprijeporne važnosti ili će slaviti nešto što smo bili skloni proglasiti marginalnim, promašenim, neaktualnim? U svakom slučaju, nemogućnost povijesne distance ne lišava nas obveze da prosuđujemo, pa čak i ako vrijeme pokaže pogrešnost naših procjena, ipak će one biti zanimljivo svjedočanstvo jednoga vremena.

Zbog toga i Vijenac nastavlja taj stari novinski običaj. I tu nije zazirao osvrnuti se i na politička i ekonomska zbivanja koja su obilježila 2009. Možda bi tko mogao prigovoriti da takvim razmatranjima nema mjesta u listu za kulturu, ali u vremenima koja su burna (a protekla godina zasigurno je bila upravo takva) i Vijenac osjeća da mu je dužnost reći koju i o stvarima koje se tiču našega društva u cjelini.

Ljubomir Antić tako analizira ključne političke događaje u 2009, a Marijan Kostrenčić osvrće se na gospodarsku krizu i upozorava na poteze koji bi mogli uvelike pridonijeti ekonomskoj stabilizaciji društva u idućoj godini. Također, Anđelko Brezovnjački iznosi svoja razmišljanja o najvažnijem hrvatskom prirodnom resursu – vodi, što je znakovito i važno, s obzirom na klimatske promjene kojima smo svjedoci i koje upravo u ovom trenutku primoravaju svjetske velesile na traženje hitnih rješenja. U središnjem pak razgovoru Tonči Matulić iz teološke perspektive upozorava na duhovnu situaciju vremena.

Većina je broja, naravno, posvećena kulturi. I tu smo podvukli crtu te izdvojili najvažnija ostvarenja u književnosti, umjetnosti i glazbi prema prosudbama naših kritičara. Godišnjem ritualu pridodali smo i anketu provedenu među istaknutim kulturnjacima, pa premda se u većini odgovora iskristalizirao jedan događaj kao krucijalan, izdvajanje ostalih pokazalo je da mjesta za raspravu o najboljemu uvijek ima.

Naš središnji tekst u ovome broju posvećen je otvaranju Muzeja suvremene umjetnosti, prema mnogima nedvojbeno najvažnijem kulturnom događaju, i to ne samo u protekloj godini.