Ozbiljan u organizaciji, razigran u izvedbi

Ideja jubilarnoga petnaestog Sajma knjige u Puli jest da nema jednu temu, već da u žarištu bude sam sajam, njegova ranija izdanja, programi koje je iznjedrio, teme koje su se prethodnih godina pokazale poticajnima, i ljudi koji su uložili more entuzijazma da sajam postane ono što danas uistinu jest. A on je ozbiljan kad se govori o organizaciji, a razigran i veseo u izvedbi, bio je malen i intiman na početku, a postao je velik ostajući intiman i topao. On je sajam koji slavi svoju Pulu i Istru, a dovodi pisce sa svjetske književne scene. U njegovu se imenu (Sa/n/jam knjige u Istri) nalazi igra riječi koja ga odmiče od sajma, tržnice i prodaje, a približava fantastičnom svijetu snova.

Program je i ove godine bio bogat i raznolik, no ne i pretrpan, kako bi svi žitelji pulskoga carstva knjige imali vremena i za neformalna druženja i upoznavanja. Jutro započinje Doručkom s autorom, kojim dirigira šarmantni Vojo Šiljak izvlačeći uvijek zanimljiva i poticajna, često duhovita pitanja. Ove godine sa Šiljkom su doručkovali, između ostalih, Alberto Manguel, Mirko Kovač, Ivan Lovrenović, Slobodan Šijan i Vjekoslav Vojo Radoičić. Uobičajan sajamski dan nastavlja se programom Pjesnici nadomak ringa, koji je nastao u čast boksačke legende i velikoga ljubitelja poezije Mate Parlova. Pjesnikovali su tu Žarko Paić, Marko Pogačar, Milan Rakovac, Sead Begović, Predrag Lucić i Davor Mandić. Popodnevni sati prolete uvijek brzo uz neke od raznovrsnih programa, od Pisca kao putnika i Autora iz susjedstva do Razgovora iza zavjese i Sutona uz knjigu. Kada se u Puli spusti noć, sajam se opusti, zapleše i zapjeva te se najčešće pretvori u pravu feštu, koja potraje do sitnih sati.

Dva najzvučnija imena ove su godine u Pulu pristigla iz dviju Amerika. Samo je otvaranje obilježio argentinski pisac, zaljubljenik u biblioteke i čitanje Alberto Manguel, a u svojoj svjetskoj predavačkoj turneji na Sajam je navratio poznati filozof religije Daniel Dennett. Njima valja pridodati ne manje zanimljiva ruskog disidenta Ergalija Gera i portugalsku književnu zvijezdu Ruija Zinka. Sajam nije propustio obilježiti ni važnu obljetnicu Pulske sveučilišne knjižnice, njezin šezdeseti rođendan. Na samu ulasku posjetitelje su dočekivale uvećane najstarije i najvrednije knjiga Sveučilišne knjižnice koje je izradila Ida Grujić, a i sam je trezor knjižnice otvorio svoja vrata.

Šesti je put dodijeljna i nagrada Kiklop, ove godine u četrnaest kategorija, uz neke nove i bez nekih starih. Recesijske kiklopiće (mnogo manje skulpture od uobičajenih jer se moralo prištedjeti na njihovoj izradi) dobili su Aleksandar Flaker za životno djelo, Julijana Matanović za proznu knjigu, Arsen Dedić za zbirku poezije, Neven Antičević za uredništvo, Irena Lukšić za biblioteku, Mirko Kovač za knjigu eseja, Mirjana Krizmanić za publicističku knjigu, Viktor Žmegač za znanstvenu, Tomislav Ladan i August Kovačec za leksikografsko djelo, Tomislav Torjanac i Neli Kordić Filipić za slikovnicu, Sanja Lovrenčić za knjigu za djecu i mladež, Maja Šoljan za prijevod, Orhan Pamuk za knjigu inozemnog autora te Franjo Janeš za debitantsku knjigu godine.

Magdalena Vodopija, direktorica Sajma, rekla je da je pravo čudo da se sajam ove godine uopće održao, jer osim entuzijazma i kreativnosti, za izvedbu jedne tako opsežne manifestacije treba i novca. Kada je samo nekoliko tjedana prije početka ostao bez nemale svote od 700.000 kuna, godinu dana priprema zamalo je palo u vodu, a Sajam gotovo da nije doživio petnaesti rođendan. Prijatelji se u nevolji poznaju, kaže mudra izreka, a da ih istarski sajam ima, pokazali su mnogi, od običnih građana do nakladnika. U pomoć su priskočila i ministarstva susjednih zemalja, koja su pokrila troškove svojih pisaca, i učenici pulskih škola, koji su peticijom digli svoj glas protiv nestanka sajma uz koji su odrasli. Čuda se rijetko mogu ponoviti te je iz tog razloga tijekom održavanja potpisano pismo namjere o javno-privatnom partnerstvu između Sajma i Grada Pule te Istarske županije. Time je Sajam dobio financijsku sigurnost, a poslana je i poruka da grad i županija stoje iza njega. Pula, koja se namjerava kandidirati za europsku prijestolnicu kulture 2020, mora napraviti sve da, bez obzira na krize i recesije, sačuva tu važnu kulturnu referenciju grada.

Bez Sajma knjige u Puli prosinac mnogih domaćih i regionalnih pisaca i nakladnika te, u konačnici, i samih čitatelja bio bi nezamisliv. Možemo stoga zaključiti da mnogi sajmovi mogu štošta naučiti od pulskoga knjižnog čuda.