Mladi na djelu

Srdačan aplauz publike do posljednjega mjesta popunjene Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog ispratio je tristotinjak mladih sudionika projekta Mozartove opere Čarobna frula. Izvedena je scenski u ciklusu Lisinski subotom, a njome će se također obilježiti 340 godina Sveučilišta u Zagrebu. Na zajedničkom zadatku našli su se studenti Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Studenti su, pod vodstvom profesora i mentora, načinili sve što iziskuje neka operna produkcija, od nastupa u solističkim ulogama, preko sviranja u orkestru i pjevanja u zboru, do izrade scenografije, kostima i videomaterijala, publiciranja programske knjižice, realizacije izravnog prijenosa na internetskoj stranici dvorane Lisinski te drugih producentskih poslova.

S obzirom da je sve što je prikazano publici funkcioniralo besprijekorno, očito je da je taj opsežan interdisciplinarni posao dobro obavljen i da su studenti mnogo naučili. Najodgovorniji je za uspjeh projekta dirigent Mladen Tarbuk. Osigurao je stilski primjerenu izvedbu punu brija i optimizma. Solističke arije mladi su pjevači izveli najbolje u skladu s trenutnim mogućnostima, a višepjevi su bili muzikalni i lijepo izrađeni. Orkestar MA zazvučao je sasvim profesionalno. Zbor MA, koji je uvježbala Jasenka Ostojić Radiković, svojim se udjelom korektno uklopio.

Redateljica Dora Ruždjak Podolski smjestila je Čarobnu frulu, operu iz koje možda najviše i neposredno progovara Mozartovo srce, u okružje poslije apokalipse iz kojega se otvara prostor za novu nadu i nov početak. Glavne poruke djela, uzvišenost, vrlina i ljubav, pretočene su u izdanak koji će proklijati i procvasti ljepšim i boljim svijetom. A i nekolicina pjevačkih solista zacijelo će pridonijeti boljitku naše operne reprodukcije. To su u prvome redu perspektivnî bas Goran Jurić u ulozi Sarastra, sopranistica Martina Burger kao Pamina, tenor Mario Bokun kao Tamino i mezzosopranistica Jelena Kordić u ulozi Treće dame. Najviše je pružio bariton Marko Mimica, koji je u ulozi Papagena bio stvarni spiritus movens predstave. Treba spomenuti da su Jurić i Mimica svoje uloge već otpjevali u Zagrebačkoj operi. Svi su solisti bili opušteni u scenskome nastupu i odlično su se snalazili u velikom prostoru Lisinskog (orkestar je bio smješten u prvim redovima parketa). To i jest najveća vrijednost projekta, da upozna studente sa stvarnim zahtjevima opernoga poziva koji ih očekuje i koji obuhvaća mnogo više vještina i traži mnogo više spretnosti od čistoga pjevanja, a ipak pjevanje mora biti na prvome mjestu.