I naprijed i natrag

Godina koju ispraćamo u fotografskom pogledu počela je stidljivo, s jednom galerijom namijenjenom isključivo fotografiji manje. Galerija Badrov iz financijskih razloga zatvorila je vrata fotografiji u studenom 2008, posljednjom izložbom znakovita naziva – Totalna rasprodaja.

Istovremeno je ruska autorica Alla Esipovich izlagala svoje fotografije o ganutljivu trudu epizodnih ostarjelih filmskih glumaca u drugom izložbenom prostoru namijenjenu isključivo fotografiji, koji će podjednako trpjeti zbog nedostatka novca. Riječ je o galerijskom prostoru Kule Lotrščak, koja je ostala bez privatnoga sponzora Globalneta i, ovisna jedino o sredstvima Ministarstva kulture, morala skratiti vrijeme rada galerije na svega nekoliko dana tjedno.

Ipak, uza sve financijske teškoće, fotografska scena postoji. Fotografije se pregledavaju u komornoj atmosferi kafića, kao što je opisala kustosica Marina Viculin, eksperimentalni se radovi prikazuju i interakcija s publikom nastavlja.

Ako krenemo kronološki, može se reći da je proljeće protekle godine donijelo određenu živost. Nakon podulje stanke ponovo počinje izlaziti Fotomag, časopis posvećen isključivo fotografiji, a izdavačku djelatnost, koju je na kraju 2008. obilježio Boris Cvjetanović projektom prikupljanja starih obiteljskih fotografija Fotografije iz škafetina, u 2009. nastavlja Arhiv Tošo Dabac u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti. Arhiv izdaje monografiju Toše Dabca Zagreb 30-ih i Istarski dnevnik, a u objema knjigama pojavljuju se neke manje viđene autorove fotografije. Time se nastavlja trend dubljeg i pomnijeg istraživanja goleme zbirke, opusa i drukčijeg prezentiranja ostavštine, koji je započeo s prošlogodišnjim Danima Toše Dabca i pratećom izložbom u Galeriji Nova.

Jasenko Rasol objavio je u protekloj godini zanimljivu knjigu snap shotova snimljenih u Parizu, Londonu, Zagrebu, Berlinu i drugim europskim metropolama. Riječ je o slučajnim prizorima različitih predmeta, pod naslovom Photo Souvenirs, a knjigu je izdala Meandar Media. Izdavačka kuća Branka Čegeca izdala je također Marginalije Stanka Abadžića, fotografije prostora potpuno lišenih ljudi, izraženih sjena i izvrsnih kompozicija.

Od stranih knjiga koje su se pojavile na izložbama vrijedi izdvojiti onu o talijanskom neorealizmu Gli anni del Neorealismo te knjigu Stojana Kerblera Ljudi, koja je pratila izložbu u Cro Art Photo Clubu. I jedna i druga knjiga bave se prošlošću, najnovije fotografije talijanskoga realizma su iz pedesetih godina prošloga stoljeća, izložene fotografije Stojana Kerblera snimljene su sedamdesetih.

Trend izložbi starih fotografija nastavlja se i s velikom izložbom fotografija Andrije Orlića u Muzeju za umjetnost i obrt, koja je pratila strategiju prezentacije pojedinog umjetnika uz istovremeno stvaranje zbirki iz donacije djela koja su i prikazana na izložbi. Na isti način, stvaranjem zbirki iz donacija, u istom Muzeju, prikazana su i djela Đure Janekovića, jednog od prvih fotoreportera iz tridesetih godina, koji je ostao u sjeni Toše Dabca.

Vraćanje i pronalaženje važnosti portreta nastavilo se izložbama Velizara Vesovića, koji izlaže portrete poznatih umjetnika, u Galeriji Lang, u Samoboru, te velikom izložbom na kraju godine u Klovićevim dvorima jednog od prvih umjetničkih fotografa i prvih portretista – Felixa Nadara.

Uz portrete, na izložbama se javljaju i motivi krajolika, poput onih kineskih, na izložbi Virgilija Giuricina, osnivača Galerije Batana, također u Galeriji Lang.

Talijanska fotografija zastupljena je, uz neorealizam, na još jednoj velikoj izložbi, onoj UNESCO-ovih spomenika u Italiji, izloženih u Gliptoteci, i jednoj manjoj izložbi, onoj Giovannija Marozzinija. Marozzini fotografira polaznike škole za slijepu djecu u Etiopiji, a izložba je postavljena u Tifološkom muzeju i promovira problematiku slijepih osoba i rad Tifološkog muzeja, ovaj put sadržajem namijenjenim osobama koje vide.

Anja Konrad među malobrojnim je strancima koji su izlagali u Hrvatskoj 2009. U Galeriji Sebastian u Dubrovniku u kolovozu je izložila suvremenu fotografiju pod naslovom Ljudi na poslu prikazujući muškarce u izrazito nemuževnim poslovima ili onim poslovima koji ne izgledaju kao “ozbiljni, pravi poslovi”.

Neki noviteti dogodili su se i kod autora starije generacije. Marija Braut, vjerna učenica Toše Dabca, počela je snimati Zagreb u boji, i prikazala ga na izložbi vrlo izravno, jasno nazvanoj Moj Zagreb u koloru u Muzeju grada Zagreba. Stanko Abadžić, fotograf starih predmeta, počeo je snimati aktove i izložio ih na manjoj izložbi u Galeriji Lang i nedavno na onoj opsežnijoj, u novootvorenoj galeriji Ministry of Beauty (u Varšavskoj ulici).

U Kuli Lotrščak nastavilo se s eksperimentima mladih u drugom ciklusu First Shota, autora Ane Mihalić, Ivana Dorotića i Mateja Grgića. Autorica cijele koncepcije Marina Viculin ispreplela je različite uloge, otvarajući još više fotografskih događanja u Kuli propitivanju i eksperimentiranju.

Sve u svemu, usprkos financijskim problemima i zastojima, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, fotografija je u 2009. disala.