Grad umjetničkih vibracija

Slikoviti grad Slatina (15.000 st.) u Virovitičko-podravskoj županiji među kulturnim institucijama i udrugama s ponosom naglašava djelovanje Ogranka Matice hrvatske, utemeljena 27. lipnja 1971. S razlogom. Djelovanje MH u Slatini ima davne korijene. Izvješće o članstvu MH uz 1889. pod Slatina spominje 44 člana na čelu s povjerenikom ravnajućim učiteljem Josipom Šestakom. Zanimanja prinosnika govore o organiziranoj mjesnoj inteligenciji: više je učiteljskog kadra, župnika, spominju se suci, ljekarnici, trgovci, oružnički stražmeštar, općinski blagajnik, općinski upravitelj, pisari, perovođe, bravar... U tadašnjem popisu uz Slatinu i okolna joj mjesta spominje se da su pojedini članovi kako izvorno piše „iz Dolj. Meljanih“, ili učitelji „u Sladojevcih Noskovcih, Vaški, Bakiću, Dobroviću, N. Bukovini“ (vjerojatna pogreška – ispravno Bukovici). Oko spomenutog broja članstvo se kreće i 1896, čak više – 53. Ima tu sada posjednika, šumarskih vježbenika, upisan je i dimnjačar, pa i trgovac iz Uljanika. Te kao i dvije godine poslije, kada je na popisu 45 članova, povjerenik je ravnajući učitelj Romano Prestini. Popis spominje sada i Čitaonicu hrvatsku, jednog veleindustrijalca, geometra, odvjetnike. Zanimljivo, slatinska MH ima i svoju mladež – među upisanima je i više gimnazijalaca. Uz već navedena mjesta kao prinosnici spominju se i „učione pučke u Gor. Miholjcu, Novakih, Vrenoševcih, Drenovcu“.

1971. najveći Matičin skup

Zapravo i nije slučajno što je sedamdesetih godina 20. stoljeća utemeljenje Ogranka u tada Podravskoj Slatini neizbrisivo ušlo u noviju povijest MH. Političke ocjene iz toga doba taj čin nazvale su „Slatinski slučaj“, a zapravo je to bila samo posljedica davne potrebe. Izvještaj republičkog Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) spominje Inicijativni odbor osnovan u prvom polugodištu 1971, koji je pripremajući skupštinu održao čak šesnaest sjednica. Očito rad je bio koristan jer utemeljiteljska skupština na gradskom igralištu okupila je prema zapisima iz SUP-a oko 3000 ljudi (organizatori su skloni reći i 5000). Doslovce tadašnji službeni organi bilježe „da je to ustvari bio miting, a ne skupština“. Ogranak s predsjednikom Dragutinom Kišom i organizacijskom dušom Antunom Knapićem ima 801 člana, među kojima 53 radnika. U ime Središnjice skupu u Slatini prisustvovali su Miroslav Brandt, Grga Gamulin, Zvonimir Komarica, a u ime Predsjedništva Saveza studenata Zagreba Stjepan Sučić. Među predstavnicima više ogranaka (Bjelovar, Nova Gradiška, Virovitica, Ilok, Vinkovci, Orahovica, Požega, Našice, Donji Miholajca Osijek, Valpovo) bio je i tajnik najmlađeg, osnovana dan prije u Kutini, Josip Prevendar. Autor ovih redaka zajedno s njim na tom se mjestu našao trideset godina kasnije, točnije 24. lipnja 2001. Spomen-ploču otkrio je jedan od utemeljitelja Ogranka Vicko Filipović. O čudesnom rascvatu do 1971. zatomljene nacionalne misli govorio je Stjepan Sučić, 1971. sveučilištarac, a sada potpredsjednik MH, upravo zadužen za rad ogranaka. Na vrijeme Hrvatskog proljeća građane Slatine podsjetila je njegova nositeljica Savka Dabčević-Kučar. Dakako spomen na 1971. u Slatini traži širi prostor. U svakom slučaju korisno je da je taj događaj i filmski arhiviran. Nije ga zaboravio, dapače, u 94. godini života za Virovitički list (2004) opisao ga je jedan od najstarijih članova, Josip Škrlec. Uz spomen kako je taj događaj bio veličanstven naglasio je kako je iz Zagreba na svečanost došao je njegov sin Marijan i sve snimio videokamerom te sačuvao snimku do obilježavanja 25. obljetnice osnivanja Ogranka. No to nije jedini filmski uradak. Slatinska MH može se pohvaliti izvrsnim 12-minutnim dokumentarcem o radu Ogranka 1991–2009. u produkciji Studija Leo. Ogranak je obnovljen 3. ožujka 1991. U osamnaest godina na čelu su mu bili: Petar Nedić, Dragica Šuvak, Danica Krehula i Saša Vujanović (sadašnji predsjednik).

Slatinu ne prati prizvuk provincije

Sa sedamdesetak članova, među kojima su i oni iz 1971. (primjerice Stjepan Kolomaz danas je potpredsjednik), nastupa razdoblje bogatih aktivnosti. Za ratnih dana prikupljala se pomoć za Novu Bilu, prognanike iz Laslova smještene u Szigetvaru i učenike prognanike u slatinskim školama. Nabavljaju se knjige za knjižnice u Pakracu, Voćinu, Čađavici i Martincima. Brojne su tribine. U suradnji s ograncima iz Virovitice i Orahovice izlazi časopis Zavičaj. Priređuje se Koncert mira i nade Zagrebačke filharmonije, ostvaruje suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku, nastupaju: Hrid Matić, Mirela Brnetić, Dalibor Paulik. Organiziraju se i koncerti mladih slatinskih glazbenika, kojih je prihod namijenjen kupnji glasovira. Unutar Ogranka stasao je i Mali komorni orkestar. Koncem lipnja na Dan MH priređuje se već jedanaest godina Koncert mladih slatinskih glazbenika. Tko nije bio slatinski gost? Od književno-jezičnih tema Dragutin Tadijanović, Josip Bratulić, Stjepan Težak, Dubravko Jelčić; ekoloških Đuro Rauš; zaštite zdravlja Vladimir Hudolin; povijesnih i vjerskih Miljenko Pandžić, Valentin Pozaić; heraldike Ivan Balta. Prvo desetljeće obnoviteljskog rada obilježile su i likovne izložbe Franje Molnara (Oluja na Papukom) i Ivana Kataline (Polazište vječnosti). Tu su u izdanju Ogranka i knjige: Kuda su nestali Vavrovi Marije Vrkljan te Slatinski kolači i blagdanska jela Jasmine Krznarić. Gostuju Savka Dabčević-Kučar i predsjednik MH Vlado Gotovac. Taj virtuoz hrvatskoga govorništva, ponijet uspjesima MH u Slatini, nadahnuto izgovara kako u tom gradu ne stanuje provincija. Ogranak je dobitnik Srebrne plakete MH za knjigu Jasmine Krznarić Slatinski kolači i blagdanska jela, zatim Srebrne povelje za knjigu Milka Kelemena Svjetovi zvuka. Gradsko vijeće Slatine dodijelilo je Ogranku MH Srebrnu plaketu i Povelju za višegodišnji rad na promicanju hrvatske kulture i promidžbi Slatine. I ne samo Slatine nego s drugim ograncima i širega prostora. Osjeća se to često, a ove godine svjedočili su tomu i Dani MH Virovitičko-podravske županije. Lijep je primjer koji je prešao i županijske granice i zajednički kalendar Iz kulturne baštine Požeške biskupije (2002). Nakladnici su ogranci MH Slatina, Požega, Orahovica, Našice i Požeška biskupija, a urednica je Dragica Šuvak (MH Slatina). Središnje mjesto u publiciranoj građi, u modernom dizajnu Zvonimira Bonjana s fotografijama Krešimira Lendića, pripada u Domovinskom ratu razrušenoj, hodočasnički poznatoj crkvi Bl. Djevice Marije (15. st.) u Voćinu. Uz nju tu su fotografije crkava od početka 13. do kraja 18. stoljeća: Sv. Martina kod Našica, Sv. Lovre u Crkvarima, Sv. Andrije u Brezinama, Sv. Lovre i Sv. Terezije u Požegi, Sv. Dimitrija u Lovčiću, Sv. Augustina u Velikoj, Marijina Uznesenja u Kloštru kod Slavonskog Kobaša i utvrda u Kaptolu kod Požege.

Veličina Male slatinske biblioteke

Ustanovljena Mala slatinska biblioteka prava je nakladnička kuća slatinske MH u svim elementima – od sadržaja, grafičkog izgleda do kvalitetna predstavljanja knjiga. Uz već prije spomenute tu su dvije knjige za djecu Rade Brajnović, a naslov Udaljena zvijezda 2007. predstavio je najmlađi član ogranka, učenik 2. razreda slatinske Srednje škole Marka Marulića. U raznovrsnosti ima i literature iz odvikavanja o ovisnosti (Marija Turk Kuči: Slatinski alkohološki program). Od osobite su vrijednosti istraživačke teme uz slatinsku prošlost, poput knjige Povijesna i kulturna baština Voćina (2000), koja je šest godina poslije doživjela i nove priloge. Priča o Voćinu, kako u ovom časopisu nakon prve promocije piše Ksenija Vujanović Juras, započinje ratne zime 1991. uz snažno i uvjerljivo svjedočenje novinara i fotoreportera Zorana Filipovića. O crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije, spomeniku kulture nulte kategorije do temelja srušenu u Domovinskom ratu) pisali su Ivan Kukuljević Sakcinski, Đuro Szabo i Vladimir Bedenko. Na hodočasničko značenje upućuje isusovac Karlo Leopold, a bogato voćinsko srednjovjekovlje predstavljaju tekstovi Ive Mažurana i Stanka Andrića. O voćinskoj utvrdi u turskom razdoblju govori tekst Tadije Smičiklasa. Urednica Dragica Šuvak piše o vrlo bogatu društvenom životu između dva svjetska rata. Lirski pak opisi prirodnih ljepota Dragutina Hirca rijetko koga ostavljaju ravnodušnim. Ne zaboravlja Slatina ni svoja književna imena. Tiska knjigu Mirka Jirsaka 101 pjesma (2004) posvećenu pjesniku, pripovjedaču i prevoditelju rođenu u Slatini (1909–1999), poznatu po romanu Karneval cvrčaka, objavljenu u ediciji PSHK (Osijek 1974, Zagreb 1987). Uz ovogodišnje jubileje Mirka Jirsaka govorilo se na 20. pjesničkim susretima u Drenovcima i okruglom stolu u Slatini. Objedinjene teme trebaju se naći u posebnom zborniku. Iako se Jirsak nije pridružio nijednom od književnih pravaca, povjesničaru Antunu Barcu nije nepoznat 30-ih godina prošlog stoljeća. On naslućuje i upozorava na značenje Jirsakove „spontanosti i iskrenosti bola”. A što tek reći o svjetski znanu umjetniku suvremene glazbe Milku Kelemenu, koji je Slatini uz svoje dane pribavio međunarodni epitet mali grad velikog festivala. Kelemen ne samo glazbenim nego i darom pera šalje slikovite kratke i jasne poruke (ne)običnih zapažanja, o svom prvom učitelju glazbe u knjizi Poruka pateru Kamilu Kolbu (zajedničko izdanje s OMH Virovitica 2002). Kulturna scena Slatine nezamisliva je i bez njezina sina, poznatog germanista i muzikologa Viktora Žmegača. Uz 15. dane Milka Kelemena u slatinskom Zavičajnom muzeju ove godine Nedjeljko Fabrio predstavlja Žmegačevu knjigu Majstori europske glazbe (izdanje MH, Zagreb). Prisjećajući se slatinskih koraka Viktor Žmegač najavio je i svoje SMS eseje, od kojih će desetak biti posvećeno rodnom gradu.

Ogranak MH spomen-pločama je označio prostore Kelemenova i Žmegačeva slatinskog života, zahvaljujući tako svojim velikanima. Zaustavite se u gradu Slatini. Sa spoznajom njegovih kulturnih vrijednosti, a brojnima ton daje upravo OMH, osjetit ćete dobre, i ne samo umjetničke vibracije.