Čuvanjem zaposlenosti do 2011.

Pokušajte ovih dana u Zagrebu navečer dobiti taksi. Nemoguća misija. Hladno je, automobili više troše zimi, taksisti vole toplinu doma i vi se ne možete pouzdati da ćete uz njihovu pomoć nekamo stići na vrijeme. Kada razgovarate s njima pojedinačno, uvijek ista žalopojka – mala tarifa, mali prometi. Taksi u Zagrebu otprilike je 10 do 15 posto jeftiniji nego u Beču, svjetskoj metropoli. Primjer taksija u Zagrebu primjer je kako u Hrvatskoj država (ili gradovi, mjesta) podupiru zatvorene sustave i ne dopuštaju konkurenciju za vrlo velik broj grana gospodarstva. U Zagrebu je vrlo teško dobiti licenciju za obavljanje funkcije javnoga prijevoza – taksija. Umjesto da se odobrenje za rad dobije ispunjenjem nekih minimalnih uvjeta (primjereno vozilo, vozačka dozvola, ispit znanja o ulicama i povijesti grada i sl.), ali da se izbjegne arbitriranje tko može dobiti dozvolu, nego jednostavno tko ispunjava uvjete – vozi! Uvjeren sam da bi mnogi vozili i na hladne dane i našli bi računicu preživljavanja.

Godina 2009, a pogotovo njezinih posljednjih nekoliko mjeseci, pokazali su kako bi kriza u Hrvatskoj mogla izgledati. Padanje prometa, otkazi zaposlenicima, opća nelikvidnost, početak prvih stečajeva uvod je u pravu krizu, koja nas čeka u 2010. godini. Početak globalne krize u 2008. godini nitko nije ozbiljno shvaćao, pa je izjava odbjeglog premijera na raskrižju 2008. i 2009. da smo u banani čak zazvučala šaljivo i donekle neuvjerljivo. Bilo bi zanimljivo znati koja je to dobra duša uspjela premijeru kazalištarcu objasniti kakve su prave brojke i što nas još čeka.

Čak i najžilaviji proizvođači i trgovci bilježe ozbiljne padove prometa u posljednjem kvartalu ove godine. Autoindustrija, trgovci pokućstva i vlasnici novoizgrađenih stanova za tržište osjetili su prve padove već u proljeće, ali nitko se nije odveć zabrinuo. Pad prodaje osnovnih skupina proizvoda, posebno sve izraženija potreba kupaca da kupuju što manja pakiranja, pokazuje da je kriza stigla. Oglašivačka industrija pretrpjela je (osim prodavača automobila) vjerojatno najveće padove. Većini se promet prepolovio. Otuda i očajnički pozivi trgovcima i proizvođačima da reklamiraju svoje proizvode. Planove za 2010. godinu svi postavljaju na minus 10 do 15 posto. Nema iznimaka. Osim države, koja povećava svoj proračun. Vjerojatno računaju da će se desiti čudo. Makroekonomisti licitiraju stope rasta za sljedeću godinu također ne uzimajući u obzir realno planirane brojke većine gospodarstvenih subjekata, kao da je moguće imati neki rast kada 90 posto industrije i trgovine planira smanjenje prihoda za barem 10 posto. Turizam kao spas? Teško. Ovu godinu turizam je preživio, ali kako i s kojim žrtvama? Najviše su stradali objekti najviših kategorija, koji imaju najveću važnost za razvoj turizma i koji su se posljednjih godina počeli pomalo pojavljivati uglavnom u režiji stranih investitora.

Stopa rasta mora biti u 2010. znatno manja, dakle negativna. To znači da se moramo pripremiti da se proračun neće ostvarivati, da će doći do daljeg produbljenja socijalne krize. Dalji pad zaposlenosti. Ako je on danas na 16 posto, moramo računati na dalji pad pa i prelazak 20 posto nezaposlenosti u sljedećoj godini.

Zaposlenost!

Zasigurno najvažniji element preživljavanja hrvatskog gospodarstva u 2010. godini. Održavanje zaposlenosti, bez obzira u kojem obliku, stalne, povremene, sezonske ili pak zaposlenosti na određene dane u tjednu ključ je kojim se može preskočiti u 2011. godinu bez socijalnih nemira, političkih poremećaja i svega drugoga što može ugroziti hrvatsku državu i nacionalne interese Hrvata. Približavamo se Europi (usprkos Brammertzu i njegovim politikantskim zahtjevima) i očekivano je da Uniji pristupamo početkom 2012. Samo, ako u sljedećoj godini pukne kriza koja u krajnosti pokreće ulicu i stavlja nas u zonu političke nestabilnosti, Unija sigurno neće staviti potpis na pristupni ugovor Hrvatske. Nestabilnost Hrvatske pomoći će tradicionalnim protivnicima ulaska Hrvatske prije ostatka država bivše Jugoslavije da nas još više zakoče. Hrvatsku u 2012. čekaju od Unije odobrena sredstva za razvoj i prilagodbu, koja mogu u znatnoj mjeri pomoći gospodarstvenom oporavku. Da bi se ta sredstva iskoristila, potrebno je imati odgovarajuće stručnjake, znači važno je sačuvati takve stručnjake u Hrvatskoj, a ne da zbog krize moraju potražiti posao izvan domovine.

Kako država može i mora pomoći održavanju zaposlenosti? Pored postojećih modela stimulacije zapošljavanja (popusti na troškove novozaposlenih i sl.), treba prilagoditi pravne okvire zapošljavanja današnjim uvjetima, a to znači zapošljavanje nekoliko dana u tjednu, za određeni projekt i slično. Treba olakšati poslodavcima davanje otkaza upravo zato da mogu imati fleksibilnost u izboru radne snage, ali i da zaposlenici koji objektivno ne rade ili njihov rad nije potreban troškom ne opterećuju one koji rade. Davanja na povremene i privremene poslove (honorarni rad) trebalo bi smanjiti barem za još zakonski nedefiniran status takvih uplata u mirovinski sustav kakav je danas. Upravama društava treba omogućiti takvim mjerama da ne posežu prerano za popularnom mjerom rješavanja viška zaposlenih, nego da učine sve potrebno da se zaposlenost održi na što višoj razini.

S druge strane država mora otpustiti one u administraciji koji ne rade i svojim postojanjem tamo samo koče i otežavaju upravne postupke građana zbog kojih su tamo. Zato čudi izjava novog ministra Popijača, koji kaže da neće biti novih otpuštanja u administraciji. Otkud ministru pravo da proračunskim novcem neracionalno upravlja zapošljavajući one koji ne rade? Ministar bi trebao reći da neće poslati doma nikoga tko dobro radi svoj posao, ali svi koji smetaju nestručnošću i odnosom prema radu i građanima moraju odmah napustiti državne službe. To bi trebala biti jasna ministrova poruka.

Očuvanjem zaposlenosti (i u državnom i privatnom sektoru) onih koji znaju i žele stvaraju se uvjeti za dalji razvoj u okviru Unije. Stvaraju se uvjeti za jačanje potrošnje, a samim time i punjenje proračuna. Stvaraju se uvjeti za preživljavanje nacije.