Bez eksperimentiranja, molim

Dan po dan, knjiga po knjiga i stigosmo do kraja i ove, besparicom i recesijom poharane 2009. Ipak, usprkos zlogukim predviđanjima i crnim najavama, ekonomsko-financijska kriza nije veće posljedice ostavila na izdavačku djelatnost – objavljen je tek neznatno manji ukupan broj knjiga u odnosu na prethodnu godinu, a najveća količina naslova, već tradicionalno, iz tiska je izišla tijekom jeseni, uoči najvećega domaćeg sajma knjiga, Interlibera. Lijepa količina vrijedna štiva ni ove godine nije izostala, a u tekstu koji slijedi donosimo pregled najzanimljivijih naslova strane beletrističke literature objavljene u Hrvatskoj u drugoj polovici godine (istovrsni pregled koji obrađuje prva dva tromjesečja 2009. objavili smo u ljetnom trobroju Vijenca).

Trendovi uočeni polovicom godine (koji su zapravo nastavak izdavačke prakse usustavljene unatrag nekoliko godina) do njezina kraja nisu se promijenili – izdavači i dalje gotovo u potpunosti zanemaruju stranu poeziju (jedine dvije knjige prijevoda strane poezije izdala je Matica hrvatska: knjige pjesama Michelangela Buonarrotija i Davida Herberta Lawrencea), knjige kratkometražne proze stranih autora još su vrlo malobrojne te ne prelaze jednoznamenkastu cifru (knjige kratkih priča F. Scotta Fitzgeralda, Petera Bichsela, Charlesa Bukowskog, Regisa Jauffreta, Sonje Ulickaje, Yoko Ogawa, Clarice Lispector), odnosno izdavači svoje programe nastavljaju temeljiti na objavljivanju romanesknih naslova, s naglaskom na uglednim nagradama ovjenčanim djelima i romanima koji su poslužili kao predložak za filmsku ekranizaciju.

Amerikanci i Englezi dominiraju i u književnosti

Najbrojniji su, dakako, prijevodi angloameričke literature, u velikoj većini populističko štivo – bezlična, predvidljiva bestselerska konfekcija, pisana formulaično, bez strasti i kao po špranci te s pretenzijama holivudske ekranizacije. Naravno, ne valja generalizirati jer, iako je većina angloameričke proze što nam je domaći izdavači isporučuju upravo takva, postoje i vrlo kvalitetna djela prevedena s engleskog jezika, od kojih smo nekolicinu dobili u drugoj polovici godine. Zagrebački V.B.Z. ljubitelje dobra štiva razveselio je drugim na hrvatski prevedenim, i ponovo vrlo dobrim i opsežnim romanom Sare Waters, koja nas u Varalicama (prev. Radha Rojc-Belčec) odvodi u viktorijansku Englesku i kroz zamršenu, kompleksnu i brojnim neočekivanim obratima oplemenjenu dinamičnu radnju, izloženu naizmjeničnim pripovijedanjem dviju junakinja, progovara o dvostrukom moralu i mentalitetu Engleske druge polovice devetnaestog stoljeća, tadašnjim socijalnim problemima i društvenim nepravdama, istovremeno baveći se temom u tadašnje doba prešućivanom – homoseksualnom ljubavlju dviju žena. U biblioteci što je uređuje Andrea Zlatar Violić Algoritam je objavio dva odlična romana koja problematiziraju obiteljske odnose, od kojih je jedan (Obiteljsko okupljanje irske književnice Anne Enright, prev. Tina Antonini) nagrađen uglednom Bookerovom nagradom, dok je drugi (Majčino mlijeko Edwarda St. Aubyna, prev. Leira Harbalja) bio u najužem izboru za istu nagradu. Prvi se roman bavi mračnim tajnama (mentalne bolesti, smrti) iz povijesti velike irske obitelji, dok drugi roman posreduje postupno rastočavanje međusobnih odnosa unutar britanske obitelji tijekom četiri godine, s naglaskom na muškarčevoj krizi srednjih godina i ženinoj krizi identiteta. Pritom se oba djela odlikuju visokom stilističkom razinom i autorskom elokvencijom, no dok svoju sumornu i tešku priču Anne Enright posreduje na ganutljiv i nježan način, prozu Edwarda St. Aubyna obilježavaju obilni nanosi ironije, sarkazma i oštre duhovitosti. Od Profila smo također dobili dva romana nagrađivanih autorica – roman Olive Kitteridge (prev. Tatjana Jambrišak) ovogodišnji je dobitnik Pulitzerove nagrade, koji je američka autorica Elizabeth Strout sastavila ulančavanjem trinaest pripovijedaka međusobno povezanih živopisnom, naslovnom, zajedljivom umirovljenom učiteljicom, kao medijatorom zbilje i svakodnevnih zgoda stanovnika provincijskog mjesta Crosby u državi Maine, dok nas u romanu Neka vrsta milosti (prev. Giga Gračan i Jagoda Splivalo-Rusan) nobelovka Toni Morrison vraća u mračnu povijest SAD-a i iznimno sugestivnim, virtuoznim izričajem tematizira trgovinu robljem i rasnu mržnju. Od angloameričke proze još svakako treba spomenuti izvrstan roman Livada Crnog Labuda (izd. Vuković i Runjić, prev. Vlatka Valentić) o odrastanju senzibilna, književnosti sklona dječaka tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, iz pera britanskog pisca Davida Mitchella, te mračnu, asketski posredovanu apokaliptičnu odiseju oca i sina u romanu Cesta Cormaca McCarthyja (izd. Profil, prev. Tatjana Jambrišak), tekstu posvećenu ustrajnosti i ljudskom duhu te osudi pohlepe, ogoljena, poetski intonirana, minuciozno cizelirana izričaja i mračne, pesimistične atmosfere.

Povratak Francuza

Djelima prevedenima s engleskog iz godine u godinu sve se brojnijom zastupljenošću približava literatura u izvorniku pisana na francuskom jeziku, od koje svakako treba spomenuti izvrstan, topao i duhovit roman Otmjenost ježa (izd. Litteris, prev. Zora Suton) u kojemu Muriel Barbery suptilno, uz obilne doze humora i pregršt različitim temama posvećenih mikroeseja, gradi čipku tananih ljudskih odnosa između mizantropski nastrojene kućepaziteljice i nekoliko stanara buržujske zgrade u kojoj junakinja živi i radi, razarajući, ali i ismijavajući pritom pojedine društvenim nepravdama i snobizmom francuske buržoazije uvjetovane predrasude i klišeje. Od SysPrinta dobili smo već petu knjigu francuskoga majstora pisane riječi Daniela Pennaca koji, u autobiografskom romanu Iz magareće klupe (prev. Vlatka Valentić) donosi ispovjednu priču o vlastitim školskim danima obilježenim autorovim nesnalaženjem u svijetu obrazovanja i njegovim lošim uspjehom, posebice pri učenju čitanja, u knjizi prepunoj iskričava humora, verbalne akrobatike, ali i psiholoških i socioloških analiza, a sve sa svrhom apologije znanja te njegova stjecanja, ali i prenošenja drugima. Od istog nakladnika dobili smo i prijevod nekih 160 kratkih priča francuskoga pisca Regisa Jauffreta, sakupljenih u mnogim nagradama ovjenčanoj knjizi Mikrofikcije (prev. Maja Zorica), u kojoj autor nudi crnim humorom i groteskom obilježenu kritiku suvremenoga društva, u svakoj priči pripovijedajući iz perspektive drugoga lika. Svima je njima darovana prilika posredovanja vlastite vizije pakla suvremenosti i besmisla egzistencije, izlaz iz čega Jauffret vidi u umjetnosti te svoj rukopis, osim ironijom, obilno garnira pop-kulturnim i književnim referencijama, asocijacijama i citatima. Od zagrebačke naklade Aora dobili smo još jednu Jauffretovu knjigu – urnebesni, frenetični roman Ludnice (prev. Ivana Barišić) u kojemu autor s pomoću iznimne verbalne akrobatike i jezičnih igara, kroz priču o kraju jedne ljubavne veze posredovanu iz perspektive četiriju različitih likova, demistificira ljubav, kako onu bračnu tako i roditeljsku, apostrofirajući privrženost drugome tek kao (samo)zavaravajuću zamjenu za samoljublje. Zaprešićka Fraktura pak objavila je Moje je ime nečujno (prev. Ursula Burger Oesch), nježnu, sentimentalnu i toplu priču u potpunosti oprečnu Jauffretovu romanu, kojom francuska autorica Isabelle Jarry ispisuje suptilnu i vrlo potresnu odu ljubavi i požrtvovnosti, ganutljivo i vrlo detaljno razlažući intimitet žene koja poharana tugom zbog suprugove smrti gubi moć govora te napušta dom i vlastitu kćer, a spas, nadu i smisao života pokušava pronaći u pisanju poezije, na selu.

Švedski književni stol

Posljednjih godina domaći nakladnici u sve većem broju objavljuju prijevode djela skandinavskih književnosti. Tako je u drugoj polovici 2009. na police knjižara dospio drugi dio vrlo dobro prodavane, ali i vrsne trilogije Milenij Stiega Larssona (roman Djevojka koja se igrala vatrom, izd. Fraktura, prev. Željka Černok), u kojoj prerano preminuli švedski pisac vrlo uspješno spaja napetu kriminalističku priču, društveno-kritički angažman, ljubav i erotiku, kroz priču frenetična tempa i prepunu izvrsno profiliranih likova te, za razliku od žanrovske konfekcije, izvrsno napisanu. Norveška spisateljica Lin Ullman u romanu Zvijezda padalica (izd. Algoritam, prev. Munib Delalić), baš kao i njezina švedska kolegica Agneta Pleijel u romanu Jedna zima u Stockholmu (izd. Hrvatsko filološko društvo / Disput, prev. Željka Černok) bave se osvještenjem i samoostvarenjem ženskog subjekta, nedokučivom zamršenošću ljudske psihe i pretpostavljenom, ali rijetko uistinu ostvarenom bliskosti, u iznimno suptilnim i psihološki uvjerljivim pričama o disfunkcionalnim i propalim obiteljskim i ljubavnim odnosima. Švedska autorica Lena Andersson pak mnogo je oštrija, vrlo polemična, ali i duhovita u ironijski impostiranoj, na stripovskom ludizmu temeljenoj i montipajtonovskim apsurdom i groteskom obilježenoj romanesknoj štoriji Patkograd (izd. SysPrint, prev. Željka Černok) usmjerenoj kritici profitu okrenuta, hiperkomercijaliziranoga potrošačkog društva i njegovih hedonizmom zatrovanih i alijenacijom otupjelih građana izopačenih životnih vrijednosti, te društvenih institucija koje su ozakonile dehumanizaciju učinivši je samorazumljivom i općeprihvatljivom.

Od proza s njemačkoga govornog područja svakako je vrijedilo pročitati mračan i tjeskoban roman austrijskoga pisca Josepha Winklera Roppongi. Rekvijem za oca (izd. Leykam International, prev. Snježana Rodek), sadržajno i simbolički vrlo bogat i gust rukopis u kojemu autor na iznimno snažan način, stilskim postupkom bliskim njegovu sunarodnjaku Thomasu Bernhardu, objedinjuje putopis, kritiku austrijske provincijske malograđanštine te refleksija i gorkih emocija pun, književni oproštaj s hladnim, mrzovoljnim i nikad zadovoljnim ocem koji za sina nije odveć mario. Međugeneracijskim odnosima, ali i brojnim drugim temama (poput nacističkih zločina, ruske okupacije, roditeljske ljubavi ili teška položaja njemačke žene tijekom i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata) bavi se Julia Franck u virtuozno napisanu, kompleksno strukturiranu i vrlo uspjelu, potresnom i dubokom romanu Poludnica (izd. Fraktura, prev. Latica Bilopavlović Vuković).

Što se tiče književnosti zapadnih nam susjeda, Vuković i Runjić razveselili su nas još jednim prijevodom Itala Calvina, ovoga puta njegova kombinatoričkog interteksta iz 1973. Dvorac ukrštenih sudbina (prev. Tatjana Peruško) posvećena odnosu pisca prema zbilji i prepuna referencija na brojne autorske velikane poput Shakespearea, Stendhala, Homera, Freuda, Borgesa, Eliota i dr., dok su Hrvatsko filološko društvo i Disput hrvatsku publiku upoznali s životnim autsajderima i marginalcima posvećenim debitantskim romanom Piera Paola Pasolinija Uličari (prev. Vanda Mikšić), prepunim grube seksualnosti, groteske, naturalizma i društvene kritičnosti, ali i postupaka čija je inovativnost Pasolinija činila apartnim u odnosu na većinu tadašnjih kolega mu po peru.

Konačno, tekst zaključimo naslovom koji je, uz, u srpanjskom trobroju Vijenca detaljnije predstavljene romane Školica Julija Cortazara i Čovjek bez osobina Roberta Musila, obilježio godinu na izmaku – riječ je o autobiografskom romanu Amosa Oza Priča o ljubavi i tmini (izd. Fraktura, prev. Andrea Weiss Sadeh) u kojemu autor opisuje svoje odrastanje u Jeruzalemu obilježeno samoubojstvom majke i pritom, pišući iz (vlastite) perspektive inteligentna dječaka donosi specifično viđenje mnogih detalja iz židovske, ali i osobne, obiteljske povijesti, u uvjetima političkih previranja i osobnih, samospoznajnih, formativnih i osvješćujućih iskustava, na način iznimna književnog majstorstva, izrazite suptilnosti, osjećajnosti i sugestivnosti, što sve to djelo uzdiže u sam vrh romaneskne memoaristike.

Nažalost, nedostatak prostora ne dopušta nam podrobnije se dotaknuti još nekoliko pozornosti i čitanja vrijednih djela strane proze što nam ih domaći izdavači u hrvatskom prijevodu isporučiše u drugoj polovici 2009, i koje ćemo, stoga, na koncu samo nabrojati: Afrikanac Jean-Marie Gustavea Le Clézija, Meštar od rezanaca Ma Jiana, Gradska četvrt Goncala M. Tavaresa, Prodavač prošlosti Josea Eduarda Agualusea, Kolebanje smrti Josea Saramaga, Divisadero Michaela Ondaatjea, Gost Niklasa Radstroema, Kafka na žalu Harukija Murakamija, Terorist Johna Updikea, Vatreno evanđelje Michela Fabera, Mala Engleska Joane Karistjani, Dosje K. Imrea Kertesza, Sultanija u sjeni Assie Djebar, Tehnosmoza Mathieua Terencea, Smrt Bunnya Munroa Nicka Cavea.

Božidar Alajbegović