Zvonimir Remeta (1909–1964)

Zvonimir Remeta rođen je 12. prosinca 1909. u Klobuku kraj Ljubuškog. Gimnaziju je završio u Travniku, a studij prava u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1933. Službovao je kao sudac u Mostaru, Visokom i Smederevskoj Palanci. Dočekavši rat u Hrvatskoj vojsci uhvaćen je i zatvoren. Pred Narodnim sudom osuđen je na smrt zbog obavljanja sudskog posla u NDH, ali mu je presuda preinačena u zatvorsku kaznu. Iz zatvora izlazi narušena zdravlja 1960. te umire u Sarajevu 1964. Remeta se u književnosti javio još kao gimnazijalac, a objavljivao je kratku prozu u Hrvatskoj prosvjeti, Luči, Hrvatskoj straži, Hrvatskoj reviji i drugdje. Pisao je psihološkoanalitičku novelistiku s reduciranom radnjom i naglašeno lirskim akcentima. Vrhuncem njegova opusa smatraju se tri tematski vrlo srodna romana: Grieh (1942), Tako svršava (1943) i Sentimentalna reportaža (1944).

Prvenac Grieh naznačio je osnovnu problematiku, koju je Remeta poslije samo neznatno varirao: ponori duše, etičke dileme, pitanje odgovornosti za počinjene postupke, mogućnost katarze, čežnja za čistoćom i harmonijom. Poput Dostojevskoga – na kojega se snažno oslanjao – Remeta je analitik disharmonije u čovjeku i međuljudskim odnosima. Autorova pozicija u djelima u biti je moralistička, a izlaz i rješenja traži u vjeri i kršćanskoj etici. U romanima Tako svršava i Sentimentalna reportaža tematizira se obiteljski kompleks, posebice nezdrav odnos između roditelja i djece. Različito motivirane obiteljske nesreće u njima povod su za ispitivanje tajanstvenih strana ljudske naravi.

Objavljeni u NDH te nagrađeni najvišim državnim nagradama za roman 1943. i 1944, Remetini su romani poslije dijelili sudbinu svojega autora: bili su izostavljeni iz korpusa moderne hrvatske književnosti.Godine 1995, odlukom Vlade Republike Hrvatske, Zvonimir Remeta proglašen je žrtvom komunističkoga političkog sistema.

REDAKCIJA