Znanost i sloboda

„Pokušajte zamislite društvo bez kritike…“, retorički pita Vinko Brešić, sveučilišni profesor, u središnjem razgovoru ovoga broja. Uistinu, kritičko razmišljanje osnovni je preduvjet spoznaje i nuždan postupak u kretanju prema istini.

Studentska blokada fakulteta u tom smislu nameće se kao primjer takva izrazita stava, ali i postavlja mnogobrojna pitanja o opravdanosti metode i opsega zahtjeva. U cijeloj je situaciji jedino simptomatično nezadovoljstvo studenata, koje se usredotočilo na sam obrazovni sustav premda samo ispunjenje njihovih zahtjeva teško da bi se moglo uklopiti u strukturu društva u cjelini. Na tome tragu valjalo bi mijenjati čitavo društvo, ali takvi zahvati, koje studentska pobuna u biti implicira, ipak zvuče poput nove utopije, koja bi s vremenom otvorila stare aporije.

No situacija je s obrazovanjem danas bitno drukčija no nekoć. Osnovno je obilježje onih koji su se nekada bavili znanošću bila sloboda, pa su davno znanosti i bile okupljene u skupinu nazvanu septem artes liberale. Sloboda je podrazumijevala da su ljudi koji se znanošću kao duhovnom djelatnošću bave slobodni od pragmatičnih ciljeva. Otud i potječe ideja Humboldtova obrazovnog sustava, koji se temeljio na zamisli o slobodnom proučavanje građe bez opterećenosti pomišlju kako istraživanje dobro unovčiti. Bolonjski sustav izraz je sasvim drukčijih težnji novoga doba. Temeljen na ponudi i potražnji tržišta u bitnome je onemogućio nekadašnje neopterećeno bavljenje duhovnom djelatnošću.

Ipak, je li moguć povratak u dokolicu? Teško. Možda to najbolje pokazuje i primjer dendija, o čijoj pojavi u hrvatskome slikarstvu piše Feđa Gavrilović. Dendi se pojavio u kontekstu industrijskoga društva, a njegova mu je, u načelu, dobra situiranost omogućila poziciju autsajdera u društvu, esteta. Dakako, njegova nezainteresiranost za stjecanje bogatstva upravo je povezana s njegovim (dobrim) materijalnim statusom i njegov se nestanak s pozornice osebujnih junaka kulturne povijesti jedino može objasniti zaoštravanjem društvenih okolnosti u kojima se pojavio.

Danas se čini nemogućim posve izostati iz društvene igre. Dendi, ukoliko bi se danas i pojavio, bio bi lišen ekskluzivne pozicije te prisiljen na taktiziranje sa sustavom, na vođenje dijaloga, koji naravno podrazumijeva povremeno sklapanje konsenzusa, i povremeno pružanje otpora.

Njegova aristokratska figura možda budi žal za prošlim vremenima, a u svijet pasatističkih raspoloženja u ovome broju zavirili smo posvećujući jedan njegov dio 80. obljetnici smrti Iva Vojnovića.