Uljezi po mjeri muzeja

Među atrakcije što se čuvaju u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt zasigurno valja ubrojiti i dojmljivu zbirku starih satova, dakle naprava što služe pokazivanju i mjerenju vremena. A upravo je vrijeme, zajedno s prolaznošću kao neizbježnom posljedicom, iznimno važna – mnogi će reći i najvažnija – odrednica u stvaralaštvu Dalibora Martinisa. Protoku vremena kao uobičajenoj empirijskoj pojavi Martinis u većini slučajeva prilazi subverzivno. Na koji način? Prvo, neki od njegovih najzanimljivijih videa ne posjeduju čvrstu linearno-narativnu strukturu; i drugo, on svoje radove nerijetko osmišljava putem svojevrsne interakciju na relaciji prošlost – sadašnjost – budućnost, pri čemu sve tri pobrojane vremenske kategorije podvrgava problematizaciji, a samim time i stanovitoj relativizaciji. Subverzija će, dakako, biti Martinisov osnovni poetski postupak i pri tretiranju društvenih pojava ili sadržaja na koje se najčešće referira – spomenimo tek političke ideologije ili muzejske ustanove – a takva promišljanja obično će rezultirati suzdržanim i inteligentnim humorom ili pak lucidno iskazanom ironijom.

Ali kakve to ima veze s Muzejom za umjetnost i obrt? Svima onima koji su tijekom proteklih nekoliko tjedana bili u prilici posjetiti tu staru i uglednu instituciju takvo pitanje učinit će se posve suvišnim. O čemu je točno riječ? Razmišljajući o načinima kako stalni muzejski postav dodatno oživiti i učiniti još zanimljivijim, ravnatelj Miroslav Gašparović došao je na hvalevrijednu ideju. Zamislio je, naime, privremeno proširenje postava, ali ne dovlačenjem dodatnih artefakata iz depoa, nego pozivanjem suvremenih hrvatskih umjetnika da se radovima doslovno u njega inkorporiraju. Na taj način realizirao bi se svojevrstan dijalog između standardnih muzejskih eksponata i naknadno pridruženih im uljeza, odnosno između muzeja-institucije i umjetnika-pojedinca. Kao prvoga u tom više nego zanimljivu ciklusu Gašparović je, dakle, pozvao upravo Dalibora Martinisa. Teško da je moguće zamisliti bolji izbor. Svojom strategijom propitivanja pozicije umjetnika unutar muzejsko-galerijskoga sustava, Martinis se idealno uklopio u Gašparevićevu inicijalnu ideju. Priredio je svojevrsnu izložbu u izložbi koja se nalazi u aktivnom dijalektičkom odnosu prema cjelokupnom izložbenom prostoru. Drugim riječima, on izlaže vlastite radove u muzeju, ali istodobno izlaže i konkretan muzej kao takav. Zbog toga je izložba posve opravdano naslovljena Muortinis, a to je, dakako, hibridna riječ sačinjena od umjetnikova prezimena i kratice koju često rabimo kada ne želimo izgovarati ili pisati puni naziv muzeja. Osim toga, ovdje je riječ i o posve specifičnoj (anti)retrospektivi – najraniji radovi, iz tehničkih razloga nerijetko prezentirani dokumentacijom, datiraju još iz davnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a oni najnoviji ciljano su nastali za projekt Muortinis – koja se proteže čitavim muzejom, od ulaza i atrija pa sve do posljednjih prostorija na trećem katu. Sve u svemu, izloženo je četrdesetak radova-intervencija. Ono što osobito zadivljuje autorova je sposobnost aktiviranja najstarijih radova koji, postavljeni u posve drukčiji prostorno-vremenski kontekst, iznova postaju aktualnima i provokativnima. Uostalom, Martinis je uvijek stvarao oslanjajući se na budućnost. Pritom su mu dosjetke – ukoliko za njima poseže – uvijek inteligentne i višeslojne, a angažman vrckavo ležeran.

Pa koje od radova izloženih u sklopu stalnoga postava Muzeja za umjetnost i obrt valja istaknuti kao najzanimljivije? Možda neke od onih na koje nailazimo već na samu ulazu, poput Predsjednika RH, fotografije na kojoj Martinis pozira u ulozi predsjednika, izgledajući pritom uvjerljivije i poželjnije od većine, ako ne i svih, službenih kandidata za tu časnu dužnost.

Malo remek-djelo nalazi se na stubištu. To je Otvoreni kolut, izvrstan videouradak iz 1976, koji će za ovu prigodu biti prilagođen zatečenoj situaciji. Videoprojekcija s prikazom umjetnikove glave na koju se namata vrpca sa snimkom iste te radnje, sada se umjesto na platno ili zid projicira na glavu muzejske skulpture Alegorija prosvjete. Na taj se način video pretvara u svojevrsnu videoinstalaciju, poprimajući ujedno i neke pove drukčije simboličke konotacije.

Tu je i TV dnevnik 04. 09. 1974, video na kojem Martinis u ulozi spikera čita tekst dnevnika otprije četvrt stoljeća. Tekst je socijalističko-samoupravni, ali je inscenacija suvremena. Prilozi u dnevniku, međutim, autentični su, a unutar tog videa naziremo i videoinstalaciju Mrtva priroda, također iz 1974. Doista začudna relativizacija prošlosti i sadašnjosti!

Iznimno je zanimljiv i rad Cŕrcel de amor. Martinis je tapiseriju s ilustracijom istoimenoga ljubavnog romana što ga je napisao španjolski pisac Diego de San Pedro posve prekrio papirima. Na njima je, međutim, napisan tekst toga istoga romana, a tijekom trajanja izložbe umjetnik će svakoga dana pročitati po jednu stranicu i potom je skinuti s tapiserije. Putem riječi, dakle, nastaje i slika.

Osobito se duhovitošću i ironičnim pristupom ističe uradak nazvan Muzejske vezice, a riječ je o štandu uličnog prodavača vezica koji je privremeno s ulice premješten u muzej. Istovremeno, na mjestu gdje je stajao štand, postavljena je pločica s natpisom: „Žniranci su na posudbi u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, Trg maršala Tita 10.“ Žniranci mogu biti i poveznica s radom Oops!, koji se referira na tragikomičan događaj što se dogodio siječnja 2006. u muzeju Fitzwilliam u Cambridgeu. Tom se prigodom stanoviti Nick Flynn spotaknuo o vlastite žnirance i u padu razbio tri kineske vaze iz dinastije Qing.

Mikijeva ponuda dana predstavlja figuricu Mickeyja Mousea što oduševljeno pokazuje na određenu sliku. Rad na dojmljivo duhovit način parodira agresivne marketinške strategije, ali i izravno aludira na svima poznat nadimak ravnatelja Miroslava Gašparovića.

U ovom kratkom osvrtu spomenuli smo samo malen dio radova-uljeza što ih je Dalibor Martinis inkorporirao u stalni postav Muzeja za umjetnost i obrt, ali ni ostali nisu ništa manje zanimljivi. Dapače! Riječ je o možda najzanimljivijoj izložbi koju Zagreb trenutačno nudi.