Seksom opsjednut Zekoslav

Šareni dućan, koprivnički izdavač bez kojega bismo bili zakinuti za knjige rock-prvoboraca, beatnika i autorskih genijalaca poput Boba Dylana, Charlesa Bukowskog, Jacka Kerouaca, Sama Sheparda, Elmorea Leonarda, Phillipa K. Dicka, Williama Burroughsa i dr., hrvatske je ljubitelje stvaralaštva karizmatičnoga barda dešperacije i tame Nicka Cavea nedavno razveselio izdanjem pjesnikova novoga romana. Hrvatski prijevod izašao je istodobno kad i izvornik u Londonu, što je zasluga urednika Krunoslava Jajetića i prevoditelja Denisa Peričića, koji je svojedobno pohađao radionicu pisanja što ju je vodio Nick Cave. Inače, Smrt Bunnya Munroa četvrta je knjiga Nicka Cavea, kojoj su prethodile dvije zbirke pjesama King Ink I i II te roman I magarica ugleda anđela, prijevode kojih smo bili u prilici čitati posredovanjem istog izdavača.

Ljubitelji Caveova stvaralaštva jako dobro znaju, ali ostalima valja pojasniti kako je riječ o pjesniku zaokupljenu mračnim temama u poeziji napučenoj galerijom likova s margine i dna: alkoholičari, prostitutke i narkomani, psihopati, sociopati i slični marginalci i gubitnici čine jezgru Caveova pjesništva, u stihovima punima poroka, zločina i smrti, vrlo duboke i najčešće traumatizirane emocionalnosti, te razmatranja pravde, krivnje i kazne, uz mnoštvo religijskih referencija i biblijskih asocijacija (s naglaskom na Starom zavjetu). Upravo fascinacija biblijskim, starozavjetnim motivima najdojmljivija je karakteristika prethodnoga Caveova romana I magarica ugleda anđela, od kojega se novi roman prilično odmiče, ali ipak i dalje baštini pojedine sastavnice. Najveća različitost u odnosu na prethodni roman očituje se u crnohumornoj impostaciji novoga rukopisa; iako i dalje prepun beznađa, zločina i opačina svakojake (ali ponajprije seksualne) vrste, novi roman obilježava velika doza crnom bojom obojena humora, i tražimo li mu parnjaka među Caveovim glazbenim radovima, najbliži bi bio album Murder Ballads, s narativiziranim pjesmama pisanima u maniri kratke priče, punima strasti i zločina, ali i mračne duhovitosti. Prethodni roman I magarica ugleda anđela srodnik je Caveovim albumima s početka karijere, dok je autor još eksperimentirao s nedozvoljenim suspstancama i pjevao u pratnji benda Birthday Party, ili pak njegovu mračnom remek-djelu iz 1986. Your Funeral My Trial, pankerskom energijom i gubitnicima svih vrsta te na bluesu temeljenih, čvrstih i oštrih rock-komada ispunjenim albumom.

Dok je u prvome romanu stvorio groteskan, u nedefinirano vrijeme i prostor lociran svijet beznađa, nepravde i licemjerja, baštineći ostavštinu žanra gotičkog romana i horora te rukopis garnirajući obiljem starozavjetnih asocijacija i referencija, novi roman Smrt Bunnya Munroa Cave smješta u Englesku početka 21. stoljeća i ispisuje mnogo ležernije, ali i dalje vrlo mračno i nelagodno štivo. Za glavnoga junaka uzima Bunnyja Munroa, seksom opsjednuta erotomana koji posao trgovačkoga putnika (u prodaji kozmetičkih proizvoda) iskorištava kako bi se u što kraćem roku uvukao u što veći broj (ženskih) gaćica, odnosno pripadajućih im spolovila, dok ga sinčić čeka u autu parkiranu ispred kuća očevih klijentica. Ukratko, Bunny je beskrupulozni, amoralni, bezobrazni ševac, pijanac i narkoman, kojemu se žena ubila zbog njegove nevjere, a fabula u maniri romana ceste i uz mnoštvo filmski koncipiranih dinamičnih epizoda kroz tri poglavlja (od Ševca, preko Trgovca do Mrtvaca) prati njegovo posljedično postupno tjelesno i mentalno propadanje (s vrhuncem u silovanju overdozirane narkomanke), sve do neizbježne smrti, ali i svojevrsna čistilišta i iskupljenja te simboličkog uskrsnuća. S obzirom na posljednje nije nevažno napomenuti kako se roman, nimalo slučajno, sastoji od 33 poglavlja, a motivom Bunnyjeva, istina prilično neuvjerljiva iskupljenja te metaforičnog, kratkotrajnog uskrsnuća Cave kao da nastoji obožavateljima poručiti kako se sa samim sobom, iz vremena pisanja pjesme People just ain’t no good više ne slaže. Ljudi su, Caveu se danas čini, u biti ipak dobri, i žele oprostiti (ali ne bez cinične zadrške: s nadom da će i njima biti oprošteno). Malen, ali znakovit pomak autora koji, kako se čini, ipak počinje nazirati svjetlo, premda njegov antijunak u čestim bljeskovima farova kamiona-miješalice betona nije prepoznao upozoravajuću parafrazu čehovljevske puške (koja u trećem činu mora opaliti).

No to je tek jedna u nizu intertekstualnih veza, asocijacija i referencija kojima Cave ispunjava stranice, a koje između ostaloga uključuju i politički nekorektan i mizogin, iako najčešće ipak vrlo duhovit tretman glazbenih kolegica, njihovih pjesama, ali i vagina (Avril Lavigne i Kylie Minogue – kojima se na kraju knjige Cave i ispričava), posvetu Davidu Lynchu i njegovu celuloidnom remek-djelu Divlji u srcu i parodiranje filmova o serijskim ubojicama, ili pak transferiranje pojedinih aktera iz autorove pjesmarice u svojstvu sporednih likova u roman.

Svjestan mračne privlačnosti takvih likova, Cave Bunnyja Munroa čini jednim od najodvratnijih književnih protagonista svih vremena, a njegove opačine, svakom novom stranicom vođene bliže paroksizmu, recepcijski su motivacijski okidač, ali i sredstvo satirizacije, s metom u mačizmom i mizoginijom zatrovanim modernim pripadnicima muškoga spola. No Bunnyja ipak, premda sam toga nije svjestan, pri djelovanju vodi grizodušje (zbog suprugina samoubojstva zbog njegova zanemarivanja i nevjere), koje se očituje na vrlo znakovit način: u opadanju njegove seksualne moći, praćene duhovito ilustriranom parafrazom samsonovskog motiva – postupnim uvenućem njegove čeone krijeste (Bunnyjeva ponosa i dike – frizure kokotice). A radi apostrofiranja Bunnyjeve beskrupuloznosti i nemoralnosti, kao suputnika u njegovu „putovanju na kraj noći“ Cave mu je pridružio antipoda u obličju nevina, prostodušna i boležljiva, ali vrlo inteligentna sinčića Bunnyja Juniora.

Unatoč ozračju apokaliptičnosti zbog posvemašnje beskrupulozne upućenosti svih isključivo na sebe same, te unatoč neprestanu boravku u društvu različitim opačinama sklona oca, Bunnyjev sinčić do kraja ne gubi ništa od dječje anđeoske nevinosti i čistoće, što je još jedan signal Caveova lagana zaokreta k optimizmu. No oštro kritičko stajalište spram suvremene hedonističke civilizacije zasnovane na potrošaštvu i antiintelektualizmu i dalje je vidno prisutan; štoviše, dječakovu preranu osuđenost na samostalno snalaženje moguće je iščitavati i kao Caveov metaforičan glogov kolac zabijen u srce bešćutnoga suvremenog svijeta. Roman se, unatoč obilnim dozama humora i optimizma (prisutna ipak samo u tragovima), naposljetku ispostavlja mračnim, teškim i nelagodnim, ali vrlo uspjelim književnim djelom.