Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Prosinac 1989.

14. – Zatoplilo. Južina. Navečer na tribini u Gajnicama dvadesetak ljudi. Jantol nije došao. Dok sam predstavljao našu stranku, a kritički govorio o SK potkrepljujući to nekim primjerima, jedan od nazočnih je prokomentirao: „Kad bi moja Partija bila takva, ja bih se ubio.“ U Razgovoru nakon tribine, tamošnji politički aktivisti branili su Partiju argumentima: „Bilo je grešaka pri zatvaranju ljudi… da je ostala stara Jugoslavija, vi ne biste sjedili ovdje (aluzija na socijalno podrijetlo)… u Americi na vratima nekih lokala još piše: Crncima ulaz zabranjen“ itd. /…/

Umoran. Pomalo zasićen. Je li takav i narod? Hoćemo li imati snage ovo privesti kraju?

20. – Bio kod Biočića na poslu u Vinogradskoj. Nije završio rukopis. Ispričava se. Na Odjelu za ovisnosti deprimirajuće. Treba svaki dan zahvaljivati Bogu za zdravlje. Osobito za ono koje su izgubili Ivičini pacijenti. Od Ivice do Bagarića u Kršćansku sadašnjost po tekst o Božiću. U Cankarjevoj Slavko već razgovara s novinarom Mladine. Uključujem se. Došao Gotovac pa se i on uključio. Kad je otišao novinar, razgovarali o ponudi direktora Koninga iz Varaždina koji bi nas materijalno pomagao ako ga podržimo u izboru za zastupnika u Sabor. Nudi kapital za izdavanje nezavisnog glasila koje bi trebalo biti konkurencija Danasu. Osigurao bi prostorije u Zagrepčanki. Vlado misli da se Danas istrošio. Razgovarali o glavnom uredniku. (Slavko: Ivkošić to ne može biti – eventualno redaktor.) Spominjao se Radovan Stipetić. Pomislio sam: A Gotovac? Ne pretendira li on? Ta zar nije u tom kontekstu govorio o uspjehu Hrvatskog tjednika nakon što je on postao glavni urednik? Kao početak izlaženja tjednika spominjala se veljača, a suradnici: Biščević, Buvač, Tanja… Bilo je riječi i o imenu. Nova Hrvatska nije prošla. Ostalo. Slavko je u kontaktima na sve strane. Bio je sa Savkom. Ona sve prati. Angažirat će se kad ocijeni da je zrelo. Možda se kandidira i za Sabor – vjerojatno ako je istakne više grupa.

Dok sam u Večernjaku čekao Ivkošića da mu predam tekstove, razgovarao s Vitomirom Andrićem. Kaže da je dobro što sam otišao iz Vjesnikove kuće. Otišao?!?

Mali odmor kod kuće pa u Jurjevsku 29 na sastanak Koordinacije. Kakva kuća! Nešto takvo još nisam vidio u Zagrebu. Gospođa Prpić, koja se nakon 40 godina vratila iz inozemstva, stavila ju je na raspolaganje Društvu za zaštitu i promicanje ljudskih prava i Hrvatskoj seljačkoj stranci.

Na Koordinaciji odmah se na tapetu našao HDZ: bojkotirali su akcije oko peticije, nisu dostavili potpise koje su skupili, čime su nam vezali ruke, izdvojili se… Jurica se neuvjerljivo branio. Nakon sastanka konferenciju za novinare vodio je Čičak uz asistenciju Puhovskog. Šošić je kao i obično koristio priliku za vlastitu promociju: napisao je pismo glavnom tajniku UN, govorio o Agrokomercu, o političkim progonima koji se pripremaju…

Nakon konferencije novinarka Radija Sljeme Marina Mučalo tražila kratak razgovor o nekim konkretnim problemima u alternativi, no kako ne volim improvizirati, dogovorili smo se to obaviti sutra u studiju u Jurišićevoj.

Nakon Jurjevske otišao na dogovorenu večeru kod Marunice na koju je trebao doći i Bilandžić, koji je njihov kućni prijatelj. Na Sv. Duh vozio me Kokić, a u automobilu je bio i novinar Vjekoslav Krsnik, koji je blizak opoziciji.

Dugo čekali na Bilandžića. Došao neposredno sa skupa četrdesetak „vrhunskih intelektualaca“ koji je dogovorio Račan. Nazočno je bilo i cijelo partijsko predsjedništvo. Govorilo se otvoreno. Svi su za liberalizaciju. Račan radi dobro. Kongresni stavovi nisu trik. Ide se ozbiljno u novo. Sastanak je, među ostalim, imao i svrhu da članovi Predsjedništva prije 1. sjednice CK čuju što misle „pametni ljudi“. Bilandžić se neće operativno angažirati, ali će biti enfant terrible na sjednicama CK. (Tko zna misli li iskreno. Pun je snage.) O skupštini JAZU i izboru Sirotkovića za predsjednika: akademici idu na sigurno – Sirotković nastavlja kontinuitet, tj. vezu s vlašću pa prema tome i s novcima. Supek je novo pa prema tome i neizvjesno. Za Ceauescua ka×e da je gori od Hitlera. Ja sam otvoreno iznio neke svoje misli koje me u posljednje vrijeme okupiraju: isprovocirati (ako treba) rascjep u Partiji, SUBNOR pretvoriti u druÜtvo veterana, povući partijske zastave s nepartijskih mjesta, ukinuti pionirsku organizaciju itd. Uglavnom se složio. Na rastanku podjela komplimenata. Kažem mu da bi ga – s obzirom na reputaciju koju uživa – bilo dobro vidjeti na mjestu predsjednika Predsjedništva Hrvatske. Marijan /Marunica/ mi je kasnije rekao da se lecnuo na moju „ponudu“. Dakle, dobro sam zapazio: ili o tome misli, ili na tome radi pa je pomislio da je „procurilo“ ili je pomislio da je to ponuda HSLS-a, ili…

Sa Sv. Duha kući na Jarun vraćao se pješice. (Nemam vremena, snage ili nečeg drugog da pogledam, a kamoli popravim svjetla na automobilu. Doista sam egzemplar!) Procijenio sam da ću hodati pola, a ispalo se gotovo sat i pol.

21. – Odlazeći na Radio, na Trgu sreo Maju i Jukića. Šteta što nisam imao vremena za razgovor. Jukić ko Jukić: Afrikanca s kojim je bio u društvu predstavio mi je kao „predstavnika HSLS-a za zapadnu Afriku“. Zadovoljan učinjenim na Radiju. Koliko prethodne napetosti za samo tri minute razgovora! Postavljam visoke kriterije drugima pa moram i sebi. Ako ostanem u ovome, sigurno će ubuduće ići lakše. /…/

22. – Božić pred vratima, a ne otvaram se Novorođenom. Nekada sam znao u ove dane čitati prigodnu knjigu, meditirati, pričati o Božiću, prisjećati se djetinjstva… Još preklani sam petnaestak dana uoči Božića svaku večer pred svijećom čitao djeci po jednu božićnu priču.

Do podne pisao godišnji izvještaj o radu u Institutu, odnio Ivkošiću Škrabalov rukopis Nova politička kultura te otišao s Mirom u kupnju.

U Rumunjskoj „dolazi vrag po svoje“. Nikad nije kasno. Veliko je značenje tog događaja. Iako su, prema priči, džepari operirali i na trgu na kojem se upravo vješao njihov kolega, ipak će se neki pojedinci i službe u Jugoslaviji morati zamisliti prije nego što krenu stopama susjednog Vođe i njegove tajne službe. Ovo što se događa u Rumunjskoj ući će i u povijest televizije. Taj medij nije obavio samo ulogu informatora nego i vrlo značajna kreatora događaja. Pobunjenici su izravno iz studija rukovodili operacijama smjene vlasti.