Neugašen sjaj antike

Pozornost šire javnosti na ljepotu i bogatstvo Dalmatinske zagore, značenje u prošlosti i posebni položaj u naše vrijeme potaknula je velika i reprezentativna izložba održana ljeti 2007. u Klovićevim dvorima u Zagrebu. Uz izložbu izdan je opsežan i sjajno likovno opremljen katalog s pojedinim doista sinteznim tekstovima o relevantnim temama i u njemu su svoje mjesto, dakako, dobili i najljepši te najvažniji nalazi iz Sinjskoga franjevačkog muzeja. Pišući, naime, o Dalmatinskoj zagori nitko ne može izostaviti glavu Herakla ili kip Dijane Svjetlonoše iz Čitluka – Ekvuma. Tekstovi o Sinjskoj krajini u tom su katalogu odlično napisani i znanstveno utemeljeni, gotovo da su prerasli zahtjeve izložbenoga kataloga. U svakom slučaju, upozorili su na bogatstvo i značenje arheološke zbirke Franjevačkoga samostana Gospe Sinjske koje ovdje predstavljam. U dobro zamišljenu i ostvarenu slijedu izašao je iz tiska katalog te zbirke već u sljedećoj godini. Jasno da je projekt izdavanja kataloga bio zamišljen i prije okupljanja izložaka za veliku zagorsku izložbu u Zagrebu. Sinjski je katalog također opsežan, u ovom času stručno i znanstveno neprocjenjivo vrijedan, a likovno opremljen i grafički izveden na vrlo visokoj razini. I to ne samo za naše prilike nego za opće europske standarde. Tiskan je na 336 stranica i na njima se nižu opći sintezni tekstovi pojedinih razdoblja iz pera najvrsnijih hrvatskih stručnjaka, a svako takvo poglavlje slijede besprijekorno koncipirane kataloške jedinice, s izvanrednim ilustracijama. Uz fotografije iz arhiva Franjevačkoga samostana monografiju prati niz prekrasnih snimaka istaknutoga našeg umjetničkog fotografa Zorana Alajbega. Nema tu doduše fantastičnih krajolika iz Sinjske krajine koji su nas zatravili u katalogu velike izložbe iz Klovićevih dvora; sinjski je katalog suzdržan i usmjeren na predstavljanje svih nalaza: najvrsniji umjetnički predmeti prikazani su dostojno svoje izvanredne ljepote, kao na primjer Heraklova glava – nalaz koji bi istaknuo u svojem postavu svaki svjetski muzej, ili cjelovito sačuvan kip Dijane Lucifere; no i svi ostali nalazi iz Franjevačke arheološke zbirke prikazani su na način da je istaknuto njihovo značenje i obilježja potrebna za temeljiti studij. S ozbiljnom pažnjom predstavljeni su tako ulomci antičke skulpture, arhitektonski fragmenti, staklo, keramika te prapovijesni ili srednjovjekovni sitni nalazi.

Franjevačka arheološka zbirka u Sinju osnovana je davno, jedna je od najstarijih u Hrvatskoj, utemeljena 1860, okupljala je nalaze pronađene na području Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, ponajviše iz okolice Sinja. Važan razlog u tim prvim danima formiranja zbirke bila je činjenica da je zemljište u Čitluku bilo u franjevačkom vlasništvu. Dakle, upravo teren na kojem je od prve polovice 1. stoljeća živjela i razvijala se rimska Colonia Claudia Aequum. Sretna sudbina pružila je ranim skupljačima nalaza iz Ekvuma kao jedan od prvih nalaza fragmente velikoga Heraklova kipa u nadnaravnoj veličini s izvrsno sačuvanom glavom; naš vrsni stručnjak za antičku skulpturu Nenad Cambi ocjenjuje kip kao jedno od najboljih ostvarenja u rimskoj provinciji Dalmaciji, nastao po uzoru na Skopasov prototip na prijelazu 1. u 2. stoljeće. Mora da je kip stajao na ekvumskom forumu i bio dostojno štovan u tom gradu, osnovanu kao vojnička kolonija za Klaudijeve veterane.

No iako su antički nalazi najočitije bogatstvo franjevačke zbirke, u njoj su okupljeni i važni nalazi iz prapovijesnih razdbolja te iz ranoga srednjeg vijeka. Katalog je, dakako, koncipiran u kronološkom slijedu od prapovijesti do kasnoga srednjeg vijeka. U uvodu jedan od recenzenata Emilio Marin piše o značenju utemeljenja franjevačke arheološke zbirke te o njezinu vrijednu prinosu poznavanju antičkog Ekvuma. Fra Mirko Marić, voditelj projekta i izrade kataloga, sadašnji kustos, iznosi povijest zbirke, njezin nastanak i širenje postave tijekom vremena, predstavljajući ujedno sve fratre koji su je tijekom vremena čuvali i unapređivali. Njegovo poglavlje završava fotografijom sjajnoga suvremenog postava zbirke s totalom najljepših antičkih spomenika.

Mladi stručnjak Branimir Župić predstavio je prapovijesne nalaze precizno i koncizno, najprije u sinteznom poglavlju o općoj slici vremena, a zatim i u kataloškom ilustriranom dijelu. Treba tu podvući da je većina ovdje predstavljanih nalaza bila dosad neobjavljena pa je Župićev doprinos tim znatniji. I tako je sada na raspolaganju bogat fundus prapovijesne zbirke sabrane na širem sinjskom terenu. Slijedi zanimljiva i vrlo mala skupina egipatskih starina, konkretno sitne plastike, koju je obradio naš egiptolog Igor Uranić.

Cambijeve Bilješke o skulpturalnoj baštini rezultat su njegova dugogodišnjeg znanstvenog bavljenja antičkom skulpturom – od kipova javne namjene do portreta i službenih reljefa, nadgrobnih spomenika te dekorativne i votivne plastike. Za zagorsku regiju općenito, sinjska zbirka sadrži važan prinos – lokalno rađene reljefe epihorskih božanstava Silvana, Dijane i nimfa. Kataloške jedinice uz Cambijev tekst besprijekorno je izradila Angela Babić.

Ema Višić-Ljubić obradila ja vrijednu zbirku antičkih kamenih natpisa. Sadržajno bogat i akribično razrađen tekst vrlo je vrijedan i kao povijesni prikaz prilika u sinjskom području u antičko doba. Franjevačka arheološka zbirka sadrži uglavnom nalaze sa svog šireg područja, no povremeno je uključila i poneki važan nalaz koji joj nije strogo pripadao. Slučaj je to s ulomkom kamenoga mjernog stola (mensa ponderaria) što je nekoć stajao na forumu u Aseriji. Cijelu problematiku vezanu uz takav nalaz iznijela je Anamarija Kurilić. (Ovdje ću spomenuti da Sinj poneke nalaze, čak komade, dijeli s drugim muzejima. Ulomak iste kamene menze nalazi se u Arheološkom muzeju u Zadru, a neke važne nalaze iz Sinjske krajine čuvaju još muzeji u Splitu i Zagrebu.) Nadalje, prekrasnu zbirku rimskog stakla predstavio je Ivo Fadić, a brojne antičke keramičke nalaze Angela Babić; od grčko-helenističke keramike nađene u Ekvumu, iz razdoblja koje znatno prethodi osnivanju veteranske carske kolonije, ali i na drugim nepoznatim lokacijama. Najbrojniji je, dakako, keramički inventar iz rimskoga doba, ujedno i najraznovrsniji: od finog stolnog posuđa do grubljeg posuđa za skladištenje i transport, uljanih svjetiljaka i građevinskog materijala. Nalazi potječu kako iz naselja i ladanjskih vila, tako i iz grobova.

Sitne metalne i koštane nalaze predstavila je Remza Koščević uz suradnju na katalogu Angele Babić: nakit i dijelove nošnje, aplike i brončano posuđe te utilitarne predmete poput ključeva i brava, oruđa, zrcala itd. Sve to, dakako, bogato ilustrira dnevni život i tehnologiju antičkog doba u Sinjskoj krajini. Branimir Župić dopunio je predstavljanje antičke zbirke obradom oruđa i oružja. Miroslava Topić, urednica kataloga, posvetila se detaljnu prikazu ne osobito brojnih, ali vrlo vrijednih starokršćanskih spomenika. Počam od topografije nalazišta, ukupno njih devet, predstavila je skupine spomenika u okviru njihova funkcionalnog određenja, njihove izrade, simbolike motiva i s obzirom na moguće određenje njihovih radionica. Autorica je došla do vrlo zanimljivih zaključaka u vezi s postojanjem autohtone, figuralne kasnoantičke kamenoklesarske tradicije koja je upravo na tlu Zagore premostila vrijeme od kasne antike do ranosrednjovjekovne umjetnosti s kraja 8. i u 9. stoljeću. Tekst je autorica nadopunila katalogom važnih ulomaka arhitekture, od kojih je, opet, većina bila ranije naobjavljena.

Katalog u cjelini završava prikazom Branimira Župića o srednjovjekovnim predmetima: predromaničkima, starohrvatskim grobnim i kasnosrednjovjekovnima. Ono što u svim poglavljima kataloga treba podcrtati jest dosljedno, opširno i potpuno citiranje relevantne literature. Takvim ozbiljnim postupkom svih autora, odnosno takvom koncepcijom rada, ova je monografija nadrasla uobičajene kataloge i postala trajni oslonac daljih znanstvenih studija. Bilo bi potrebno izdati taj katalog i na nekom od svjetskih jezika. Tim je to važnije jer je u ovom slučaju riječ o dovršenoj zbirci koja se više neće znatnije dopunjavati. Novi nalazi, kako iz pokusnih tako i sustavnih istraživanja na terenu, stižu nakon Drugoga svjetskog rata u Muzej Cetinske krajine u Sinju. Tu i tamo može i u franjevačku zbirku stići još neki dar, ali ta je bogata i vrijedna zbirka dovršena. Nakon mnogih nevolja i opasnosti održala se i sada je dostojno predstavljena modernim i vrlo efektnim postavom, a punu valorizaciju stekla je upravo ovim uzornim katalogom o kojem pišemo. Mnogi od hrvatskih muzeja, pa i oni najugledniji i najbogatiji, mogli bi poželjeti za sebe realizaciju ovakva kataloga!