Nakon ljubavi

LJUBAV APLICIRANA NA SVAKODNEVICU

Rekoh mu da mi se sviđa

još uvijek (o Bože!)

on mrgud samo očima siječe

(a istina je bila da mi se zapravo više…)

no, dobro, rekoh, ne mogu bez tebe

ti mi dođeš kao dan i noć

kao godišnja doba, i tako to…

Rekla sam da me inkomodira

(kako dobra riječ za neljubav!)

da me diraju ti moji sentimenti

akumulirani u oblaku

oblak je crn samo što ne padne kiša

(a ja sam meteoropat!)

i mogla bih uzeti svoje krpice

mogla bih borbeno djelovati

(dajem kraljevstvo za carsku slobodu!)

možda bih više voljela pesa

da ga imam

nekad me onaj bivši smiješak

bacao u takozvane rajske dveri

sad se budim u paklu pretežitog nehaja

razgovaramo, reče,

ne znaš više razgovarati, rekoh

i tako je prošla godina

u svekolikoj šutnji

pa još jedna i još jedna…i još jedna…

ZADNJE VIĐENJE

Maštali smo o nekom nepoznatom gradu

gdje bi se čovjek mogao izgubiti

i završiti na kavici

kratka kava, to je ono pravo, reče on

(što kraća, repliciram, i sve izgleda OK)

a istina je da mi se fućka za kavu

i čekam da me on, skrovito, kao prvi put

kad nisam htjela, pozove u hotelsku sobu

(broj sam dugo čuvala u mobaču)

on zna, mi znamo da taj film

nećemo gledati

isto bi bilo da me (recimo) pozove na Itaku

on nije Odisej, a ja nisam Penelopa

(premda svake noći tkam za računalom)

IDENTIFIKACIJA

Ja sam Račica („dva naprej, tri nazaj“!)

u čudnoj sprezi s estradnom Lavicom

dodajte k tome još radoholičnu Djevicu

i zaribanu Ribu, i to bi bilo to…

Zezaju me Mars, Merkur i Venera

poglavito Venera, samo „zbriše“, eskivira

(a kao na dohvatu mi ruke!)

Mjesec se tu i tamo ledeno smješka

briga njega za moje sentimente

nikako da mi pokaže

onu svoju drugu stranu

ostaje mi mrgud od Saturna

„haschatan“, paklenjak

on me „saturira“, neutralizirajući ljubav

OBUZETOST

Uzimao si me riječima

i gutao u ritmu

andante con brio

prekrio me besjedama

što znaju za himbu i laž

i lasku

svojim ticalima noćnog leptira

ulazio mi u san

do jutra

UOSTALOM, LJUBAV

Uostalom ljubav

to je pretežito pitanje distance.

Kad si konačno kraj mene

ona djeva od Djevice „puše na hladno“

Lavica se propinje da te zaposjedne

Riba je, već, rekoh, zaribana

Račica „u kutu nikome na putu“…

A kad te nema, Račica pjesme piše…

Djevica za poslom vrluda

Lavica s nekim kavu pije

a Riba neutješno cmizdri

Doista, ljubav je poglavito

pitanje distance…

LJUBAVNE NAVIGACIJE

Umijeće ljubavne navigacije

stvar je „meštra“ ili „meštrovice“.

Treba se na ljuvenoj krmi utaboriti

treba naletima tramuntane i bure odolijevati

a kad hirovito jugo nasrne

valja i tonuti, no uvijek u pravi čas izroniti

na „mušku“ iliti „žensku“ obalu…

U ljubavnoj navigaciji

Treba dat „dite materi“.

U PRASKOZORJE

Još srhovita od obnavljanja

bodro se otvaram danu

pripuštajući ga zjenicama

što oprašene svjetlom

varljivih mogućnosti

potiču glad tijela

tu žudnu obuzetost nepca

ugodu mirisa i dodira

uporna odanost danu

u praskozorje

BLAGOSLOVLJEN

Blagoslovljen moj

unutarnji nemir

umjeren i suzdržan

ustrajno vjeran sebi

smislen u traženjima

strpnog samozatajnog

odricanja

neko utišano sjećanje

Blagoslovljen moj

unutarnji nemir

ZAČINI LJUBAVI

Mnogoliki su začini ljubavi

oni proizlaze iz daha ulice

iz nekog odsutnog osmijeha

iz nekih očiju što gledajući

ne vide jer su iznutra

pune svekolikih vidika

Mnogoliki su začini ljubavi

u nesanici i nemiru

u tihom plaču

što žedno natapa uzglavlje

u nabrekloj samoći

u začaranoj žudnji

i trpkosti odricanja

Mnogoliki su začini ljubavi

kad obgrljena tobom

čeznem rame za plakanje

GLOBALNO ZATOPLJENJE

Ledenjaci se otapaju

mora bremenita vodom bujaju

kao i ljubav u početku

kad prvi poljubac traži još jedan

pa još jedan i još jedan…

Sve je začarana igra

čuđenje i improvizirana radost

raskuštranih oblaka

nedosegnutih visina

i anđela

Čemu služi globalno zatopljenje?

otapanju, utapanju ili stapanju

jedinstvu zatopljenja,

otapanja, utapanja i stapanja

jedinstvenom trenutku

sofisticiranog trajanja

Sve je stoljeće

i sve je tren

Prepuštanje globalnom zatopljenju

što nas nabujalo odnosi

prema drugim već natopljenim obalama

naslanjam glavu otežalu od vode

na tvoje osamljeno rame

predana poljupcu

do potonuća

Modrozelena plima

plavi naša tijela

plutamo na hirovitim valovima

nezaštićeni i sami

globalno zatopljeni

Nismo ono što bismo htjeli biti

ono što vjerujemo da jesmo

NAKON LJUBAVI

Nakon ljubavi čini se

kao da smo se netom izvukli

iz zrakoplovne euforije

koferi na sve strane

odjeća razbacana

fotke izbačene iz okvira

nakon ljubavi

kao da smo preživjeli riganje vulkana

ili opći potop

nakon ljubavi

godina se čini kao jedan dan

do besvijesti zariban

nakon ljubavi

imamo lažan osjećaj

da smo sve preživjeli

a ne znamo, zašto