München i hrvatski slikari

Retrospektivna izložba Josipa Račića održana prije nepunih godinu dana u zagrebačkoj Modernoj galeriji pokazala je, još jednom, kako je za proučavanje opusa hrvatskih slikara, koji su djelovali potkraj devetnaestoga i početkom 20. stoljeća i koji su se školovali i formirali u Beču, Münchenu te u Parizu, nužno omogućiti usporedbu s profesorima koji su imali važan utjecaj na njihovo likovno sazrijevanje. Račićeva je generacija, poznatija kao münchenski krug, sazrijevala u klasi poznatoga profesora na münchenskoj Akademiji, Huga von Habermanna.

Neslaganje Račića s Habermannom oko nekih problema, budući da je mladi umjetnik napojen iskustvom Edouarda Maneta težio maksimalnoj slikarskoj sintezi, sažeto je u njegovu uskliku „So hat Manet nicht gemalt!“. U kojoj je mjeri Račić usvojio postulate akademskoga realizma, njegovana na münchenskoj Akademiji, a u kojoj se mjeri udaljio od njih, može se analizirati usporedbom njegove Dame u bijelom i Habermannova Portreta gospođe Torri na izložbi Zagreb – München. Hrvatsko slikarstvo i akademija likovnih umjetnosti u Münchenu, postavljenoj u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.

Taj je veliki projekt Instituta za povijest umjetnosti i Umjetničkoga paviljona prvi put na jednome mjestu okupio stotinjak vrhunskih slika hrvatskih umjetnika – münchenskih đaka, te njihovih njemačkih profesora, čija se onovremena slava tijekom desetljeća počesto svela na notaciju pedagoških zasluga. Izložba je priređena u povodu dvjestote obljetnice djelovanja slavne münchenske Akademije. Izložba čiji su autori koncepcije povjesničari umjetnosti Irena Kraševac i Petar Prelog zapravo se nastavlja na projekt München kao europsko središte umjetničkog školovanja te na prošlogodišnju slavljeničku izložbu Odmjeravanje snaga u Haus der Kunst u Münchenu. Podsjetimo, Institut za povijest umjetnosti prošle je godine objavio dvojezičnu hrvatsko/njemačku knjigu Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo / Akademie der bildenden Künste in München und die kroatische Malerei s tekstovima Irene Kraševac, Petra Preloga i Ljiljane Kolešnik.

Na izložbi su okupljena djela svih slikara upisanih na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu od šezdesetih godina 19. stoljeća do prvoga desetljeća prošloga. Osnova odabira jest popis sastavljen na temelju kronologije upisa na Akademiju u Münchenu prema tamošnjim Matičnim knjigama. Izborom djela prati se razvoj slikarstva od historicizma, secesije prema moderni. Slike su grupirane prema onodobnoj hijerarhiji slikarskih tema i motiva – historijsko slikarstvo, pejzaž, portret, te žanr i mrtva priroda. Svaki je tematski krug zastupljen ponajboljim predstavnicima.

Posebnu pozornost privlači središnje postavljena slika Srijemski mučenici, ulje na platnu Mate Celestina Medovića velikih dimenzija, koje je bilo izloženo na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Dugo se smatralo da je ta slika, namijenjena Odjelu za bogoštovlje i nastavu, izgubljena, ali je nedavno uskrsnula iz depoa budimpeštanskoga Muzeja lijepih umjetnosti (djelo nikada nije bilo uključeno u stalni postav), gdje je restaurirana prije zagrebačke izložbe.

Izložba inače donosi mahom otprije poznata djela hrvatskih slikara – münchenskih đaka poput primjerice Vodonoše / Uz Savu Nikole Mašića. Na izložbi su zastupljeni Iso Kršnjavi, prvoupisani Hrvat na Akademiji, Mato Celestin Medović, Menci Clement Crnčić, Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Ivan Tišov, Robert Auer, Oskar Herman, Josip Račić, Vladimir Becić, Miroslav Kraljević, Ljubo Babić.

Njihovim su djelima pridružena platna učitelja: najpoznatijega majstora historijskog slikarstva Karla von Pilotya, zatim Wilhelma Dieza, Wilhelma Lindenschmita, Nicolausa Gysisa, Wilhelma Leibla, Ludwiga Löfftza, Gabriela Maxa, spomenutoga Huga von Habermanna i Franza von Stucka iz fundusa Nove pinakoteke u Münchenu.

Münchenska je Akademija u to doba bila internacionalna u pravom smislu te riječi. Osim Bavaraca, pohađali su je đaci iz srednje, istočne i jugoistočne Europe te Skandinavije, ali i Sjedinjenih Američkih Država.

Djela okupljena na izložbi posuđena su iz mnogih hrvatskih ustanova, a najviše ih je pristiglo iz zagrebačke Moderne galerije. U njoj je priređena popratna izložba iz fundusa na kojoj su izdvojena djela prve generacije münchenskih đaka – Ise Kršnjavija, Ferda Quiquereza, Nikole Mašića, Antona (Tonija) Arona, Mencija Clementa Crnčića, Dragana Melkusa i drugih slikara. Projekt je dodatno zaokružen izložbom u Kabinetu grafike HAZU na kojoj su izložene skice i crteži münchenskih đaka.

Katalog izložbe s tekstovima Léona Krempela, kustosa galerije Haus der Kunst i autora izložbe Odmjeravanje snaga, i Irene Kraševac, skupa s bilješkama o umjetnicima, koje su sastavili Marina Bregovac Pisk, Frano Dulibić, Irena Gessner, Irena Kraševac, Petar Prelog i Petra Senjanović, poslužit će kao odličan udžbenik za svakoga tko se bavi tim razdobljem. Popratni međunarodni simpozij München kao europsko središte umjetničkog školovanja te niz predavanja koja se održavaju u tijeku trajanja izložbe primjer su visoke razine razrade i realizacije projekta, koji je uspješno europsku javnost podsjetio na hrvatske đake, a hrvatsku na njemačke profesore, poduci kojih dugujemo neka od najpoznatijih djela poput Dolaska Hrvata Otona Ivekovića.