Vijenac 411

Kazalište

Kazališni globus

Jasen Boko

Dvadeset godina poslije

Budimpešta – Tradicionalni mađarski Festival suvremene drame ove je godine održan 20–28. studenog. Festival je prošao u znaku obljetnice pada Berlinskog zida i kraja komunizma, što je bio povod da se ispita kakve su posljedice toga događaja na sceni. Međunarodni festival prikazao je produkcije (uglavnom) temeljene na suvremenom tekstu, a uz nove mađarske predstave (Pinter, Zsoter, Balazs, Tasnadi) gostovale su i inozemne produkcije, priređena su scenska čitanja, održavane rasprave nakon izvedbi, a posebnu je pozornost privukao simpozij o posljedicama pada komunizma na suvremeno europsko kazalište naslovljen Dvadeset godina poslije.


Vibrator na Broadwayu

New York U susjednoj sobi ili komad o vibratoru neobična je pojava za brodvejske scene. Nova komedija Sare Ruhl vrti se oko seksualnosti mnogo više nego što je uobičajeno za obiteljsku publiku američkoga komercijalnog teatra, ali riječ je, tvrdi kritika, o odličnoj komediji koja progovara i o sasvim ozbiljnim stvarima. Drama govori o psihijatru viktorijanskog razdoblja, s kraja 19. stoljeća, koji odlučuje novo sredstvo primijeniti na svojim pacijenticama koje boluju od tada popularne ženske dijagnoze: histerije. Novo je sredstvo električni vibrator, čiju pravu funkciju tek neki naslućuju, ali zasad je još riječ o medicinskom pomagalu pa drama dobiva zanimljiv zaplet i donosi niz duhovitih scena. Produkciju u kazalištu Lyceum režirao je Les Waters zadržavši brojne farsične momente, ali ne zaboravljajući da komad krije i duboku dramu o ljudskoj seksualnosti.


Plemeniti divljaci

London – Predbožićna su vremena i londonske se scene pune prigodnim programima i predstavama koje ciljaju na obiteljsku publiku. Nacionalno kazalište, koje je nekoliko proteklih godina imalo niz uspješnica u žanru predstava za mlade koje bi bile privlačne i njihovim roditeljima, premijerno je izvela Pratchettovu Naciju u adaptaciji Marka Ravenhilla i režiji Melly Still, šarenu produkciju s temom Rousseaovih plemenitih divljaka. Situacija je arhetipska, kao u Robinsonu Crusoeu ili Shakespeareovoj Oluji: fina engleska gospođica preživjela je brodolom, isplivala na čudni otok i tamo susrela egzotičnog domoroca. Slijedi šarena slikovnica o susretu različitih kultura, a gospođa i plemeniti divljak se, jasno, zbliže pa sve skupa obiluje zgodnim melodramatskim momentima. Produkcije National Theatrea imaju problem što se moraju nositi s ranijim svojim uspješnicama pa su predstavu odmah usporedili s Ratnim konjem, jednom od velikih predstava Nationala. Nije nažalost toliko dobra, zaključila je kritika. Ali o tome da je riječ o novom uspjehu nema dvojbi.


Vijenac 411

411 - 3. prosinca 2009. | Arhiva

Klikni za povratak