Dešpalj i Briljantna violina

U sklopu ovogodišnjega Majstorskog ciklusa HRT-a, koji obiluje zanimljivim, tematski zaokruženim programima, posljednji je koncert spojio dva slavlja. Prvi je rođendanska proslava jubilarne 75. životne obljetnice dugogodišnjega šefa dirigenta i suradnika orkestra, našeg uglednog dirigenta i skladatelja, akademika Pavla Dešpalja. A drugo se slavlje odnosilo na vječnu prigodu: slavu najvišeg gudačkog glazbala, violine, njezinih izražajnih i tehničkih izvedbenih mogućnosti, te remek-djela iz bogate glazbene literature nastale za nju. Središnji dio programa u svojim žicama i gudalima čvrsto su držali profesor i njegova studentica: najpoznatiji svjetski violinistički pedagog Zakhar Bron, kojega poznajemo iz biografija velikana današnje glazbene scene kakvi su Vadim Rjepin, Daniel Hope, Latica Honda Rosenberg i Maksim Vengerov, te najnovija zvijezda iz njegove violinističke klase, mlada Korejka Soyoung Yoon. Prvi se povod, Dešpaljeva obljetnica života, zajedno sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i sama slavljenika za njegovim pultom proslavila na početku i na kraju večeri s njegovim dvama reprezentativnim djelima, koja su upravo u ovoj rođendanskoj godini doživjela svjetlo dana u tiskanom izdanju: to su veličanstvena Svečana parada za rogove i orkestar koje je objavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u svojem ciklusu pod naslovom Djela suvremenih skladatelja te Tri koralne predigre na Bachov koral koje je tiskalo Hrvatsko društvo skladatelja u svojoj seriji Ars Croatica. Pretpostavljamo da će zahvaljujući novim tiskovinama ta vrijedna djela efektnih zvukovnih rješenja nastaviti živjeti na koncertnim rasporedima i ne samo hrvatskih orkestara i nakon isteka Dešpaljeve obljetničarske godine. Pomalo predug program mogao se slobodno iskoristiti za programiranje dviju večeri; iako je i sam Dešpalj počeo glazbeničku karijeru kao violinist i violina je ostala njegovo prvo glazbalo prema kojemu ima osobite sklonosti kao dirigent i skladatelj, on je kao umjetnik ipak najviše prinosa hrvatskoj kulturi dao kao dirigent za izvedbu širokog spektra glazbenih stilova te je stoga jedna cijela večer Majstorskog ciklusa trebala biti prepuštena ako ne njegovoj autorskoj glazbi, onda svakako njegovim omiljenim točkama i željama u kojima sigurno ne bi zaobišao stvaralaštvo velikoga mentora i nekadašnjeg profesora kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Stjepana Šuleka. Obljetnica tog istaknutog umjetnika i akademika uistinu nije trebala biti vezana uz Briljantnu violinu Brona i njegovu trenutačno najbolju studenticu, čiji je program u rasponu između koncerata Bacha i Mozarta, preko prštava romantizma francuskoga tipa u djelima Bizeta i Saint-Saensa, sve do refleksivne melankoličnosti fin-de-sieclea u skladbi Norvežanina Christiana Augusta Sindinga i oduševljenja otvorenim izričajnim mogućnostima dvadesetih godina u Parizu, kojim zrači popularna koncertna rapsodija za violinu i orkestar Tzigane Mauricea Ravela, već sâm prelazio okvir od dva sata. Zvukovnog intenziteta, energičnosti i virtuoznosti tijekom središnjeg dijela programa koji se odnosio na naslov Briljantna violina nije nedostajalo, pri čemu se u Mozartovu 3. violinskom koncertu i (Bizetovoj) Carmen-fantaziji iz opusa Franza Waxmana iskazala 25. godišnja Soyoung Yoon mladenačkom gestom, besprijekornom tehnikom i profinjenim osjećajem za frazu. Njezin je ruski pedagog Bron svoje kvalitete strastvena masnog tona i šarmantne fraze iskazao Suitom u starom stilu Norvežanina Christiana Sindinga, Havanaise Camillea Saint-Saensa i krajnje virtuoznoj Ravelovoj raspodiji Tzigane, koju su kadri izvesti tek rijetki majstori. Oduševljena je publika u završnici solističkog dijela večeri od Brona i orkestra izmamila dodatak, blistavu Wieniawskijevu Mazurku, koja je bila potvrda njegove odlične sviračke forme i tehnike koju isključivo empirijskom metodom učenja prenosi na naraštaje najdarovitijih mladih gudača svijeta.