Veliki sajam starih slabosti

Strah od svinjske gripe, recesija i istodobno otvaranje najvećega shopping-centra u zemlji možda su razlozi zašto ovogodišnji, 32. po redu, zagrebački sajam knjiga i učila Interliber nije ni po posjećenosti, a posebno ne po prodaji, dosegnuo razinu prošlogodišnjeg. Ipak, ne smije se zaboraviti da je prošlogodišnji Interliber bio izniman u usporedbi s njegovim izdanjima prošlih godina, tako da su samo najveći optimisti očekivali ponavljanje takva uspjeha. Nisu pogodili ni oni koji su očekivali potpuni fijasko, pa bi se u konačnici ovogodišnji Interliber mogao ocijeniti solidnom ocjenom. U pet dana, od 11. do 15. studenog, u Petom i Šestom paviljonu Zagrebačkog velesajma, predstavilo se oko 290 izlagača iz devet zemalja, a istodobno je u susjednim paviljonima bio Sajam glazbe i multimedije te Salon inovacija Inova. Najveći hrvatski sajam knjiga održava se pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a ministar kulture Božo Biškupić na svečanom je otvaranju kazao da ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti život.

Budući da je ulaz bio besplatan, nemoguće je utvrditi točan broj posjetitelja, no da ih je bilo manje nego prošle godine, moglo se opaziti i letimičnim pogledom. Ipak, kako nije bitna samo kvantiteta nego i kvaliteta, ne samo broj nego i vrsta posjetitelja, zanimljivo je da su neki izdavači ovogodišnje posjetitelje sajma okarakterizirali kao profilirane i informirane. Štandovima su prilazili s preciznim pitanjima, znajući točno što traže. Ljudi u Hrvatskoj čitaju i vole knjige, to je nepobitna činjenica, ali da se ove godine jedva spaja kraj s krajem, pokazuje i informacija da je velik broj nakladnika istaknuo da ljudi mahom kupuju starija izdanja, jeftine, snižene i oštećene knjige. Većina posjetitelja sajma, kako je kazala jedna spisateljica, podsjeća umnogome na posjetitelje neke izložbe – šetaju između štandova, razgledavaju i listaju knjige, a tek se rijetko late i novčanika.

Problem je Interlibera njegov upitan međunarodni karakter. Naime, sajam se iz godine u godinu sve više okreće Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, čijih je izlagača i ove godine bio priličan broj, umjesto da osnažuje veze i s drugim zemljama. Pulski sajam knjiga, koji je trenutno u financijskom škripcu, dosad se profilirao kao dobro osmišljen, događanjima i inozemnim gostima bogat autorski sajam koji se i prema knjizi i prema piscima odnosi s dostojanstvom kakvo zaslužuju. Nasuprot njemu Interliber sliči pomalo narodnom veselju, a pomalo i velikoj tržnici.

Nužne promjene

Gledano iz perspektive i nakladnika i čitatelja za koje se cijeli sajam i radi, nužno je promijeniti određene stvari, a ne da se iz godine u godinu uporno ponavljaju iste pogreške. Potpuno je nejasno kako veliki, zapravo najveći, hrvatski sajam knjiga nema posjetiteljima jasan i jedinstven program koji će obuhvatiti sva sajamska zbivanja, već je potrebno biti vrlo snalažljiv, trčati od štanda do štanda, da bi se saznalo kad i gdje je koje predstavljanje, potpisivanje knjige, razgovor i druženje s piscima. Sređivanje toga programskog kaosa, ali i osmišljavanje zanimljivijega programa i predstavljanja koja će nadrasti staromodan i počesto zamoran oblik, svakako su prioriteti sajma. Ono što je zamišljeno kao središte Interlibera, njegova glavna pozornica u Šestom paviljonu, trebalo bi biti pripremljeno na višoj razini te izolirano od nesnosne buke koja dopire sa susjednih, pa čak i udaljenih štandova. Nadalje, prolazi između štandova, posebice u Petom paviljonu, morali bi biti širi, a onoga čega najviše nedostaje, vjerojatno zbog loše ventilacije, jest – zrak.

Umore li se ljudi nakon posjeta Petom ili i ne znaju da se Interliber prostire u dva paviljona, teško je reći, no razlika u posjećenosti Petog i Šestog paviljona kroničan je i neizlječiv problem. Mnogi se, mahom manji izdavači i izdavači iz susjednih zemalja, u Šestom osjećaju kao marginalizirani prognanici, no u borbi s nakladničkim divovima teško je ratovati. Tužno je da su neki od njih prodali tek toliko knjiga da pokriju cijenu koju su platili za desetak metara četvornih betona na kojem su podigli štand. Četiri izdavačke kuće, V.B.Z., Školska knjiga, Profil i Algoritam, pokrivaju gotovo polovicu Petog paviljona, a imaju i manje štandove u Šestom, te drže sve konce čvrsto u rukama. Manji i srednji izdavači moraju se zadovoljiti onim što im ostane te se snalaze kako znaju, privlačeći kupce sniženjima ili kvalitetnim izdanjima. Jedno od mogućih rješenja, koje bi usrećilo sve izlagače, jest da se u Petom nađe mjesta za sve izlagače, a oni koji žele megalomanski prostor, da za to zakupe dodatne kvadrate u Šestom. Zagrebačka manifestacija knjige može uz bolju komunikaciju Zagrebačkog velesajma i Zajednice nakladnika i knjižara, koja je, nažalost, posljednje godine bila prekinuta, stvoriti platformu na kojoj će potrebe svih karika lanca knjige, od izdavača do čitatelja, biti zadovoljene.

Nova izdanja hrvatskih autora

Od stranih pisaca na Interliberu je gostovalo tek njih troje, čiji su dolazak omogućili njihovi hrvatski izdavači. Britanska novinarka i spisateljica Victoria Hislop predstavila je i potpisivala svoja dva svjetska bestselera, Otok i Povratak (Profil), Guy Walters gostovao je kao pisac publicističke knjige o zločincima Drugoga svjetskog rata Lov na zločince (Naklada Ljevak), a austrijski pisac Josef Winkler predstavio je svoj Büchnerovom nagradom za književnost ovjenčanim roman Roppongi (Leykam International).

Od brojnih predstavljenih domaćih noviteta valja spomenuti neke važnije, poput Majstora europske glazbe (Matica hrvatska) Viktora Žmegača, Tragova, otisaka i lica Ante Stamaća (Altagama), Ljubavi za početnike Srećka Horvata (Ljevak) ili novih romana Ante Tomića Čudo u Poskokovoj Dragi (Ljevak), Miljenka Jergovića Volga, Volga (Ljevak) i Nenada Rizvanovića Sat pjevanja (Profil). Uz stalno smanjenje potpora Ministarstva kulture domaćim piscima i domaćoj knjizi i trend povećanja zanimanja čitatelja za strane autore, uopće ne čudi da tek rijetki izdavači riskiraju s izdavanjem hrvatskih pisaca. I velike izdavačke kuće poput Ljevaka i Profila možda tek dvadesetak posto produkcije rezerviraju za hrvatske autore, i to, ponajprije, za one za koje očekuju da će ime pisca prodati knjigu. Izdati novu knjigu Miljenka Jergovića ili Ante Tomića znači zaigrati na sigurno. Ljudi koji kupuju knjige žele kvalitetnu stranu književnost, tako da su oni manji i srednji nakladnici, koji paze na vrsnoću prijevoda, privlačan dizajn knjige i ciljaju na čitatelje visoke književnosti, i ove godine dosta dobro prošli. U moru stranih naslova, među kojima ima svega i svačega, od kojekakvih romana s istoka do sumnjivih bestselera, neki su naslovi otoci vrijednosti – Dvorac ukrštenih sudbina Itala Calvina (Vuković&Runjić), Kolebanje smrti Josea Saramaga (V.B.Z.), Susret Milana Kundere (Meandar), Laurin original Vladimira Nabokova (Vuković&Runjić), Dosje K. Imre Kertesza (Fraktura), Afrikanac J. M. G. Le Clezija te Djevojka koja se igrala vatrom Stiega Larssona. Postoji dakako i širok čitateljski sloj koji obožava Dana Browna i Paola Coelha te su njihovi Izgubljeni simbol (V.B.Z.) odnosno Pobjednik ostaje sam (V.B.Z.) uz vampirski ciklus za mlade Stephanie Mayer – Praskozorje, Sumrak i Pomrčina (Algoritam) u samu vrhu prodavanosti na ovogodišnjem Interliberu.

Objavljivati poeziju danas uglavnom je mazohistički eksperiment koji si tek rijetki nakladnici žele priuštiti. Nakladnička kuća Zoro na sajmu je predstavila čak dva naslova – svojevrsnu oporuku velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun Ja koja imam nevinije ruke i odličnu zbirku Tahira Mujičića Vlaška 99. Da su ljudi u stalnoj potrazi za novom duhovnošću u materijalističkom društvu, pokazuju primjeri dviju knjiga domaćih autora, Koa i kap vode pronađe put Vere Čudina i Sudbina duša Brune Šimleše, zbog kojih su posjetitelji čekali više od sat vremena da bi dobili potpis, te su knjige u tren oka nestale sa štandova.

Priznanja i nagrade

Posebno priznanje i kristalnu skulpturu za najvišu razinu ukupnoga nastupa dobila je Školska knjiga. Na njihovu su se štandu nizala dobro osmišljena predstavljanja kojima nije nedostajalo publike, a poseban program bio je organiziran za najmlađe posjetitelje sajma. Opsežna monografija Život Ivana Meštrovića, monografija o Rašici, Pusta zemlja i druga djela T. S. Eliota, sabrana djela Ranka Marinkovića, Leksikon europske mitologije Otta Holzapfea samo su neka od vrijednih izdanja tog nakladnika. Neke su nakladničke kuće, poput Meandra, predstavile cijelu jednogodišnju produkciju, i to tako da su na pozornicu dovele pisce i prevoditelje. Sve pohvale takvu načinu jer je publika dobila sve obavijesti o onome što mogu očekivati na njihovu štandu.

Kao i svake godine i ove je godine nakladnička kuća V.B.Z. dodjeljivala nagradu za najbolji neobjavljeni roman s nagradnim fondom od 100.000 kuna. Proljeće u Karolinentalu naslov je romana psihijatra i pisca Dragana Pavelića koji je ove godine osvojio tu nemalu svotu. U okviru Interlibera dvadesetu godinu za redom dodijeljene su i nagrade Josip Juraj Strossmayer za najbolja znanstvena djela i najuspješniji izdavački pothvat ostvarene u prethodnoj godini, i to u društvenim, humanističkim, medicinskim, prirodnim, tehničkim i informacijskim znanostima, a u Šestom se paviljonu mogla za vrijeme Sajma pogledati izložba gotovo svih nagrađenih djela dosad. Interliber je i mjesto na kojem se dodjeljuje i nagrada iz susjedne nam Bosne i Hercegovine. Riječ je o nagradi Kočićevo pero, koju dodjeljuje Zadužbina Petar Kočić iz Banja Luke, a koja je ove godine pripala pjesniku Petru Gudelju za knjigu Pelazg na mazgi. Izlagači iz susjednih nam zemalja uglavnom su zadovoljni – naslovi se ne poklapaju s hrvatskim, a njihove su cijene niže, što je ove godine bio presudan čimbenik za prodaju knjiga.

Agilna Matica iseljenika napravila je reprezentativnu izložbu nakladništva hrvatskih manjina iz dvanaest europskih zemalja: Austrije, Crne Gore, Češke, Italije, Kosova, Mađarske, Makedonije, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije, a organizirali su i okrugli stol Izazovi nakladništva hrvatskih manjina i europska kulturna raznolikost.

Možda su s Interlibera ove godine najzadovoljnija otišla djeca, koja su u punim autobusima pristizala na sajam iz gotovo cijele Hrvatske. Za njih su osmišljeni zanimljivi programi, čitanja, predstave i radionice, a upravo u području dječje literature izdavači pokazuju najveću kreativnost.

Uza sve slabosti, Interliber je i ove godine obradovao brojne ljubitelje knjige, koji su si priuštili pokoji novi naslov za duge zimske noći u kojima je, kako svi znamo, uz dobru knjigu, najljepše.