Počast velikanu

U Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma 15. listopada održan je autorski koncert djela Bruna Bjelinskog, hrvatskoga skladatelja i pedagoga rođena u Trstu, 1. studenoga 1909. Kompoziciju je slušao u razredu Blagoja Berse, a diplomirao 1936. kod Franje Dugana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon kratka glazbenog djelovanja, u vrtlogu Drugoga svjetskog rata bio je u internaciji u Korčuli i Bariju, pa na Visu te nakon rata kratko u Splitu, a zatim je do umirovljenja bio profesor kontrapunkta i polifone kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bjelinski je bio izvanredno nadaren skladatelj. Pisao je s lakoćom, što je urodilo stvaranjem bogata opusa široke lepeze mnogobrojnih glazbenih vrsta, jednih od najvrednijih u glazbenoj baštini Hrvata.

Hrvatsko društvo skladatelja, Cantus i HAZU pozvali su izvođače, koji su priredili četiri djela za izvedbu. Najprije je izvedeno četverostavačno djelo Candomble za sopran, glasovir i udaraljke (1972) u izvedbi sopranistice Lidije Horvat-Dunjko, glasoviračice Ljerke Pleslić-Bjelinski i udaraljkaša Filipa Merčepa, a zatim pet Psalmi kralja Davida sa završnim Aleluja (1989), uz pjev sopranistica Ivane Lazar i one dubljega glasa Helene Lucić te glasovirskog trija s Ljerkom Pleslić-Bjelinski, violinistom Anđelkom Krpanom i violončelistom Vinkom Rucnerom. Iza stanke, uz sudjelovanje gudača Hrvatskoga komornog orkestra, kojim je suvereno ravnao Alan Bjelinski, slušali smo četverostavačni Koncert za klarinet i gudače (1952) s međunarodnim solistom Michaelom Edwardsom, koji djelujuje u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Japanu i Italiji te stavak za gudače pisan u bolničkoj postelji pod naslovom Glazba je naša utjeha (1992), nedugo prije no što je Bjelinski umro.

Savršenost svirke u tonskoj snazi, kantilenama i jasnoći izgovora svih registara klarineta u izvedbi Michaela Edwardsa, koji je svirao naizust, bio je pozdravljen dugim burnim pljeskom. Ne manji uspjeh ostvarile su sve tri pjevačice, ponajprije Lidija Horvat-Dunjko, kao i obje njezine donedavne studentice, Ivana Lazar i Helena Lucić. Posebno se istaknula fizičkom mirnoćom, a s velikom glazbenom izražajnošću Ljerka Pleslić-Bjelinski, a ne manje Filip Merčep, kao i Anđelko Krpan i Vinko Rucner. Cijela se priredba odlikovala visokom razinom izvedbenoga sudjelovanja i zainteresiranošću publike, čime je odana počast jednom od velikana hrvatske glazbe.