Muzej za metropolu

Nakon desetljeća iščekivanja hrvatska kulturna javnost konačno može odbrojavati dane do datuma otvaranja Muzeja suvremene umjetnosti u novoj zgradi. Muzej smješten u Novom Zagrebu, na adresi Avenija Dubrovnik 17, otvorit će vrata 11. prosinca. Otvaranje će se protegnuti na čak tri dana, pa će tako Muzej prvi posjetiti muzealci, umjetnici i novinari, 12. prosinca predviđen je za uzvanike, a 13. za najširu publiku. Ovih dana djelatnici Muzeja na čelu s ravnateljicom Snježanom Pintarić rade na posljednjim pripremama za veliki događaj.

Sa starom zgradom MSU-a, baroknom palačom Kulmer na Katarininu trgu 2 na Gornjem gradu, umjetnici i publika oprostili su se 30. rujna na jednovečernjoj izložbi Željka Kipkea. Projektom Nevidljive galerije, koji obuhvaća istoimeni film i dva slikarska ciklusa, autor se osvrnuo na prostore (Salon Schira, Multimedijalni centar, Galerija odnosno Muzej suvremene umjetnosti, Galerija PM, Galerija Podroom, Galerija AM...) u kojima su se tijekom više od četiri desetljeća okupljali protagonisti suvremene umjetničke prakse u Hrvatskoj.

Podsjetimo, današnji je Muzej počeo djelovati 1954, kada je osnovan kao Gradska galerija suvremene umjetnosti. Galerije grada Zagreba tada su se sastojale od Galerije suvremene umjetnosti, Centra za fotografiju, film i televiziju, Zbirke Benko Horvat te Odjela knjižnice i dokumentacije, a u istom su sklopu, do osamostaljivanja, djelovali također Atelijer Meštrović (danas Muzeji Ivana Meštrovića), Galerija primitivne umjetnosti (Hrvatski muzej naivne umjetnosti) i Zbirka Jozo Kljaković (danas pod upravom Centra za likovni odgoj).

HOLLER, DOUBLE SLIDE 2

Od sredine pedesetih godina prošloga stoljeća do danas Muzej je sakupio više od dvanaest tisuća domaćih i stranih umjetnika, potvrđujući se pritom kao mjesto prepoznavanja i promoviranja najzanimljivijih aktualnih pojava, pa je primjerice od 1961. do 1973. tadašnja Galerija organizirala pet međunarodnih izložbi Novih tendencija, na kojima su sudjelovali istaknuti svjetski umjetnici poput Victora Vasarelyja, Jesusa Raphaela Sota, Julija Le Parca, Otta Pienea i grupe Zero te utjecajni kritičari i teoretičari kao što su Abraham Moles i Umberto Eco. Zbirke nastale otkupima i donacijama pokrivaju dakle proteklih pola stoljeća, a u manjem segmentu uključuju i djela nastala u prvoj polovici 20. stoljeća, prateći najvažnije avangardne i moderne umjetnosti na ovim prostorima.

Muzej također skrbi o donacijama Gradu Zagrebu: o umjetničkoj zbirci Benka Horvata, opusu arhitekta, urbanista i slikara Josipa Seissela zaokruženu u Donaciji Silvane Seissel te o posebnoj zbirci arhitekta Vjenceslava Richtera zajedno s kućom u kojoj je živio i radio. Godine 2006. Muzeju se priključuje Arhiv Toše Dabca. Posljednja akvizicija Muzeja jest Atelijer Kožarić, otkupljen 2007.

Zbirke u pokretu

Autori novoga stalnog postava, viši kustosi Nada Beroš i Tihomir Milovac, našli su se pred velikom i složenom zadaćom probiranja bogata fundusa i njegova koreliranja sadašnjem trenutku. Njihov izbor od šesto djela hrvatskih i inozemnih autorica i autora čini tek pet posto cjelokupne umjetničke građe koju Muzej posjeduje. Muzeološki postav naslovljen Zbirke u pokretu koji potpisuje autorski tandem podijeljen je u pet velikih grupa i šesnaest podgrupa: Projekt i sudbina, Umjetnost kao život (Javni prolaz, Drugo lice prvo lice, Za demokratizaciju umjetnosti), Umjetnost o umjetnosti (Elastični prostor, Otvoreni kolut, Panorama za lijevo i desno oko, Vizual – virtual, Slika bez kraja, Kap sinteze, Beskonačni štap / U čast Manetu), Velika enigma svijeta, Riječi i slike (Duchampova kabanica, Recepti za pripremu mozga, Misaone koordinacije, Pariški telefonski imenik, Vježbe volje i tijela, Ostavljam trag).

U cjelini Umjetnost o umjetnosti umjetničko djelo iskaz je o svojoj unutrašnjoj biti, dok je u cjelini Umjetnost kao život ono iskaz o društvenom poslanju. Projekt i sudbina bavi se umjetničkim djelima koja su svojevrsni programi ili manifesti projektivnoga karaktera. U cjelini Riječi i slike dominantan iskaz nastaje u savezništvu slike i teksta, slike i ideje. Velika enigma svijeta donosi niz snažnih umjetničkih osobnosti, koje su u velikoj mjeri izolirane od aktualnih strujanja, a često i marginalizirane na estetskom i na društvenom planu, tumače autori koncepcije.

Suvremenost započinje 1951.

Primarnost sama djela, koje svojom osobitošću određuje mogućnosti interpretacije, naznačena je i činjenicom da većina naziva podcjelina predstavlja upravo preuzete naslove djela. Jedno od temeljnih pitanja – vremenskog razgraničenja suvremene i moderne umjetnosti unutar lokalnoga konteksta – razriješen je izborom 1951, godine u kojoj započinje djelovati grupa Exat 51. Ipak, u postavu Zbirki u pokretu uključeno je i desetak umjetnica i umjetnika, poput Dragana Aleksića, Toše Dabca, Josipa Seissela – Joa Kleka, Marina Tartaglie i Ivane Tomljenović Meller, čija su djela, nastala u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, zapravo paradigmatske točke cjelokupnoga postava. Bitno mjesto unutar stalnoga postava imat će i cjelina Atelijer Kožarić.

Postav se ne temelji na kronološkom pristupu, nego na idejnim srodnostima, odnosno unutarnjim vezama, poštujući bitne karakteristike suvremene umjetnosti kao što su kretanje, promjena, nestalnost, neizvjesnost.... stalni pokret. Postav će u skladu s prostornom dinamikom zgrade imati disperzni karakter. Kretanje prostorom može biti ciljano i navođeno, ali gledatelj će, tumače Nada Beroš i Tihomir Milovac, moći iscrtati posve individualnu putanju, moći će započeti ili napustiti razgledavanje Zbirki u pokretu u bilo kojem trenutku, a da se pritom ne osjeća zakinut za doživljaj cjeline.

Postav je zamišljen kao aktivan sustav koji će posjetitelja motivirati na dalja istraživanja s pomoću multimedijski opremljenih edukacijskih točaka, mjesta proširivanja informacija i znanja o kontekstu umjetničkih pojava, o umjetnicima i njihovim djelima. Takvim pristupom Muzej postaje pristupačan najširem rasponu posjetitelja, respektirajući dakako pritom i visoke zahtjeve stručnjaka. Heterogenost zbirki zrcali i često dramatičnu dinamiku društvenih zbivanja na ovim prostorima, na razmeđi između Istoka i Zapada, te će koncepcija postava naglasiti i taj specifični karakter Zbirki. Najzanimljivije će se usporedbe nakon otvaranja Muzeja uspostaviti sa srodnim muzejskim ustanovama u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi.

Na Muzej suvremene umjetnosti, riječima Briana Holmesa, Nada Beroš i Tihomir Milovac gledaju u prvom redu kao na proaktivni laboratorij društvenog razvoja u kojem se temeljno poslanstvo muzeja – spoznavanje, očuvanje i stalno prenošenje identiteta – odvija podjednako angažirano i kritički u svim programskim područjima i na svim razinama. Predstavljanje muzejskih Zbirki, povremene izložbe, performansi, akcije i druge izvođačke umjetnosti (kazalište, ples, glazba), predavanja i brojni drugi oblici edukacije tako postaju integralni dio multiprogramske ustanove.

Anto Jerković, Izložba / PERFORMANS, RIJEČI, NEONI i BALONI, 1999

Veliku pozornost medija već je privukla interaktivna instalacija Carstena Höllera – Dvostruki tobogan, postavljena na sjevernoj fasadi Muzeja. Höllerov projekt od pet golemih tobogana u londonskom Tate Modern u sedam je mjeseci, koliko je bio postavljen, postao prava atrakcija privukavši četiri milijuna posjetitelja. Neće to biti jedine atrakcije. Pojedina će se djela iz Zbirki u pokretu nalaziti naime u vanjskim prostorima Muzeja – na ulaznim terasama, na krovu, ispod pojedinih krila zgrade: na južnoj ulaznoj platformi postavit će se skulptura-fontana poljskog umjetnika Mirosława Bałke Oči pročišćenja, također na ulaznoj platformi smjestit će se arhitektonsko-skulpturalna instalacija Okviri hrvatskoga tima Ivane Franke, Tome Pleića i Lee Pelivan, dok će mobilna skulptura hrvatskoga kipara Zlatka Boureka Maneken za uvježbavanje rukovanja svoje mjesto naći na samu ulazu u zgradu. Na zapadnoj platformi nalazit će se skulptura Ivana Kožarića Nedjelja, a svjetleći neonski objekt Umjetnik pri radu hrvatskoga medijskog umjetnika Dalibora Martinisa moći će se vidjeti na krovu južnoga krila zgrade. Neonska instalacija Riječi, neoni i baloni Ante Jerkovića te audioinstalacija Bojno polje hrvatskoga medijskog umjetnika Ivana Božičevića bit će postavljena na krovnoj terasi Muzeja.

Umjetnost u WC-u

Iznenađenja ne prestaju čak ni u toaletima! Tamo će posjetitelje dočekati WC lektira. Taj je projekt zamišljen kao svojevrstan pandan slavnoj Fontani Marcela Duchampa iz 1917. U suradnji s arhitektom Igorom Franićem i dizajnericama Dorom Bilić i Tinom Müller prenesena su 49 naslova umjetničkih djela iz Zbirki MSU-a na keramičke pločice muzejskih toaleta.

Zgrada Muzeja koju je arhitekt Igor Franić projektirao u obliku meandra nije nametljiv akcent prostora u kojem se nalazi. Nepotrebno bi zapravo bilo očekivati arhitektonski rukopis koji bi oduzeo primat primarnoj funkciji – predstavljanju djela. Zanimljivo je navesti kako je na nedavno održanu Seminaru o razvoju održivih turističkih urbanih i arheoloških mikrodestinacija u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu profesor Robert Maitland s Westminsterskog sveučilišta kazao da su arhitektonska čuda na tragu Guggenheimova muzeja iz Bilbaa zapravo kontraproduktivni za kulturni turizam nekoga grada, jer pridonose unifikaciji urbanoga i kulturnog identiteta. Vanjska opna Muzeja, pročelje od polikarbonata, mimikrijski se prilagođava vremenskim prilikama. Isto tako se i unutrašnjost, čiji su osnovni materijali beton i knauf, podređuje diktatu djela (npr. za rad Julija Knifera predviđen je zid u obliku slova L).

Nakon prosudbe stalnoga postava Nadu Beroš i Tihomira Milovca te ostale kolege čeka i realizacija izložbenih projekata. Letvica je podignuta visoko. Simpatični britanski dvojac Gilbert i George već je posjetio Zagreb, najavljujući svoju izložbu. U 2010, osim njihove, priredit će se velika međunarodna problemska izložba čiji je autor Tihomir Milovac, zatim retrospektive Aleksandra Srneca i Miroslava Šuteja te predstavljanje donacije Ede Murtića. Sve u svemu, tek otvaranjem Muzeja suvremene umjetnosti, na koji su Zagreb i Hrvatska predugo čekali, možemo naš glavni grad ozbiljno shvatiti kao pravu europsku kulturnu metropolu.