Kazalište - svijet

Moskva – Kama Ginkas, jedan od najistaknutijih ruskih kazališnih redatelja, čovjek koji je napravio niz predstava po ruskim klasicima koje su obišle svijet, napravio je estetski zaokret u radu. Posljednje predstave u njegovu Kazalištu mladoga gledatelja pokazuju promijenjen interes, Roberto Zucco i posebno, upravo premijerno izvedena Medeja, svjedoče o novom svijetu koji nas okružuje. Ginkas je i prije predstavama komentirao stvarnost, ali je Medeja iznenadila mnoge grubošću. Ona svijet prikazuje kao otvorenu ranu u kojoj potpuno nestaje ljudskosti. U naslovnoj ulozi Ekatarina Karpušina rušiteljska je snaga, s kojom svijet običnih ljudi ne može izaći na kraj, takva je negativna energija jednostavno nezaustavljiva. Mračna i nelagodna, nova produkcija Kama Ginkasa govori o svijetu u kojem humanost gubi bitku.

Tokio se vraća u festivalski svijet

Tokio – Kad je 1988, na vrhuncu japanskoga gospodarskog čuda, započet Tokyo International Arts Festival (TIF), namjera mu je bila da za Aziju postane ono što je avignonski festival za Europu. Ali kako se balon japanskog financijskog čuda ispuhao i festival je ugašen, a mjesta najvažnijih kazališnih centara Istočne Azije preuzeli su Seoul, Šangaj i Taipei. Tokio je sada, nošen novom kreativnom energijom, odlučio pokrenuti novi festival, još jači i dinamičniji, pa ovih dana započinje Festival / Tokio (F/T) s novim konceptom. Vremena su se promijenila pa namjera festivala nije više dovoditi najpoznatije svjetske grupe s velikim, revijalnim izvedbama, nego u Tokio dovesti kazalište koje uznemiruje i njemu pridružiti domaće grupe koje zanima angažirani teatarski izraz. Glavne su zvijezde festivala Romeo Castellucci s trilogijom Božanstvena komedija i libanonski redatelji Ravin Mroue i Lina Saneh, čija je predstava Fotoromansa – koja govori o životu u Libanonu nakon izraeskoga bombardiranja 2006. na avignonskom festivalu doživjela prave ovacije.

Kazalište cvate u krizi

London – I dok Velika Britanija prolazi kroz gospodarsku krizu, njezino kazalište doživljava pravu eksploziju, kreativnu i financijsku. Nitko ne razumije točno zašto, ali kazališta, posebno ona komercijalna na West Endu, bilježe bolji posjet i veće prihode. Sklanjaju li se ljudi od loših televizijskih vijesti u eskapizam komercijalnoga kazališta ili su jednostavno napustili veće investicije i, preplašeni krizom, ulažu skromnije: u dobru kazališnu predstavu? Nekomercijalni kazališni sektor, dotirani teatri, također odlično posluju, premda zabrinuti što će im donijeti novi ugovori o financiranju koji ih čekaju u 2011. Tješi ih činjenica da i komercijalno kazalište ovisi o njima, mnoge od najuspješnijih produkcija s West Enda dospjele su onamo iz dotiranih kazališta. Nemojmo se brinuti, slavimo što je dobro, kažu kazalištarci i objavljuju podatke: rekord lanjske sezone, u kojoj je u pedeset londonskih teatara koja čine Udruženje londonskih kazališta prodano gotovo 14 milijuna ulaznica, uz zaradu od 4 milijarde kuna (!), ove će sezone, prema prvim pokazateljima, sigurno biti premašen.