In memoriam: ILIJA ZOVKO (1941–2009)

U ponedjeljak, 9. studenoga, u Splitu je, u 68. godini, nakon kratke bolesti, preminuo Ilija Zovko, glumac splitskoga HNK.

Kazalištem se počeo baviti u imotskom amaterskom Klubu 19, a prvi uspjeh postiže monodramom I dajem ti do znanja Frane Jurića. Za tu interpretaciju biva nagrađen na Festivalu monodrame i pantomime 1976. u Zemunu, nakon čega se posvećuje isključivo glumi. Prvi angažman u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu dobiva u Brešanovoj Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću (1979), a 1992. postaje stalni član dramskog ansambla toga kazališta. Odigrao je mnoge komade u matičnoj kazališnoj kući (Velika magija, Skup, Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina, Dekameron, Kad se mi mrtvi pokoljemo, Poloneza Oginskog, Antigona, kraljica u Tebi, Otok svetog Ciprijana, Jo ča je život lip, Nevažne priče, Mandragola, Kate Kapuralica, Ribarske svađe) i izvan nje (Plavi Božić, Bižmo ća), kao i na velikom platnu (Pakleni otok, Život sa stricem, Kanjon opasnih igara, Posljednja volja, Fine mrtve djevojke i Muškarac bez brkova). Bio je stalni suradnik na Radiju Split, kao autor emisije Kad se smijah, tad i bijah, koju su činili humoristični i satirični komentari dnevnih događanja. Dobitnik je brojnih nagrada, Marula, Nagrade hrvatskog glumišta, nagrada Ivo Serdar i Marko Fotez. Zovko je napisao i četiri dramska teksta: Oprosti Stipe, 2002, Francuzica, 2005, Ženica, 2007, Priredba, 2008, a zajedno su objavljeni u knjizi Poker lišina 2008.

Zovkov kazališni svijet, pisan ili izvođen, otkrivao je iznova male ljude, društvene marginalce, nevažne sudbine i njihove ne nevažne priče.

Nika ŠtRiga