Vijenac 410

Glazba

U sklopu 5. festivala hrvatske glazbe u Beču

Filharmonija u Musikvereinu

Jana Haluza

slika

U nedjelju, 8. studenog, Zagrebačka je filharmonija nastupila u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina. Taj je najslavniji koncertni prostor za klasičnu glazbu nakon sedam godina ponovno ugostio naš orkestar zahvaljujući muzikologu Davoru Merkašu, njegovim kulturnim vezama u gradu, gdje je živio više od deset godina, njegovoj inicijativi i organizaciji. Ovaj je put to bio vrhunac njegova Festivala hrvatske glazbe u Beču koje u svome petom izdanju doživljava mali jubilej (5. studenog – 1. prosinca). U idealnoj akustici prostora u kojemu nastupaju samo najbolji svjetski orkestri kao što su Bečki filharmoničari, kojima je to matična koncertna dvorana, naši su filharmoničari raspoređeni na razne razine razvedenoga podija dobili poticaj za maksimalni angažman. Svaki se glazbenik mogao jasno vidjeti bilo gdje u dvorani u kojoj se uistinu sve čuje i u kojoj se može postići i doživjeti mnogo više nijansi zvuka u široku rasponu dinamike između pianissima i fortissima, nego je to slučaj u dvorani Lisinski. Tako se moglo vidjeti da i posljednji pultevi gudačkih dionica svakim potezom grizu i daju sve od sebe. Odlično je da se time bečkoj publici i potencijalnim koncertnim agentima nije predstavio samo najstariji i najveći hrvatski orkestar u koji se ulaže najviše novca poreznih obveznika, nego i dvoje najperspektivnijih hrvatskih mladih glazbenika, dirigent Ivan Repušić, koji posljednjih godina širi djelovanje na međunarodne okvire, i višestruko nagrađivana pijanistica Martina Filjak, kojoj je Musikverein samo jedna od velikih svjetskih dvorana u kojima nastupa ove sezone uz berlinski Konzerthaus, Teatro Carlo Felice u Genovi, Severance u Clevelandu i njujorški Carnegie Hall. Cijeli zahtjevni program, počevši od Papandopulova stavka Homagge ŕ Bach, preko 2. klavirskog koncerta Sergeja Rahmanjinova te zvukovnom paletom opsežne programatske Fantastične simfonije Hectora Berlioza, maestro Repušić izvodio je napamet i svjestan karakternih osebujnosti naših temperamentnih glazbenika izvlačio iz orkestra posebne adute: dojmljive zvukove s reskim tonovima limenih puhača koji su potresali dvoranu. Martina Filjak iskoristila je akustiku Musikvereina za dodatno koloriziranje svoje solističke dionice u interpretaciji kojom je vladala čvrstina i preciznost. Oduševljena je publika izmamila dodatak od solistice (Etida, op. 4 Karola Szymanowskog), kao i od cijelog orkestra na kraju večeri (8. slavenski ples u g-molu Antonina Dvořaka) kojom su između ostalih prisustvovali svjetski poznati hrvatski dirigent koji živi u Beču, Berislav Klobučar, hrvatski veleposlanik u Austriji dr. Zoran Jašić uz mnogobrojne članove diplomatskog kora, Emil Brix, pročelnik kulturnog odsjeka Austrijskog ministarstva vanjskih poslova, predsjednik Austrijske gospodarske komore Herbert Trumpel, a iz Zagreba je na koncert doputovala dopredsjednica Skupštine Grada Tatjana Holjevac. Među publikom bilo je i novih posjetitelja klasičnih koncerata, koji oduševljenje nisu mogli suspregnuti ni između stavaka, no možemo se nadati da je na mjerodavne Filharmonija ostavila dobar dojam i da će joj ovo uspješno gostovanje otvoriti vrata drugih koncertnih dvorana u Beču i ostalim kulturnim metropolama.

Vijenac 410

410 - 19. studenoga 2009. | Arhiva

Klikni za povratak