Znaci vremena

Vijenac u podnaslovu donosi sadržajna područja kojima se bavi: umjetnost, kultura, znanost. Pa ipak, ta su područja toliko heterogena da se ne mogu naprosto donositi vijesti, prikazi, razgovori ili eseji vezani uz njih, već su u izboru sadržaja, kao i u načinu njihove obrade, uključena neka načela. Tako se neki sadržaji u jednom trenutku smatraju važnim, a drugi manje važnim, a te su odluke o važnosti uvijek nekako povezane s trenutkom u kojem živimo. Možemo li raspoznavati znake vremena? Teško, no koliko god to bilo teško, ipak se naše odluke uvijek temelje upravo na takvim odčitavanjima neke situacije, bilo da su ona svjesna, bilo intuitivna, divinirana.

I Vijenac se tako oslanja na neku vrstu prepoznavanja trenutka. Čini nam se da je ovo vrijeme važnih promjena. Velika gospodarska kriza potresla je svijet, i ona je, osim što je dovela do preispitivanja ekonomskih koncepcija, pokazala da nedostatak odgovornosti u uvjetima slobodnoga tržišta može imati strašne posljedice. Također, intervencije u poslovanje nekih tvrtki iznova su pokazale važnost države, a uvođenje mehanizama kontrole financijskoga poslovanja dovelo je u pitanje sama načela liberalnoga kapitalizma. Zbog tih važnih promjena Vijenac u ovome broju kao središnji tekst donosi prijevod predgovora knjizi Nova načela političke ekonomije Jeana Charlesa Sismondija, švicarsko-francuskog povjesničara i ekonomista. Predgovor je preveo akademik Zvonimir Baletić, koji je napisao i uvodni tekst u ovo razmatranje iz 19. stoljeća, koje gotovo vizionarski govori i o danas aktualnim pitanjima: socijalnim razlikama, gomilanju bogatstva manjine i (ne)sposobnosti tržišta da održava ravnotežu ponude i potražnje.

Ukoliko bismo situaciju iz gospodarstva „preslikali“ na područje kulture, otvorili bismo prostor za mnoge rasprave. Kulturu bi, smatraju neki, trebalo u potpunosti prepustiti zakonima slobodnoga tržišta, a državnu potporu kulturnim institucijama ukinuti. No upravo gospodarska kriza upozorava da bi u tom slučaju mogla nastupiti analogija, odnosno da bi se mogla dogoditi nova vrsta krize. U čemu bi se ona sastojala? Vjerojatno u tome da bi se dogodila unifikacija kulturnih proizvoda, odnosno da bi prevladao samo mainstream, dok bi ostali kulturni oblici, koji u danom trenutku ne uživaju veliku popularnost, posve nestali iz ponude. Premda kultura i država stoje u složenim, a ponekad i proturječnim odnosima, odgovornost države, čini se, leži i u tome da osigurava i raznovrsnost kulturnoga života. O tome, i o drugim temama, razgovarali smo s Tomicom Bajsićem, jednim od najvažnijih pjesnika posljednjega desetljeća. Upravo je poezija u ovome trenutku marginalizirana kako nikad dosad nije bila, pa nas je zanimalo kakav je položaj pjesnika u suvremenome hrvatskom društvu te kakve su perspektive društva koje zanemaruje poeziju, kao sukus književnosti.

U trećem središnjem tekstu u ovome broju Ljubomir Antić na obljetnicu pada Berlinskoga zida donosi svoje viđenje uzroka koji su prije dvadeset godina doveli do toga da nestane jedan svijet i nastane novi.