Porođajne muke hrvatskog višestranačja

1. – /…/ Nazvao Kokić pa smo se predvečer našli u Maloj kavani. On ima ideju da cijela alternativa krene u koordiniranu akciju pritiska za legalizaciju višestranačkog sustava. Predlaže zajednički sastanak Savjeta (središnjih odbora) i Izvršnih odbora svih grupa „hrvatskog bloka“. /…/

Kad sam došao u Cankarjevu založbu, pao mi mrak na oči: više nečlanova nego članova Izvršnog odbora. I svi bi raspravljali. Na samu početku kao furije upali Slavko i Gotovac. Imaju prijedloge: dati izjavu u prilog Slovenije, tražiti razgovor s Runjićem i Latinom, iskati da se hitno donese amandman na Ustav Hrvatske koji bi omogućio višepartijski sustav… Ako ne pristanu, skupljati potpise na Trgu ili mirno manifestirati pred Sabornicom te tražiti referendum. O svemu odmah obavijestiti javnost na konferenciji za novinare. Uto došla i Maja pa je ispalo kao da je to njezina inicijativa o kojoj je prethodno razgovarala sa Slavkom i Gotovcem. Oni otišli kako su i došli, a nakon toga razvila se rasprava. Sve je prihvaćeno osim referenduma. U nastavku raspravljalo se o stanju u Savezu. Ivkošić je s mnogo žuči napao Goldsteina. Loše vodi sastanke, oduzima riječ (to se odnosi i na Zenka kad ga mijenja), iskazuje netrpeljivost prema ljudima koji mu protuslove, bombardira obećanjima koja ne ispunjava, ne dopušta pristup svom sektoru (financije), a sam ništa ne radi… Podržao ga Milišić, a umnogome se složio Božo. Ja sam govorio vrlo kritički o ukupnom stanju, koje je bitno obilježeno improvizacijama. Bogdanić je branio Goldsteina.

2. – /…/ Danas sam razmišljao i govorio: 1971. komunisti su dopustili pristup vjernicima u Partiju. Njima to nije bilo dovoljno, nego su tražili da SK to ugradi u svoj Statut. (Stari Šibl navodno komentirao: «Još će tražiti da na početku partijskog sastanka molimo Očenaš.») I dogodilo se ono što se dogodilo. Jesmo li danas u istoj situaciju? Nije nam dovoljno što objektivno imamo pluralizam, nego ga hoćemo pod svaku cijenu ozakoniti. To samo po sebi nije loše, no zar ne bi bilo bolje da više energije trošimo na formiranje kvalitetnih stranaka i naučimo se pluralistički ponašati. Prostor je dovoljno širok. Ako ovako nastavimo, formalno uvođenje višepartijskog sistema zateći će nas nespremne. Nećemo znati što ćemo s njim. Goldstein očito improvizira. Nevjerojatno je s koliko volje traži jake efekte i koliko ga ne smeta kad mu ideja propadne ili kad ne ispuni obećanje. /…/

7. – /…/ Oko nas se ruše svjetovi: na Istoku padaju vlade i centralni komiteti, raspadaju se partije, ruše Lenjinovi spomenici, mijenjaju imena ulica, skidaju petokrake… Nakon Ljubljane osjeća se zaokret i u Hrvatskoj. Takvih je zaokreta ove godine bilo više, no tada bi se zastalo, ali se nije išlo natrag. Demokracija se osvaja u etapama koje nije moguće vidjeti prostim okom. Ova etapa je ipak najvidljivija. Jantol je npr. Soc. savezu Zagreba predložio da se iz naziva Republike izbaci „Socijalistička“, u novinama se piše otvoreno o fašizmu u Srbiji… Dokle će se ići, teško je reći. U ovom trenutku čini se – daleko. Uvjeti su vrlo povoljni. Od mnogih navodim samo jedan: sadašnja garnitura u Hrvatskoj, a i u većem dijelu Jugoslavije, nije „zločinačka“. Nisu zatvarali ni osobito šikanirali ljude. Nije ni korumpirana jer za to nije imala vremena u jednogodišnjim mandatima, a osim toga nakon pada kulta ličnosti i odlaska „štaba revolucije“ nema ni osobite privilegije. Najgore dakle što se može dogoditi Runjiću, Šuvaru, Markoviću, Stojčeviću, Latinu… jest da siđu u anonimnost. Dakle izgubiti nemaju mnogo, a još bi mogli ponešto i dobiti.

U Kavurićevoj na Koordinaciji dogovarali se detalji za sljedeća tri dana. Koordinacija je nešto pojačana: oba Veselice, Manolić… Utvrđena je uvodna protokolarna rečenica s kojom će se predati Zahtijevanja Runjiću. Čičak i još dvojica nose to u Sabor sutra u 8 sati i traže da do 12 sati budemo obaviješteni hoće li Runjić primiti delegaciju Koordinacije u nedjelju 10. prosinca na Dan zaštite ljudskih prava. U 13 sati Koordinacija zakazuje sastanak, a u 14 konferenciju za novinare. Dalje akcije odredit će činjenica hoće li nas Runjić primiti ili ne. Kao pritisak navodi se paljenje svijeća na Trgu. /…/

8. – Hladno. Do podne u kući kuburio s prehladom, a onda se uputio u Kavurićevu na Koordinaciju alternative. Zatekao neobičnu živost: mnogo ljudi, TV-snimatelji, novinari… Runjić je u Dalmaciji pa se kontaktira s Latinom odnosno šefom njegova kabineta ili sl. On bi primio samo Ivina, i to kao građanina. Koordinacija odlučno protiv: sve ili nikoga. Do 13 sati razgovaralo se barem četiri puta. U sobici pored bifea gdje je telefon, pretijesno za sve koji žele čuti rezultat. Novinari snimaju razgovor. Najprije je kontaktiran Ivin, a zatim odvjetnik Muslin iz Društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Sve je usmjereno na pitanje hoće li nas primiti ili ne. Nitko se ne brine za potpisivanje peticije, a akcija počinje već preksutra po cijeloj Hrvatskoj.

Do 14 sati, kada je zakazana konferencija za novinare, još se nije dobio pozitivan odgovor od Latina. Zbog toga skup nema „čistu formu“, nego je istodobno i sastanak Koordinacije i konferencija za novinare. Čičak drži uvodno slovo. Uskoro „zvijezda“ postaje Hrvoje Šošić. Govori o Agrokomercu, japajače… On je razgovarao s Milovićem i ima deset stranica zapisnika… on radi na osnivanju Hrvatskog bloka… on je za 12. prosinca dobio poziv za obnoviteljski sastanak Matice hrvatske… on je šef Demokršćanske stranke… on putuje u Kladušu… Kad Vujićevi pokušaji da ga prekine nisu uspjeli, „ubacio“ se Čičak: „Psi i mačke imaju veća prava od Hrvata. Za njihova prava potpisivala se peticija, a za prava Hrvata to se ne smije.“ Šošić ga podržava, no smatra da ne smijemo otežavati položaj hrvatskim vlastima. Čičak se slaže. I Kokić. Uskoro se u Koordinaciji pojavljuje pukotina: Srđan Dvornik (UJDI) kaže da će njegovo Udruženje na Trg donijeti Peticiju iz koje će ispasti riječ „suverenitet“, budući da je Puhovski neovlašteno pristao da se ona unese u tekst. Zatim novi „biser“. Splitski mirotvorci imaju svoju peticiju koju su usvojili prije zajedničke inicijative, a koja će se u nedjelju potpisivati u Splitu. Postoje dakle tri peticije, s time da UJDI i splitski mirotvorci imaju potpis pod zajedničkom koji ne povlače. U međuvremenu kontakti s Latinom stoje na mrtvoj točki. Čičak misli da može pokrenuti stvar pa traži da on razgovara s Latinom. Odbijeno. Ipak ide „na WC“. Vraća se pokisnuo. Propala stvar. Posljednja vijest: Latin je zauzet sve do ponedjeljka. Dok smo se razilazili, Čičak viče da se sastanemo večeras u 21 sat u Kaptolskoj kleti.