Hrvatski glazbeni zavod oživljen

MONIKA LESKOVAR

Nakon uspješne formule, već devetu godinu, festivala Julian Rachlin i prijatelji u Dubrovniku, slično u glavnom gradu Hrvatske nastoji zagrebački festival komorne glazbe, koji se ove godine četvrti put održao kao Zagreb kom 4 i pouzdano etablirao kao omiljeno odredište vrhunskoga komornog glazbovanja. Umjetnička ravnateljica Zagreb koma, njemačko-japanska violinistica s međunarodnom karijerom Susanna Yoko Henkel, prije pet godina doselila se u hrvatsku metropolu, u kratkom roku svladala hrvatski jezik i za svoj novi grad željela nešto učiniti. Tako je osnovala festival na kojemu povezuje svoje kolege i prijatelje iz inozemstva s najistaknutijim hrvatskim umjetnicima. Ovom prigodom između 10. i 17. listopada osmislila je čak osam tematskih programa, od kojih se sedam održalo u Hrvatskom glazbenom zavodu, a jedan u BP Clubu. Po njezinim riječima, HGZ je po akustici i ozračju idealan za izvođenje komorne glazbe, mnogo bolji od razvikanije Velike koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. No i dalje je šira publika po najbolje i najekskluzivnije umjetničke doživljaje navikla odlaziti u Lisinski, a šećući Gundulićevom mnogi na broju 6 više i ne zapažaju povijesnu instituciju zagrebačkoga glazbenog života, čiju je ocvalu ljepotu pregazilo vrijeme. Yoko Henkel i njezin suprug Dalio Despot kao agilni organizator već četvrtu godinu u jesenje doba oživljavaju je kvalitetnim izborom programa i izvođača, pa i vizualnim dodatkom – ljubičastim i plavim reflektorima koji tijekom festivala obasjavaju pročelje zgrade, prolaznike podsjećaju na njezinu slavnu prošlost i upozoravaju da se na tom mjestu događa nešto posebno i umjetnički vrijedno. Dotjerana ambalaža festivala u koju se uklapa i crveni tepih na ulazu, degustacija domaćih vina na otvaranju i cvjetni aranžmani s rajskim pticama, sasvim je u skladu s promišljenim i do detalja razrađenim sadržajem. Tematski zaokružene koncerte izvodili su između ostalih i hornist Radovan Vlatković, violinist Stefan Milenković, gitaristi Edin Karamazov i Petrit Çeku, violončelisti Monika Leskovar i Giovanni Sollima, pijanist Itamar Golan te članovi Berlinske i Münchenske filharmonije.

Otvaranje u znaku Priče o vojnicima donijelo je izvedbu dvaju rijetko izvođenih djela. U jednoj su večeri povezana djela dvojice skladatelja 20. stoljeća, koji, premda su predstavljali dvije suprotne političke strane, u jedno su doba progovarali sličnim glazbenim jezikom: pastišem i neoklasicizmom. Tako su Serenada Talijana Alfreda Caselle, službenoga skladatelja Mussolinijeva režima i legendarno djelo za sviranje, glumu i plesanje Priča o vojniku Igora Stravinskog iz vremena Prvoga svjetskog rata bili tipičan program festivala koji uvelike nadoknađuje rupe u standardnom koncertnom repertoaru Zagreba. Posebno je bilo čuti militantnu Serenatu u neobičnoj kombinaciji instrumenata: violina, violončelo, klarinet, fagot i trublja, u kojoj se isticala širina boja i nijansi sjajnoga francuskog trubljača Guillaumea Jehla, inače člana Berlinske filharmonije, s čijim su se zvukom skladno stapali njegovi kolege iz Münchenske filharmonije, klarinetistica Alexandra Gruber i fagotist Bence Boganyi. Publiku je jednako oduševio uvijek svjež Milenković na violini, koji je od prošlih izdanja festivala temperament uskladio s iskričavom naravi eksplozivnoga talijanskog čelista-skladatelja Giovannija Sollime. Koliko god Priča o vojniku Igora Stravinskog bila općepoznata glazbena lektira, djelo se zbog visokih naknada za autorska prava rijetko nalazi na programima naših koncerata, tako da je i drugi dio večeri bio prava ekskluziva. Uz glazbenike među kojima su se umjetničkoj ravnateljici pridružili australski kontrabasist Matthew McDonald (prvi kontrabasist Berlinske filharmonije), a uz spomenute puhače i dvojica Nijemaca, trombonist Tobias Unger i udaraljkaš Christian Langer, tekst u sjajnu prijevodu Vjerana Zuppe odlično je dramatizirao glumac Krešimir Mikić. Razbijeno staklo na vratima dvorane u završnici kao naručeno je palo na mjestu zlatnoga reza u djelu i nije nikoga ozlijedilo, pa je večer imala sretan završetak u dugotrajnim ovacijama i povicima oduševljena auditorija. Sjajan je posao povezivanja govorenih i glazbenih dijelova ostvario danski gost festivala, dirigent Sřren Nils Eichberg, koji se pet dana poslije na neformalnoj večeri Contemporary Music Lounge iskazao i kao zanimljiv skladatelj i pijanist.

Ukratko, cijeli su tjedan glazbeni život naše metropole obilježili vrhunski koncerti u HGZ-u, u koji je Zagreb kom 4 uistinu vratio život. Takav se interes iz večeri u večer za komorno muziciranje u intimnom ozračju u tom prostoru ne pamti. Na podiju se u različitim kombinacijama od dua do noneta povezivalo sveukupno 25 glazbenika od uglađene Mozartove matineje (11. listopada), preko Talijanskog stvaralaštva i nadahnuća talijanskim s dopadljivim djelima Boccherinija, Stravinskog i Paganinija (13. listopada), sve do autorski isprofiliranih programa poput Schubertijade (14. listopada), obljetničkog koncerta Mendelssohnu u čast Sretan rođendan, Srećko (16. listopada), i završnog Beethovena na sedmu, sa sedam varijacija na Papagenovu temu u izvedbi Monike Leskovar, 7. violinskom sonatom u tumačenju Stefana Milenkovića i veličanstvenim gudačko-puhačkim Septetom, u kojoj su se već poznatim ljubimcima publike pridružili novi prijatelji festivala – talijanski fagotist Sergio Azzolini i najpoznatiji hrvatski glazbenik u svijetu glazbe, po mnogima prvi rog svijeta, Radovan Vlatković. Iako nijedan koncert Zagreb koma po nevjerojatnoj energiji i prijateljskom ozračju ne sliči formalnim klasičnoglazbenim priredbama, ustaljene konvencije ponašanja i zid između izvođača i publike ciljano su razbila dva programa. Za večer suvremenoga stvaralaštva naslovljenu Contemporary Music Lounge (15. listopada) dvorana HGZ-a pretvorena je u pravi salon s glazbenicima na sredini gledališta i uz dopuštenu konzumaciju pića za stolovima, dok je jedan noćni koncertni after hour priređen uz spontani nastup glazbenika u B.P. Clubu, s temama iz popularne klasike i rock’n’rolla. Nadamo se da će se Zagreb kom održati i u prvom malom jubileju (dogodine) uz oduševljenje publike steći i primjerenu financijsku potporu državnih i gradskih ustanova.