Vrijeme od kamena, ljepota od vremena

U srpnju je ogranak Matice hrvatske Korčula izdao knjigu Korčulanska spomenička i kulturna baština ugledne povjesničarke umjetnosti Alene Fazinić. Autorica je čitav svoj znanstveni vijek posvetila upravo Korčuli, i prije magisterija i doktorata, oba, dakako, korčulanskih tema. Stvorila je dojmljiv opus od stotinjak radova, izbor kojih je sadržan u ovome zborniku.

Kao kustosica, a potom i ravnateljica Gradskoga muzeja u Korčuli, pokretačica znanstvenoga časopisa Godišnjak grada Korčule, priređivačica više likovnih i tematskih izložbi, donacijama i nastojanjem oko popunjavanja muzejskih zbirki nije zadužila samo Korčulu.

Ne čudi fascinacija i potreba da se toliko truda posveti otoku što pamti dvadeset i šest stoljeća povijesti. Ne čudi stoga ni baštinjeno bogatstvo mjesta koje je, nakon osnivača Grka, dočekalo Rimljane, pa Slavene, mjesta gdje su se smjenjivale hrvatske i mletačke krune, gdje je zapisana dubrovačka, austrijska, francuska i engleska vlast, mjesta kojima su prohujali i Turci i jugoslavenski režim. Ostalo je sve to zabilježeno, ne samo u kamenu Korčule nego i u jeziku Korčulana, južnočakavskom hrvatskom izmiješanom s natruhama grčkog i mletačkog jezika.

Knjiga Alene Fazinić otkriva nam Korčulu kao otok vinogradara, kamenoklesara i zlatara, otok kaštela i kapela, ljetnokovaca i cvjetnih gradskih balkona, klapa i svetaka, Moreške, Moštre i Kumpanije, gotike, renesanse, baroka, Gospe od otoka i Petra Kanavelića...

Radovi u knjizi tematski su podijeljeni u nekoliko cjelina: Graditeljstvo; Muzeji, zbirke; Spomenici, umjetnine; Kultura, razno; Zaslužni kulturni djelatnici; Otok Korčula; Prikazi / članci.

Stvoren je tako obuhvatan prikaz arhitekture grada Korčule, svjetovne i sakralne, od srednjega vijeka do dvadesetoga stoljeća. Detaljno se govori o Statutu grada i otoka Korčule iz 13. stoljeća. U Statutu se izričito spominje ponovna gradnja grada, ali se ne iznosi njezin razlog. Konstantin Porfirogenet tvrdi da na Korčuli u 10. stoljeću postoji „zidani grad“, no taj podatak ne postoji ni u jednom drugom izvoru.

Statut propisuje plansku izgradnju grada, u skladu s konfiguracijom tla i društvenim potrebama. Njime je bila propisana gradnja glavnih ulica, mostova, kanalizacije, odlaganje smeća i otpada, uporaba građevinskih materijala, zaštita napuštenih kućišta od uzimanja kamena za novu gradnju. Također uređuje gospodarstvo i trgovinu, ali i obiteljske i društvene odnose, pa tako, primjerice, zabranjuje držanje robova i obvezuje na pomaganje brodolomcima.

Čitamo, nadalje, o srednjovjekovnim gradskim zidinama (13. stoljeće), njihovu obnavljanju i preinakama u 15. i 19. stoljeću, što je ostavilo na njima potpise renesanse, manirizma i baroka. I privatne su stambene kuće, što zbog obnove, dogradnje, spajanja i, dakako, pokazivanja ugleda i moći vlasnika, često iznimni spoj gotike, renesanse i baroka.

Nije zanemarena ni arhitektura izvan zidina. Opisan je nastanak i razvoj predgrađa Borgo, ali i ljetnikovci i perivoji uz šetnice uz more.

Iscrpno su prikazane i crkva Sv. Barbare (Sv. Trojstva), dominikanska crkva i samostan Sv. Nikole te biskupska palača.

U cjelini o muzejima i zbirkama umjetnina iščitava se put od ideje o mjestu za „čuvanje starina i starinskih nadpisa“ potkraj 19. stoljeća do konačnog osnivanja zavičajnoga Gradskog muzeja godine 1956/57. Uz eksponate iz improviziranog lapidarija u općinskome atriju, Muzej sadrži kameno-klesarsku zbirku te zbirke arheologije, brodogradnje, kulturne povijesti i Narodnooslobodilačke borbe.

Za Muzej Korčule 80-ih je godina dvadesetog stoljeća otkupljena i cjelovita zlatarska radionica jednog od posljednjih korčulanskih zlatara Artura Marinkovića.

Opatska riznica Sv. Marka jedna je od prvih crkvenih riznica osnovanih u Dalmaciji nakon Drugog svjetskog rata. Otvorena je javnosti 1954. i sadrži predmete ne samo iz crkvenoga posjeda nego i iz privatnih kuća.

Jedna od najvažnijih obiteljskih zbirki ona je obitelji Boschi. Čine je biblioteka, arhiv te zbirka starina i umjetnina (slike, porculan, oružje, pokućstvo, umivaonici), ne samo korčulanskih majstora (bidermajerska komoda, radna soba iz doba Luja XVI).

Sljedeći radovi posvećeni su pojedinačnim umjetninama: Još jedan stup Grgura Dujmovića u Korčuli; Figuralna skulptura gotičko-renesansnog stila u Korčuli; O nekim baroknim drvenim skulpturama u Korčuli; Oltar Gospe od Karmela u stolnoj crkvi u Korčuli; Nekoliko radova korčulanskog zlatara Vicka Caenazza iz 19. st.; Opet o korčulanskom zlataru Vicku Caenazzu i njegovoj radionici.

Radovi okupljeni pod zajedničkim naslovom Kultura, razno donose podatke o privatnom životu Korčulana: o društvenim staležima, stanovanju i uređenju domova, pokućstvu, uporabnim predmetima, hrani, odjeći, obući, nakitu te oružju, slikama i knjigama. Budući da nije sačuvano mnogo predmeta iz starijih razdoblja, vrijedni su dokumenti koji ih opisuju oporuke. Iznimno je zanimljiv popis knjiga knjižnice korčulanskoga kaptola, na kojemu su i tri knjige iz 15. stoljeća.

Društveni život i narodni duh gojen je u Korčuli u Slavjanskoj čitaonici, pjevačkom društvu Sveta Cecilija i, najvažnijoj, Korčulanskoj (hrvatskoj) općinskoj glazbi, čije je djelovanje prekoračilo repertoarom i u politiku, kao suprotnost talijanaškoj Bandi Cittadini.

Slijede zahvale i sjećanja na ljude iznimna prinosa proučavanju i čuvanju korčulanske baštine: Vinka Foretića, povjesničara i arhivista, don Ivu Matijacu, zaslužnoga korčulanskoga opata, te Cvitu Fiskovića, velikoga povjesničara umjetnosti.

Posljednji tekstovi bave se događajima i kulturnim dobrima izvan grada Korčule.

U svemu, imamo pred sobom vrijedan zbornik, i za struku, i za otok, koji će jamačno doživjeti i nova izdanja.