Trajna potreba za eksperimentom

Hrvatsko društvo pisaca organiziralo je 12. listopada skup u povodu 70. obljetnice rođenja Petka Vojnića Purčara. Na skupu su govorili književni povjesničari i stručnjaci za hrvatsku književnu znanost te se složili da je Purčarov opus raznovrstan, bogat i obilježen trajnom potrebom za literarnim eksperimentiranjem i pomicanjem žanrovskih granica.

Velimir Visković dao je zaokružen slavljenikov portret; istaknuo je da je Purčar, makar je teme i nadahnuće crpao s geografske margine u odnosu na maticu hrvatske književnosti, najvažniji pisac s bunjevačko-šokačkoga prostora, a kako se okušao u svim književnim rodovima i medijima, svakako je zadužio matičnu hrvatsku literaturu kad je oklijevala upustiti se u eksperimentiranje i kombiniranje zahtjevnih literarnih sredstava. Njegov opus obuhvaća drame (Kraćenje života), radiodrame, scenarije za filmove te romane (Odlazak Pauline Plavšić, Dom sve dalji, Ljubavi Blanke Kolak, Večernje buđenje, Crvenokošci), pjesničke (Kameno žito, Putovanje prema Crnome moru) i novelističke (Prstenovani gavran, Svetovi i svatovi, Put u Egipat, Kult kornjače) zbirke.

Jasna Melvinger prikazala je Purčarovo intimnije lice i životni put, dok je Tonko Maroević publici otkrio stalna mjesta njegove poetike. Julijana Matanović ponudila je novo čitanje romana Dom sve dalji, dok su se Dubravka Crnojević-Carić i Andrea Milanko pozabavile romanom Ljubavi Blanke Kolak. Helena Sablić-Tomić i Vinko Brešić izložili su zanimljiva čitanja Purčarove novelistike, a Branko Bošnjak govorio je o inovativnosti Purčarove proze.

Na kraju se publici obratio i sam slavljenik iskazujući zadovoljstvo zbog raznovrsne i poticajne recepcije svojih djela.